Kategorija: Š

ŠVARC, Vilim, žid. aktivist (? – ?). Sa → S. Mautnerom posjedovao u Orehovici kraj Sušaka imanje koje je SJVOJ na prijedlog SCJ 1938. zakupio i na njoj organizirao ljetovanja za židovsku, osobito cionistički usmjerenu omladinu.

IZV.: JIM, Zapisnik IX. sjednice Izvršnog odbora SVJOJ 23–24. XI. 1936, Zapisnik izvanredne sjednice Izvršnog odbora SVJOJ 24. VI. 1938.

ŠVARCENBERG, Adolf (Schwarzenberg), poduzetnik (Banova Jaruga, 6. IV. 1882 – New York, o. 1965). Zavičajnost je po ocu stekao u Daruvaru, a 1921. u Zagrebu, gdje se bavio poduzetništvom. Posjedovao je, među ostalim, dionice poznate restauracije »Ivo« na uglu Jurišićeve i Petrinjske ul. Sa suprugom Sidonijom rođ. Štern (Dežanovac kraj Daruvara, 1885 – logor Stara Gradiška, 1942), kćeri Josipovom, bio je suvlasnik kuće u Jurišićevoj ul., koja je 1941. vrijedila 1 725 000 din. i stana u Martićevoj ul. Po uspostavi NDH Odboru za dobrovoljno podavanje predao je imovinu vrijednu više od 200 000 din., a automobil marke »Ford« bio je rekviriran. Iako je obitelj dobila putovnice za odlazak u Italiju, zaključili su kako je »bolje otići na Mirogoj, negoli u emigraciju« te su otišli u Samobor, 15. VI. 1942. bili su uhićeni, odvedeni u zatvor u Zagreb, a u ljeto 1942. deportirani u logor Jasenovac, gdje je supruga stradala, dok je A. bio jedan od rijetkih Židova, koji je pušten iz logora ujesen 1944. jer je njegov zet pedijatar Ivo Spitzer, spasio život djetetu nekog ustaškoga dužnosnika. Nakon rata svjedočio je pred Zemaljskom komisijom Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača i radio kao volonter u ŽOZ. Poslije se odselio kćeri u New York. – U Holokaustu je stradala i njegova kći Zlata Mondschein sa suprugom Ivom te desetogodišnjim sinom Milanom Bornsteinom (iz prvoga braka).

