BREYER, Mirko, knjižar, povjesničar i žid. aktivist (Varaždin, 23. X. 1863 – Zagreb, 29. XII. 1946). Sin → Marka i Eme rođ. Hochsinger, otac → Blanke ud. Jakić. Nižu gimnaziju i trgovačku školu polazio je u Varaždinu, Zagrebu i Trstu. God. 1879–81. radio je u predstavništvu tršćanske trg. kuće »Bienenfeld« u Adenu, a potom nastavio studij na višim ekonomsko-komercijalnim školama u Trstu, Beču, Leipzigu, Münchenu i Hamburgu. Tijekom boravka u Leipzigu, središtu njem. nakladništva, zainteresirao se za povijest knjige i nakladničke kulture. God. 1890. stupio je kao poslovni ortak u očevu trgovinu u Križevcima, a 1903. preselio se u Zagreb, gdje je sljedeće godine otvorio vlastitu nakladnu i komisionu knjižaru i znanstveni antikvarijat, pod nazivom »Slavenski (hrvatski) znanstveni antikvarijat«. Knjižaru je 1920. preuzela Jugoslavenska znanstvena knjižara d. d., dok je B. nastavio voditi antikvarijat sve do 1928. Potom je bio upravitelj »Obnove«, jugoslavenskoga nakladnoga dioničkog društva (1929–40). Tijekom 1920-ih bio je prvi predsj. zagrebačkog anticionističkog udruženja »Narodni rad«. Suprotstavljao se cionizmu, zagovarajući asimilaciju po uzoru na neke srednjoeur. zemlje. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskog znaka, ali znak nije preuzeo jer su mu prelaskom na katoličanstvo bila priznata arijska prava. Unatoč tomu zatočen je od 11. XI. 1941. do 10. IV. 1942. u logor u Staroj Gradišci sa skupinom slobodnih zidara, kojima je pristupio prije I. svj. rata. U međuvremenu, u ožujku 1942, Ministarstvo unutarnjih poslova odbilo je njegov zahtjev za dodjelu arijskih prava, što pokazuje zbrku u ustanovama režima, kao i arbitrarnost dodjele tih prava. Iako je po izlasku iz Gradiške dobio »dopustnicu« za slobodno kretanje Zagrebom, a potom u studenom 1942. još jednom potvrdu toga prava, tijekom 1942. i 1943. još je dvaput zatvoren. Od završetka II. svj. rata do smrti radio je kao bibliotekar Nakladnoga zavoda Hrvatske. – U svom najplodnijem razdoblju bio je član Društva hrvatskih književnika, PEN kluba i predsj. Kluba knjižara; povjerenik Arheološkog muzeja u Zagrebu, član Hrvatskoga starinskoga društva u Kninu, Hrvatskoga glazbenog zavoda, Društva umjetnosti, Bratovštine hrvatskih ljudi u Istri i Matice hrvatske. Velik broj stručnih radova objavio je u tridesetak domaćih i stranih časopisa i novina, ugl. između 1890. i 1939 (Obzor, Vienac, Vidici, Savremenik, Narodna starina, Hrvatska revija, Hrvatska prosvjeta, Novo doba, Hrvatsko kolo i dr.). Po općem sudu, bio je prvi knjižar u Hrvatskoj, koji je na znanstvenoj osnovi vodio antikvarijat. U potrazi za starim i rijetkim knjigama razvio je korespondenciju s antikvarijatima u drugim zemljama, objavljivao je bibliografije i kataloge, koji su uvršteni u red važnih bibliografskih pomagala. Više knjiga, stampata te drugih vrijednih predmeta poklonio je zagrebačkim kulturnim institucijama. Po tim djelatnostima, nastavljač je plodne tradicije koju je u prethodnom naraštaju zastupao → L. Hartman, bez kojih bi bilo teško zamisliti razvoj hrv. knjižarstva.
DJELA: Pokus bibliografije povjesti pobjede kod Siska 22. lipnja 1593. i obsada tvrdje sisačke po Hasan paši bosanskom u god. 1591. i 1592. Križevci 1893. – Nešto gradje staroj hrvatskoj književno-kulturnoj povjesti. Križevci 1898. – Prilozi k starijoj književnoj i kulturnoj povjesti hrvatskoj. Zagreb 1904. – Marko Breyer 1838–1908. Nekoliko listova uspomene u oči sedamdeset godišnjice njegove. Zagreb–Križevci 1908. – Antun conte Zanović i njegovi sinovi. Roman života jedne paštrovsko-budljanske porodice u pretprošlom i prošlom vijeku (1720–1834). Zagreb 1928. – Südslawische Rara und Rarissima. Eine empfindsame bibliophile Exkursion. Wien–Leipzig–Zürich (1937). – Tragom života i rada Frana Kurelca, hrvatskoga preporoditelja i književnika (1811–1874). Zagreb 1939. – O starim i rijetkim jugoslavenskim knjigama (dopunili B. i T. Jakić). Zagreb 1952. – Marko Breyer 1838–1908, nekoliko listova uspomene uoči sedamdesetogodišnjice njegove, napisao sin mu Mirko Breyer, Rediviva. Novi Omanut, 16(2008) 91.
IZV.: HDA, MUP NDH, 2841/1942. – HDA, RUR, kut. 16. – HDA, UNS 5876/42, 32302. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: V. Klaić: Knjižarstvo u Hrvata. Zagreb 1922. – B. Vodnik: Breyer, Mirko. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, 1. Zagreb 1925. – I. Esih: Mirko Breyer. Uz 70-tu obljetnicu njegova rođenja. Obzor, 65(1933) 211. – Isti: Stara hrvatska knjiga pred međunarodnom javnošću. Jutarnji list, 26(1937) 8965. – V. Novak (N. V.): Mirko Breyer, Südslavische Rara und Rarissima. Jugoslovenski istoriski časopis, 3(1937) 1/4. – I. Esih: Peta obljetnica smrti Mirka Breyera. Narodni list, 7(1951) 2033. – Isti: O starim i rijetkim jugoslavenskim knjigama. Posthumni bibliografsko-bibliofilski prikaz Mirka Breyera. Ibid., 8(1952) 2260. – T. Jakić: Iz korespondencije Mirka Breyera. Građa za povijest književnosti Hrvatske, 1953, 24. – Isti: O Mirku Breyeru. Osnovi biografije i bibliografija njegovih radova. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 19(1973) 1/4. – M. Švab: Breyer, Mirko. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – J. Horvat: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Zagreb 1989. – G. Piasek: Nekoliko povijesnih podataka o Židovima u Varaždinu, Novi Omanut, 3(1995) 11. – Breyer, Mirko. Hrvatska enciklopedija, 2. Zagreb 2000. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Boris: Breyer, Mirko. Sisački biografski leksikon. Sisak 2006. – T. Jakić: O Mirku Breyeru – osnovi biografije. Novi Omanut, 17(2009) 96. – I. Pederin: Pisma Mirka Breyera u Prag o pošiljkama knjiga. Ibid.