Kategorija: E

ENGEL, Antun, trgovac (Samobor, 27. I. 1909 – logor Jasenovac, 1944). Sin Izidorov. U mladosti se s obitelji iselio u St. Louis te u nepoznato doba vratio u Zagreb, no nije stekao jugoslav. državljanstvo. U međuratnom razdoblju bio je trg. pomoćnik poduzeća »Zvonimir Ungar«. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu vlastima. Ubrzo je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga Cecilija (Cipora) rođ. Hajon i djeca Paula, Izidor i Leon preživjeli su II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ENGEL, Đuro → PAVLOVIĆ, Đuro

ENGEL, Elias (Engl, Andžić; Ilija), revolucionar (Jajce, BiH, 19. III. 1912 – Gornji Mikleuš kraj Čazme, 29. V. 1944). Sin Aleksandrov. Po završetku osnovne i srednje tehničke škole u Sarajevu, studirao je 1930–36. tehničke znanosti u Pragu. Član KPJ je od 1934. Tijekom studija bio je tajnik (od 1934) i potpredsjednik (od 1935) zadruge hrv. akademičara »Matija Gubec« te istodobno član Glavnoga odbora Društva jugoslavenskih tehničara. Za Španj. građanskog rata (1936–39) bio je pripadnik internacionalnoga bataljuna »Dimitrov«, a potom u činu poručnika zapovjednik protutenkovske jedinice. Nakon rata povukao se u Francusku, gdje je bio interniran u logor (1939). Prijavio se za dobrovoljni rad u Njemačkoj, odakle je u proljeće 1941. prebjegao u Zagreb. Nakon povratka u domovinu uključio se u rad ilegalne komunističke tiskare u Klaićevoj ul. Istodobno je organizirao prihvat, smještaj i daljnje upućivanje španj. suboraca na područje pod nadzorom partizanskih postrojba. Ranjen u sukobu s policijom NDH prilikom otkrića tiskare, uspio se 24. XII. 1941. probiti iz Zagreba na Žumberak, gdje je pristupio lokalnomu partizanskomu odredu. Odatle se prebacio na područje pod nadzorom glavnine partizanskih snaga te obnašao dužnost zapovjednika Banijskoga bataljuna (od veljače 1942) i Primorsko-goranskoga odreda. Zatim se pridružio Glavnomu štabu NOVJ i partizanskih odreda Hrvatske te obnašao dužnost načelnika 2. odjela. Imao je značajnu ulogu prilikom uspostave kontakta između zapovjednika Glavnog štaba Ivana Gošnjaka i predstavnika Židovskoga rapskog bataljona (priključeni 7. banijskoj diviziji) te delegacije civilnoga dijela rapskog logora. Zbog lošega zdravstvenog stanja imenovan je pomoćnikom načelnika pozadine Glavnog štaba NOVJ i partizanskih odreda Hrvatske. Poginuo je 1944. u Gornjem Mikleušu u činu pukovnika prilikom zračnog napada. Proglašen narodnim herojem 1953.

LIT.: Zbornik narodnih heroja Jugoslavije. Beograd 1957. – I. Mardešić: Engel, Elias (Ilija). Enciklopedija Jugoslavije, 3. Zagreb 1958. – I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – V. Kljaković: Engel, Elias (Ilija Andžić). Vojna enciklopedija, 2. Beograd 1971. – Engel Aleksandra Elias Ilija-Andžić. Narodni heroji Jugoslavije, 1. Beograd 1975. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – N. Lengel-Krizman: Narodni heroji iz Hrvatske–Židovi. Novi Omanut, 9(2001) 47/48.

ENGEL, Ferdinand, žid. aktivist (? – ?). Bio je izaslanik II. okružja Zemaljskoga odbora udruženja cionista južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije na IX. cionističkom kongresu 1909. u Hamburgu.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 20.