IZV.: HDA, NG, Izvještaj Ureda zaštitnoga redarstva za veliku župu Prigorje od 16. VI. 1942. o raciji na Židove u Samoboru, kut. 300. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692, 699. – KŽZ. – Podaci o ulazniku Lj. Magdić. – Popis žrtava.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ŠVOB, Melita, biologinja i žid. aktivistica (Zagreb, 17. VII. 1931). Kći Ladislava Steinera i Elze rođ. Vajić, supruga Tvrtkova. Podrijetlom je iz trgovačke žid. obitelji. Pohađala je osnovnu školu na Laščini u Zagrebu, koju je morala prekinuti kad je uspostavljena NDH te se skrivala po obližnjim selima. Nastavila je školovanje u partizanskoj gimnaziji u Zagrebu i potom u IX. gimnaziji, gdje je maturirala. Diplomirala je biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1958. Sa suprugom Tvrtkom (u braku od 1956) odselila se u Ljubljanu, gdje je vodila laboratorij na Onkološkom inštitutu, a 1960. u Sarajevo, gdje je bila asistentica na Katedri histologije i embriologije na Medicinskom fakultetu te 1964. doktorirala. Izabrana je za naslovnu docenticu na Prirodoslovno-matematskom fakultetu u Sarajevu. God. 1964–77. bila je viša znanstvena suradnica u Zavodu za kožne i venerične bolesti u Sarajevu kod → Ernesta Grina, gdje je vodila laboratorij. Prilikom osnivanja Medicinskoga fakulteta u Tuzli, izabrana je za izvanrednu profesoricu histologije i embriologije te predavala na poslijediplomskom studiju. Također je predavala biologiju na Nastavničkim studijima u Splitu 1980. God. 1979–2000. radila je kao viša znanstvena suradnica u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu te u tri mandata bila predsjednica Znanstvenoga vijeća Instituta. Usavršavala se na Wayne State University (1968/69), u Kopenhagenu, Ljubljani, Amsterdamu, Detroitu, Chicagu, Londonu, i Jeruzalemu. God. 2000, nakon umirovljenja, osniva Istraživački i dokumentacijski centar CENDO pri ŽOZ, čija je ravnateljica. U centru osniva bazu podataka žrtava Holokausta u Hrvatskoj, arhiv i Web stranicu www.cendo.hr. Članica je mnogobrojnih znanstvenih i stručnih udruga u zemlji i inozemstvu. Članica je Vijeća ŽOZ, predsjednica Unije židovskih žena Hrvatske i predsjednica Udruge preživjelih Holokausta u Hrvatskoj te potpredsjednica Svjetske i Europske organizacije preživjelih Holokausta. Za svoj rad i doprinos razvoju Zavoda za kožne i venerične bolesti u Sarajevu i Medicinskoga fakulteta u Tuzli dobila je nagrade i priznanja. Napisala je udžbenike i priručnike za studente i nastavnike, objavila o. 100 znanstvenih i stručnih radova i sudjelovala prilozima na mnogobrojnim, domaćim i stranim, kongresima i simpozijima. – Kći Dubravka Švob Štrac, medicinska biokemičarka (Zagreb, 28. V. 1974). Osnovnu školu i II. gimnaziju završila je u Zagrebu, gdje je 1998. diplomirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (smjer molekularna biologija) te se zaposlila u Laboratoriju za molekularnu neurofarmakologiju, u Zavodu za molekularnu medicinu, Instituta »Ruđer Bošković«, gdje i danas radi. Te god. upisala je poslijediplomski studij na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, polje biologija, smjer molekularna i stanična biologija. Magistrirala je 2004. tezom Regulacija rekombinantnih GABAA receptora u kulturi stanica dugotrajnom primjenom lijekova, a doktorirala 2007. tezom Plastičnost GABAA receptora adaptivne promjene rekombinantnih GABAA receptora kao odgovor na dugotrajnu primjenu diazepama u kulturi stanica. Također je 2011. diplomirala i na Stručnom specijalističkom studiju Projektnoga menadžmenta na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje »Baltazar Adam Krčelić« (danas Veleučilište »Baltazar«) u Zaprešiću. U više navrata kraće se usavršavala u zemlji i inozemstvu, za što je dobila i nekoliko međunarodnih stipendija. God. 2009. izabrana je na radno mjesto znanstvene suradnice u Zavodu za molekularnu medicinu Instituta »Ruđer Bošković«, a 2011. u znanstveno zvanje više znanstvene suradnice u području biomedicine i zdravstva, polje temeljne medicinske znanosti. Sudjelovala je kao suradnica na više znanstveno-istraživačkih projekata, a vođenje znanstveno-istraživačkoga projekta »Stres, GABAA receptori i mehanizmi djelovanja neuropsihofarmaka«, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, preuzela je 2009. Suradnica je u nastavi na kolegiju Neuroimunologija diplomskoga studija Eksperimentalne biologije i voditeljica kolegija Eksperimentalna i molekularna neurofarmakologija doktorskoga studija biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, voditeljica kolegija Neurobiologija ovisnosti doktorskoga studija neuroznanosti Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, predavačica na Tečaju za osposobljavanje osoba koje rade s pokusnim životinjama i životinjama za proizvodnju bioloških pripravaka Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu. Članica je Hrvatskoga društva farmakologa, Hrvatskoga društva za neuroznanost, Hrvatskoga društva za biokemiju i molekularnu biologiju, Hrvatskoga biološkoga društva i Hrvatskoga društva za znanost o laboratorijskim životinjama. Sudjeluje u popularizaciji znanosti, posebice u održavanju Otvorenih dana Instituta »Ruđer Bošković« i Tjedna mozga u Hrvatskoj. Majka je dviju kćeri.

DJELA: Histološke i histokemijske metode. Sarajevo 1974. – Histopatološka tehnika. Sarajevo 1975. – Citologija. Sarajevo 1976. – Praktikum histoloških vježbi (suautor A. Hraste). Tuzla 1979. – Židovi u Hrvatskoj. Migracije i promjene u židovskoj populaciji. Zagreb 1997. – Židovi u Hrvatskoj, 1–2. Zagreb 2004. – Židovska populacija u Hrvatskoj i Zagrebu. Zagreb 2010.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

ŠVRLJUGA, Ferdo, veterinar (?Blagorodovac, 1888 – Kordun ili Korenica, ljeto 1944). Veterinarski fakultet završio je u Beču. Od 1911. veterinar je u različitim hrv. mjestima potom viši veterinarski savjetnik u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, je umirovljen te je preuzeo žid. znak, no dobio je privremeno dopuštenje da s obitelji ostane u svojemu stanu u Trenkovoj ul. Sa suprugom Elzom rođ. Ferber (?, 1895 – Kordun ili Korenica, ljeto 1944) prebjegao je u Sloveniju odakle su ih tal. vlasti 12. I. 1942. deportirale u Karlovac. Na nepoznat je način između 15. i 18. I. 1942. stigao u Crikvenicu te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao referent veterinarske službe pri NOO Korenica. Stradao je od bombe zajedno sa suprugom u napadu neprijateljskoga zrakoplovstva. – Sin Milivoj (Milan), inženjer (Zagreb, 1912 – Zagreb, 10. XII. 1981). Po uspostavi NDH prebjegao u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima i držao tehnički tečaj pri ZAVNOH. – Sin Viktor, liječnik (Slavonski Brod, 1915 – ?). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1939/40. i kao pripravnik radio u ordinaciji dr. Handlera. Po uspostavi NDH prebjegao je u Italiju.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28896, 28897. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.