Kategorija: A

ALEKSANDER, Viktor (Alexander), pravnik i gospodarstvenik (Zagreb, 1. V. 1865 – Zagreb, 26. VIII. 1934). Sin → Ljudevita i Leonore rođ. Weiss, brat → Erikov. Maturirao 1884. u Senju te 1891. doktorirao pravo u Zagrebu. Nakon studija bio pristav pri Kotarskom sudu u Vukovaru, potom od približno 1900. zamjenik državnog odvjetnika u Zagrebu, državni odvjetnik u Osijeku i od 1915. državni odvjetnik u Zagrebu. U Osijeku se 1898. oženio Olgom rođ. Weiss. Oko 1900. prešao na katoličanstvo. Poslije bio vjerojatno članom neke slobodnozidarske lože. Nakon I. svj. rata napustio je državnu službu te djelovao u upravama dioničkih društava Ugljenokopno »Mirna«, Narodne šumske industrije, »Slavija« za industriju drva, »Doma« za drvene gradnje i »Varda« industrije drveta te Općega jugoslavenskoga bankarskoga društva. Bio je odlikovan Ordenom Sv. Save II. i III. reda i Jugoslavenske Krune III. reda. God. 1919. oženio se Ivanom (Petrinja, 21. V. 1889 – Zagreb, 16. IV. 1964), kćeri inženjera Franje Erbena.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 223.

LIT.: (Nekrolozi): Odvjetnik, 8(1934) 7/8; Novosti, 28(1934) 230; Obzor, 62(1934) 195. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Obitelj Alexander ili povijest jedne zagrebačke obitelji u pluskvamperfektu. U: Obitelj. Zagreb 1996.

ALFARIN, Abner, trgovac (?, o. 1520 – ?, 2. pol. XVI. st.). Spominje se 1550-ih kao predstavnik veletrgovkinje Gracie Mendes (Nasi) za Dubrovačku Republiku i širu okolicu, koja je poslovala diljem Europe i Sredozemlja. Uz dozvolu Senata 1557. unajmio je stan u neposrednoj blizini dubrovačkoga geta. Bio je prvi Židov koji je uložio novac u razvoj dubrovačkoga trgovačkog brodovlja.

LIT.: I. Burđelez: Uloga Židova u pomorskoj trgovini Dubrovnika i Livorna. Novi Omanut, 2(1994) 3/4. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

ALKALAJ, Buki, trgovac (Sarajevo, 16. XII. 1897 – ?, nakon 1945). Posjedovao je trgovinu krznom u zagrebačkoj Ilici. Po osnutku NDH u trgovinu su postavljeni povjerenici, koji su u njoj pronašli gotovinu u iznosu 93 000 din., a u prijavi imetka 23. VI. 1943. Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede, naveo je da trgovina vrijedi dva miljuna din. Prebjegao je u Dalmaciju i bio interniran u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pristupio je partizanima djelujući u NOO Đulovec.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 26, Predsjednički ured, br. 28 047, god. 1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

ALKALAJ, David, gospodarstvenik (Brčko, BiH, 1891 – ?logor Osnabrück, 1941–1945). Sin Ašerov. U međuratnom razdoblju posjedovao je tvornicu koža i tanina »Alkalaj i Meyer« u Zagrebu u Heinzelovoj ul., uvedenu u protokol zagrebačkoga Okružnog suda 1930. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Daljnja sudbina nepoznata, moguće je stradao u zarobljeničkom logoru u Osnabrücku.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ALKALAJ, Josip, gospodarstvenik (Sarajevo, 24. III. 1912 – logor Jasenovac, 1941). Sin Salamonov. U međuratnom razdoblju bio je dioničar Prve bosansko-hercegovačke tvornice šibica d. d. u travničkom predgrađu Dolac na Lašvi, osn. 1901. Nastanjen u Zagrebu. Po uspostavi NDH Ministarstvu narodnoga gospodarstva NDH, Uredu za obnovu privrede, prijavio je posjedovanje trećine kuće u Sarajevu i trećine kuće u Beču te dionice Hrvatske tvornice šećera, naslijeđene nakon očeve smrti. Njegov brat Oskar Izidor, gospodarstvenik (Sarajevo, 6. III. 1903 – logor Jasenovac, 1941) bio je također dioničar i član Upravnoga odbora tvornice šibica u Dolcu, nastanjen u Zagrebu. Po uspostavi NDH, kao i brat, prijavio je posjedovanje trećine kuće u Sarajevu i trećine kuće u Beču te dionice Hrvatske tvornice šećera. Braća su deportirana u logor Jasenovac, gdje su stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ALKALAJ, Marko, kemičar (Beograd, 22. IV. 1922 – Zagreb, 18. I. 2004). Sin Isaka i Gilde rođ. Simka. Mladost je proveo u Beogradu. Nakon Travanjskoga rata 1941, prebjegao je u Split, potom u Velu Luku, a u listopadu 1943. priključio se partizanima kao borac, politički delegat i komesar čete 1. prekomorske brigade. Nakon II. svj. rata diplomirao je kemiju te radio u gospodarstvu.