ENGEL, Gabro, inženjer (Darda, 5. II. 1881 – ?). Sin Adolfa (?, 8. VII. 1846 – Osijek, 4. X. 1937) i Sofije rođ. Fischer. U Osijeku se 2. IV. 1906. oženio Ružom rođ. Frey. U braku su rođeni Lea (Osijek, 13. V. 1906) i Mirko (Osijek, 24. IX. 1908). Dekretom Ministarstva socijalne politike 3. I. 1923. bio je imenovan inspektorom nadzorništva parnih kotlova u Osijeku, 31. III. 1926. premješten u Zrenjanin, a 1930. u Banju Luku. Potom je 1936–41. djelovao prema Kraljevskoj banskoj upravi u Novom Sadu. Dana 30. VI. 1941. u Osijeku je osobno prijavio imovinu, navodeći da je bio primoran napustiti službu u Novom Sadu te da još nije primljen u novu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 629. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

ENGEL, Jakob, trgovac i posjednik (?Drávatamási, Mađarska, 1850 – Vinkovci, 5. III. 1915). Doselio se 1890. u Vinkovce, gdje je otvorio trgovinu vinom, a 1893. i mješovitom robom. God. 1909. proširio je svoj asortiman i na trgovanje manufakturnim, željeznim i drugim proizvodima. Bio je i vlasnik Prvoga vinkovačkog paromlina. Isticao se dobrovoljnim prilozima, koje je darivao prilikom različitih svečanosti pojedinih kulturnih društava, koja su obogaćivala društveni život grada.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

ENGEL, Josip, gospodarstvenik i žid. aktivist (Vinkovci, 21. VI. 1911 – Rijeka, 11. II. 1999). Sin Juliusa i Laure. Zavičajanost je stekao u Jajcu. Školovao se u Slavonskom Brodu, Splitu i Zagrebu. U međuratnom razdoblju s Oskarom Rosenfeldom bio je suvlasnik parfumerije »Laokon« u Ilici u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, prebjegao te se poslije priključio savezničkoj Vojnoj misiji u Rimu kao predstavnik partizana u zarobljeničkim logorima. Nakon II. svj. rata radio je u Ministarstvu vanjskih poslova, potom niz godina u riječkoj »Luci«, te u predstavništvu kemijske industrije »Kempro«. Bio je poliglot i vrstan poznavatelj povijesti Židova u riječkoj regiji. Tri desetljeća obnašao je dužnost molitelja i predsjednika ŽO Rijeka. Razvio je plodnu suradnju s mnogim institucijama žid. zajednice, a ponajviše je surađivao sa žid. općinama u Zagrebu i Trstu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – KŽZ. – Podaci o ulazniku T. Krešić.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – L. Kadelburg: 75. rođendan Josipa Engela. Jevrejski pregled, 37(1986) 9/10. – Ha-kol, 1999, 57/58.

ENGEL, Josip (Engl), inženjer i komunistički aktivist (Zemun, Srbija, 8. VIII. 1908 – logor Jasenovac, 1. II. 1942). Sin Pavla i Jelene te brat Karla Stjepana i → Đ. Pavlovića. U Zagreb se doselio s obitelji iz Zemuna. Studij elektrotehnike završio je u Beogradu. U međuratnom razdoblju radio je u poduzeću »Tungsram« d. d. u Zagrebu te bio suvlasnik trećine radiomehaničarske radionice »Radiofonija« (s Dragutinom Blažinom) u stanu u Tuškanovoj ul. Sudjelovao je u radu Ujedinjenih radničkih sindikata i SBOTIČ, a član KPJ postao je 1938. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. S braćom je u Tuškanovoj ul. izradio ilegalnu radio postaju preko koje je, navodno, objavljen 4. VII. 1941. proglas CK KPJ Narodima Jugoslavije na oružani ustanak. S bratom Karlom Stjepanom 9. VII. izbačen je iz toga stana te preseljen na zagrebačku periferiju, u kojoj ostao do uhićenja i deportacije u logor Jasenovac. Čini se da je poč. studenoga iste godine još bio živ, jer je iz ŽOZ u Jasenovac poslan posljednji paket na njegovo ime. Nakon II. svj. rata na zgradi u Tuškanovoj ul. postavljena je spomen-ploča s njegovim i bratovim imenom. – Brat Karlo Stjepan (Engl; Karlo Stevan, Stjepan Maks), komunistički aktivist (Budimpešta, 23. X. 1918 – logor Jasenovac, ?XI. 1941). Prije II. svj. rata radio kao mehaničar u bratovoj radiomehaničkoj radionici. Od 1940. član je KPJ. Po uspostavi NDH, preuzeo je žid. znak. S braćom je sudjelovao u izradi ilegalne radio-stanice u stanu u Tuškanovoj, iz kojeg je izbačen i preseljen na zagrebačku periferiju. Uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27754, 28173. – JIM, ŽOZ, reg. br. 4866, sign. K-66-1-1/1-67. – KŽZ.

