PAŽUR, Alfons, nogometaš i sportski djelatnik (Zlatar, 13. III. 1896 – Zagreb, 29. III. 1973). Sin Oskara i Hane rođ. Schönwald. Otac je podrijetlom iz sela Pažurovec ispod Ivanščice, a majka je rođena u žid. obitelji u mjestu Körmend u zap. Mađarskoj na granici s Austrijom kao najstarije od 17-ero djece. Imao je starijega brata Otokara (?, 1894 − Zagreb, 17. V. 1973), direktora izdavačkoga poduzeća »Jugoštampa« (1929–41), sestru Teu ud. Depolo (?, 1898 – Zagreb, 8. II. 1980) i brata Huga Pažura, nogometaša. Završio je gimnaziju u Zagrebu. Početkom I. svj. rata mobiliziran je kao telegrafist u mornaricu austroug. vojske. Kraj rata dočekao je u Puli na admiralskom brodu »SMS Viribus Unitis«, koji su 1. XI. 1918. potopili tal. diverzanti. Uz pomoć brata Otokara zaposlio se u ekspozituri lista Novosti u vlasništvu »Jugoštampe«, koja je imala svoje trgovine u Zagrebu. – U braku s Adelom rođ. Subotičanec rodom iz Koprivnice imao je sina Krešimira (Zagreb, 22. V. 1923), sveučilišnoga profesora na Agronomskom fakultetu, istaknutoga veslača i jazz glazbenika. − Sportsku karijeru započeo je 1913. kao nogometaš u Sportskom klubu »Ilirija« u Zagrebu. Igrao je u obrani na poziciji lijevoga braniča. Nakon povratka iz rata pristupio je atletskoj i nogometnoj sekciji Hrvatskoga športskoga kluba »Concordia«. Na I. prvenstvu Kraljevine SHS u atletici 1920. u Zagrebu osvojio je 3. mjesto u skoku u dalj. Za nogometnu reprezentaciju Kraljevine SHS nastupio je na utakmici 4. XI. 1925. u Padovi protiv Italije (1:2). Kao pričuvni igrač bio je u sastavu reprezentacije na OI 1924. u Parizu. Odigrao je i 2 neslužbene utakmice za Kraljevinu SHS 18. I. 1925. u Zagrebu protiv Štajerske (2:0) i 8. XI. 1925. u Napulju protiv Južne Italije (3:1). Za reprezentaciju Zagrebačkoga nogometnog podsaveza nastupio je 7 puta (1922–25). Debitirao je 9. IV. 1922. u Grazu, a zadnju utakmicu je odigrao 26. IV. 1925. u Zagrebu protiv Beograda. Nakon završetka nogometne karijere 1928. počeo je rekreativno igrati stolni tenis. Od 1936. do 1941. bio je član Table Tennis Cluba (TTC) iz Zagreba, za koji je nastupao i sin Krešimir. Uspostavom NDH 1941. izgubio je namještenje, kao i sin u TTC, jer je bio projugoslavenske orijentacije. Nakon što se sin u rujnu 1944. priključio partizanskomu pokretu, sa suprugom je na jesen iste god. otišao na oslobođeni partizanski teritorij u selo Samarica kraj Čazme. Nakon završetka II. svj. rata radio je kao službenik u Ministarstvu trgovine i opskrbe u Zagrebu do umirovljenja. Ponovo se aktivirao kao sportski djelatnik u stolnom tenisu i 1948. u jednogodišnjem mandatu bio predsjednik Odbora za stolni tenis Hrvatske. – Brat Hugo, nogometaš (Zagreb, 8. III. 1900 – Zagreb, 12. V. 1985). Završio je gimnaziju u Zagrebu. U međuratnom razdoblju radio je u zagrebačkom predstavništvu poduzeća za međunarodnu špediciju »Interkontinentale«, koje je imalo sjedište u Londonu. U braku s magistrom farmacije Verom rođ. Miler, podrijetlom iz žid. obitelji, imao je sina Marijana Pažura, kirurga (Zagreb, 30. XII. 1935). Nogometom se počeo baviti kao junior Hrvatskoga športskog kluba »Concordia«. Nastupao je za prvu momčad »Concordije« 1919−25. u srednjem redu. S bratom Alfonsom činio je jedan od prvih bratskih tandema u hrv. nogometu. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je dva puta. Debitirao je 3. VI. 1923. u Krakovu protiv Poljske (2:1), a drugu utakmicu je odigrao 28. X. 1923. u Pragu protiv Čehoslovačke (4:4), koja je tada bila jedna od vodećih reprezentacija Europe. Za reprezentaciju Zagreba nastupio je 8 puta (1922−23). S bratom je debitirao 9. IV. 1922. u Grazu, a zadnju utakmicu je odigrao 11. VI. 1923. u Bukureštu. Nakon završetka nogometne karijere 1925. posvetio se tenisu također kao član »Concordije«. Po uspostavi NDH Gestapo ga je optužio da je brit. špijun te je sa suprugom i sinom 1942. preko Delnica izbjegao u Ljubljanu, a potom u Milano i Švicarsku, gdje su bili u izbjegličkom logoru. Nakon završetka II. svj. rata vratili su se u Zagreb. Do umirovljenja je radio kao voditelj računovodstva u Zagrebu.
IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Podaci o ulazniku K. i M. Pažur.
LIT.: B. Đ. Stanišić: Plavi, plavi! 1919.–1969. Beograd 1969. – B. Cuvaj: Nogometna sekcija HŠK Concordije, Zagreb, 1919–1944. Povijest sporta, 8(1977) 32. − Z. Uzorinac: 60. godina stolnog tenisa u Jugoslaviji. Ljubljana 1988. − Pažur, Marijan. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. − Z. Jajčević: Olimpizam u Hrvatskoj. Zagreb 2007. − Lj. Gajić: Seniorska prvenstva Jugoslavije. Jagodina 2007.