IZV.: ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

ALKALAJ, Samuel (Sarajevo, 9. XI. 1912 – ?). Sin Izidorov. Uoči osnutka NDH studirao je filozofiju te bio nastanjen u Đorđićevoj ul. u Zagrebu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659.

ALKALAJ, Silvije (Silvio, Sisi), obrtnik i logornik (Sarajevo, 17. III. 1900 – logor Jasenovac, 1945). Sin Leonov. U međuratnom razdoblju bio je kožarski obrtnik u Zagrebu. Ministarstvu narodnoga gospodarstva NDH, Uredu za obnovu privrede, 23. VI. 1941. prijavio je posjedovanje alata i šivaćega stroja u vrijednosti 30 000 dinara. Iako je s obitelji dobio vizu za Venezuelu te zatražio putovnicu, 9. VII. 1941. bio je uhićen te preko Gospića deportiran u logor Slanu na Pagu. Potom je prebačen u jasenovački logor Bročice (Jasenovac II). Bio je jedan od ukupno 22 logornika, odn. jedan od šestorice logornika Židova u jasenovačkim logorima 1941–45. Potkraj 1941, uz dozvolu Vjekoslava Luburića, u Jasenovcu je pokrenuo kožaru, u kojoj je radilo 30 zatočenika. Bio je solidaran prema logorašima i preživjeli ga se sjećaju kao osobe, koja je pomagala i spašavala kad god je bila u mogućnosti. Planirao je proboj logoraša iz kožare, ali je počinio samoubojstvo bojeći se da ne padne ustašama u ruke. Bio je oženjen s Ili rođ. Abranji, iz Stare Palanke s kojom je imao kćer Leonitu (1937). Supruga je 18. VII. 1941. podnijela molbu ustaškom ravnateljstvu da joj puste supruga iz gospićkoga logora radi iseljenja obitelji u Venezuelu, što je bilo »uzeto u postupak.«

IZV.: HDA, ZKRZ GUZ, br. 306, kut. 15, 3777, 3782. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27807.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac. Dokumenta, 2–3. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – M. Sobolevski: Židovi u kompleksu koncentracijskog logora Jasenovac. Zagreb 1996. – M. Kolar-Dimitrijević: Sjećanja veterinara Zorka Goluba na trinaest dana boravka u logoru Jasenovac 1942. godine. Časopis za suvremenu povijest, 15(1983) 2. – Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ALTARAC HADJI-RISTIĆ, Mira, knjižničarka i žid. aktivistica (Zagreb, 26. IV. 1938). Kći Marka i Regine rođ. Koen. II. svj. rat je preživjela s majkom bijegom iz Zagreba za Split, a potom u zbjegu u El Shattu u Egiptu. Studirala je anglistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do umirovljenja je djelovala kao knjižničarka Gradske knjižnice u Zagrebu. Aktivna je članica ŽOZ, potpredsjednica Ženske sekcije ŽOZ i Unije židovskih žena Hrvatske. Surađuje u Ha-kolu i Novom Omanutu te prevodi s engleskog jezika. Sin Ilan doktorirao je u Londonu iz područja teorijske fizike.

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.

LIT.: Novi Omanut, 6(1998) 31.

ALTARAC, Albert, televizijski snimatelj (Split, 10. XII. 1948). Sin Isaka i Sarine rođ. Altarac. U Splitu je 1967. završio tehničku školu, smjer elektronika. Od 1970. zaposlen je na Hrvatskoj televiziji u Studiju Split, danas na mjestu direktora fotografije. Također je surađivao u Slobodnoj Dalmaciji, Večernjem listu, Vjesniku i drugdje.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.