GRÜNER, Teodor, pedijatar, socijalni i kulturni djelatnik (Nitra, Slovačka, 4. III. 1913 – Zagreb, 12. I. 2016). Sin Bernarda i Johane rođ. Izsak. Suprug → Matilde. Djetinjstvo je proveo u Alba Iuliji u Rumunjskoj, a gimnaziju završio u Székesfehérváru (Stolni Biograd) 1930. Iste je god. došao u Zagreb, gdje je 1937. završio studij medicine i započeo specijalizaciju iz pedijatrije. God. 1941. upućen je u Banju Luku u Zavod za suzbijanje endemskoga sifilisa, potom je bio voditelj dječjega i školskoga dispanzera tamošnjega Higijenskoga zavoda i 1943. kotarski liječnik u Mrkonjić Gradu. God. 1944. priključio se partizanima, a nakon II. svj. rata ostao u JNA, završivši 1949. u Zagrebu specijalizaciju iz pedijatrije. Do 1956. bio je voditelj Dječjega kabineta i dječjega odsjeka u Vojnoj bolnici, a potom do umirovljenja 1973. Dječjega dispanzera Doma zdravlja Republičkoga Sekretarijata za unutrašnje poslove u Zagrebu. Bio je honorarni predavač prve pomoći i osnova narodne obrane 1955–68. na Medicinskom te 1968–73. na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu. Također je predavao pedijatriju i higijenu u jednogodišnjoj Školi za dječje njegovateljice, koju je organizirao pri Domu za napuštenu djecu. Bio je organizator I. savjetovanja medicinskih sestara pedijatrijske službe u Varaždinu 1970. God. 1963–64. potpredsjednik je Pedijatrijske sekcije Zbora liječnika Hrvatske te 1963–64. i 1970–71. predsj. njezine zagrebačke podružnice. Bavio se organizacijom pedijatrijske službe, istraživao virusne bolesti dječje dobi (adenovirusne infekcije, morbile, rubeolu, parotitis), proučavao odnos BCG-vakcinalne alergije prema nekim zaraznim bolestima u djece, pisao o liječenju egzema dojenčadi i djece, kliničkom značenju beta-hemolitičkog streptokoka te o problemima prehrane dojenčadi. Radove je objavljivao u publikacijama Liječnički vjesnik (1940–41, 1948–50, 1952–53, 1955), Medicinski glasnik (1947), Vojnosanitetski pregled (1947, 1949, 1952–53, 1956–58), Vojno-medicinski bilten Oblasne vojne bolnice Zagreb (1952–53), Arhiv za zaštitu majke i djeteta (1957, 1959, 1961–64, 1968), Jugoslavenska pedijatrija (1958, 1969). – Nakon umirovljenja djelovao je u umirovljeničkim organizacijama; zaslužan je za rekonstrukciju Doma umirovljenika u Klaićevoj ul. te za planiranje izgradnje umirovljeničkih domova u Zagrebu. – Bavio se problematikom judaizma, piše o povijesti židovstva s posebnim osvrtom na ulogu religije u čuvanju nacionalnog identiteta Židova: Konfesije i rat (Split 1995), Novi Omanut (1996–97), Bilten ŽOZ, Ha-kol, Mirotvorni izazov (1997). Bio je potpredsjednik Hrvatsko-izraelskoga društva i član izdavačkoga savjeta časopisa Novi Omanut. – Otac Bernard (Bernhard), nadkantor (Sieniawa, Poljska, 14. V. 1888 – Zagreb, 21. II. 1955). Ekonomsku školu i ješivu završio je u Budimpešti, a u Satu Mare u Rumunjskoj stekao je svjedodžbu ortodoksnoga rabina. Bio je stipendist budimpeštanske opere za studij pjevanja, koji nije završio zbog I. svj. rata. God. 1913. postaje nadkantor u Nitri u Slovačkoj, a po izbijanju I. svj. rata je mobiliziran; rat završava u činu kapetana. Od 1918. bio je nadkantor središnje žid. općine u Budimpešti, od 1923. nadkantor u Székesfehérváru u Mađarskoj, a od 1929. do smrti nadkantor u Zagrebu. Po uspostavi NDH bio je uhićen s četrdesetak uglednih i imućnih zagrebačkih Židova kako bi ih se zastrašilo i tako natjeralo na prikupljanje kontribucije, no ubrzo su svi bili pušteni. Iako je i poslije bio zatvaran i proganjan, bio je jedini žid. vjerski službenik, koji je preživio rat u NDH i sudjelovao u mnogim poslovima ŽO, ujedno pomagao zatočenicima u logorima i spašavao svitke Tore iz sinagoge 1941. i od svibnja 1943. vodio službu Božju u zagrebačkom hramu. U braku s Johanom rođ. Izsak imao je i kćer Editu (Budimpešta, 1922), koja je 1942. odvedena u Auschwitz.
DJELA: Priprema dijetalne hrane za dojenčad. Zagreb 1952. – Ogled o povijesnom i društvenom utjecaju pamfleta Protokoli sionskih mudraca ili Nacrt ideologije desnog i lijevog. Zagreb 1997.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 674. – Podaci o ulazniku T. Grüner.
LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Obitelj. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – V. Dugački: Grüner, Teodor. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2001. – V. Kovač: Nadkantorov sin s pogledom u 21. stoljeće. Ha-kol, 2003, 77. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.