MARGEL, Mojsije (Moše), rabin i pedagog (Mościska, Poljska, 13. X. 1875 – Zagreb, 30. IV. ili V. 1939). Pohađao je rabinske teološke seminare u Beču i Berlinu i studirao filozofiju u Berlinu i Bernu, gdje je i doktorirao disertacijom Der Segen Jakobs, objavljenom s prijevodom i kritičkim komentarom paraša 98 i 99 iz midraša Berešit raba. God. 1902. bio je urednik hebrejskoga mjesečnika Ocar hasifrut u Krakovu, u kojem je surađivao studijom o Platonu. Bio je rabin u Ružomberoku 1902–06. i nadrabin ŽO u Požegi i vjeroučitelj u tamošnjim školama 1906–14. Na njegovu inicijativu u Požegi je 1906. osnovana Hevra Kadiša. Od 1908. član je Izvršnoga odbora rabina Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Za I. svj. rata bio je postavljen na dužnost carskoga i kraljevskoga rabina kod Vojnoga rabinata u Zagrebu (1915–18). Na tal. bojištu na Soči odlikovan je Zlatnim križem za zasluge s krunom na vrpci kolajne za hrabrost. U Požegi je ostao u službi sve do 1919, kad je postavljen za ravnatelja židovske osnovne škole u Zagrebu. Od 1927. do 1937. obnašao je dužnost rabina u ŽOZ, kad se nakon bolesti povukao u mirovinu. – Za djelovanja u Požegi dovršio je njemačko-hebrejski rječnik, stvorio mnoge riječi, koje su potom ušle u literaturu i dnevnu uporabu te se i danas koriste. Uvelike je zaslužan i kao znanstveni savjetnik u hrv. prijevodu Bar Kohbe češ. dramatičara Jaroslava Vrchlickoga (Požega 1912). Već s 15 godina objavio je svoju prvu pjesmu na hebrejskom u listu Ha-magid. Članke i studije objavljivao je u Židovskoj smotri (1908–13), Židovu (1921–23, 1932), Novoj Evropi (1922), Jevrejskom almanahu, što ga je uređivao 1925–30, i Jevrejskom narodnom kalendaru (1935–36). Pisao je priloge i za The Jewish Encyclopedia. Nedovršeni su ostali hrvatsko-hebrejski rječnik, hebrejski prijevod Ilijade i Odiseje i studije o Mudrosti Salamunovoj. Njegovo ime nosi Margelov institut u Zagrebu, osn. 2007. – Njegova udovica Franciska (Ternopil’, Ukrajina, 1878 – ?) živjela je 1941. od 1100 din. mjesečne mirovine i bez ikakvih drugih prihoda. Njezina daljnja sudbina nije poznata. – Sin Sigismund, pravnik (Przemyśl, Poljska, 24. VII. 1901 – ?, 1941–1945). U Zagreb se doselio 1903. s roditeljima, a 1941. bio je bez namještenja. Stradao je na nepoznatom mjestu.
DJELA: Deutsch-hebraeisches Woerterbuch. Požega 1906.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.
LIT.: Židovska smotra, 5(1911) 1. – Židov, 1(1917) 4; 4(1920) 4/5; 5(1921) 5; 6(1922) 47; 7 (1923) 44; 28(1939) 17/18. – Omanut, 4(1939) 4/5. – RMJ: D. Mojsije Margel. Novi Omanut, 7(1999) 36/37. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.