LIT.: V. Dedijer: Dnevnik, 1. Beograd 1945. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ENGEL, Josip (Josef), gospodarstvenik i glazbenik (Martinska Ves kraj Siska, 14. I. 1864 – Sisak, 25. XI. 1935). Sin Johana i Rozalije, suprug Josipe (Jozefine) rođ. Deutsch (Zagreb, 1868 – Sisak, ?) i otac → Ludovike, Danice (?1886 – ?), Bertolda (?, 1887 – ?), Milana (?, 1889 – ?), Carla (?, 1891 – ?), Slavka i Marijane. God. 1885. preselio se sa suprugom u Sisak, gdje je 1907. osnovao u današnjoj Tomislavovoj ul. parnu pilanu, a potom i parni mlin. Uz to posjedovao je u Sisku i ciglanu te obiteljsku kuću na Jelačićevu trgu i u Tomislavovoj ul. Od 1881. bio je član Hrvatskoga pjevačkog društva »Danica«, u radu kojega je sudjelovao kao violinist i član odbora, a od 1914. Odbora za nadzor tvornica zbora obrtnih pouzdanika. Nakon njegove smrti upravljanje pilanom i mlinom preuzeo je Pavao Febo, suprug kćeri Marijane. – Sin Slavko (Vjekoslav), ljekarnik (Sisak, 3. XI. 1892 – ?logor, 1942), suprug Marije rođ. Marochino. God. 1931. otvorio je »Narodnu ljekarnu« u današnjoj Žitnoj ul. u Sisku. Po uspostavi NDH uveden je u popis sisačkih Židova, zatim uhićen pod optužbom da je davao lijekove partizanima i osuđen na dvije godine zatvora. Ubrzo je otpremljen u nepoznati logor. Nakon njegove smrti supruga je preuzela i vodila ljekarnu. – Kći Marijana ud. Febo, pjevačica (Sisak, 1895 – Zagreb, 25. VII. 1954). Od 1918. bila je članica Hrvatskoga pjevačkog društva »Danica«, u radu kojega je sudjelovala kao solistica. Nakon stjecanja visokoga glazb. obrazovanja odlazi u Osijek, gdje je bila pjevačica u kazalištu. Po smrti oca 1935. upravljanje pilanom i mlinom preuzeo je njezin suprug Pavao Febo. – Josipov brat Roberto (Martinska Ves kraj Siska, 26. II. 1877 – Sisak, 15. XI. 1898) bio je kipar.

IZV.: DAS, Popis Židova u Sisku u XIX. st. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27809, 29137.

LIT.: F. Kovač: Prikaz razvoja grada Siska o njegovoj pedesetgodišnjici. Sisak 1925. – Isti: Spomenica Hrvatskog pjevačkog društva »Danice« u Sisku o šezdesetogodišnjici opstanka. Sisak 1929. – Otvorenje nove ljekarne u Novom Sisku. Sisački glas, 34(1931) 1. – M. Kolar-Dimitrijević: Industrijski razvoj Siska u međuratnom razdoblju s posebnim osvrtom na strukturu i položaj radničke klase. U: Zbornik Sisak i Banija u revolucionarnom radničkom pokretu i ustanku 1941. Sisak 1974. – Zbornik građe. Politički i društveni pokreti u Sisku 1869.–1918. Sisak 1992. – Pučki kalendar Ljudevit Posavski. Sisak 1995. – M. Matovina: Udruge sisačkih Hrvatica. Večernji list, 41(1997) 12235. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić: Engel. Sisački biografski leksikon. Sisak 2006.

ENGEL, Juraj (Đuro), inženjer (Lendava, 25. V. 1920 – Kirjat Mockin, Izrael, 6. XII. 1987). Maturirao na varaždinskoj gimnaziji 1938. te studirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu i bio aktivan u Hašomer Hacairu. Prekinuo je studij po uspostavi NDH. Rat je preživio u Budimpešti, u jednoj od žid. radnih brigada, a nakon II. svj. rata nastavio je studij elektrotehnike u Zagrebu. Diplomirao je 1947. te se zaposlio u tvornici »Rade Končar«. Sa suprugom Betty rođ. Brenner i dvogodišnjim sinom Jakovom iselio se 1951. u Izrael, gdje je radio u izraelskom elektroprivrednom uredu (Hevrat hehašmal); prvo kao inženjer, potom kao gl. inženjer u Sjev. Izraelu. Prije odlaska u mirovinu bio je zamjenik generalnog direktora sjevernog sektora, odgovoran za planiranje električne energije od Natanije do Metule. Roditelji i sestra Vera stradali su u Holokaustu.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – (Nekrolog). Bilten HJOJ, 36(1988) 1/2. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.