Kategorija: F

FIEDLER, Julio F., fotograf (? – Zagreb, 1897). Od 1880. posjedovao je fotografski atelijer u Zagrebu u Margaretskoj ul. te sudjelovao na Međunarodnoj izložbi umjetnina u Zagrebu 1891. Atelijer je 1897–1901. vodila njegova udovica.

LIT.: M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004.

FIGATNER, Aurel, pravnik (Zagreb, 4. II. 1870 – Sušak, 25. IV. 1936). Sin Josipa i Marije rođ. Spira i unuk → Josipa i Šarlote rođ. Stern. Kao srednjoškolac doselio se iz Zagreba u Rijeku, gdje mu je šurjak → H. Sachs već bio poznati odvjetnik. Ondje je završio hrv. gimnaziju, a pravo je doktorirao u Beču. Od 1896. imao je odvjetnički ured. Kad je Rijeka nakon I. svj. rata privremeno došla pod upravu tal. Narodnoga vijeća odbio je, s još nekoliko hrv. odvjetnika, položiti prisegu novoj vlasti te je bio brisan s odvjetničke liste i protjeran. God. 1925. nastavio je odvjetničku praksu na Sušaku, gdje je bio član prvog odbora Hrvatske odvjetničke komore. Kao stručnjak sudjelovao je u pregovorima izaslanstva Jugoslavije i Italije u pitanjima razgraničavanja Rijeke i Sušaka. U svojim nastojanjima, uz potporu jugoslav. vlade, u pregovorima s Italijom pomogao je vratiti Sušaku operativnu obalu luke Baroš i riješiti tarifno pitanje čime je sušačka luka zadržala značenje za razvoj pomorstva i gospodarstva u cijelosti. Umro je iznenada, a njegovu pisarnu na Sušaku preuzeo je → O. Rosenberg. Na pogrebu u Zagrebu nazočilo je izaslanstvo grada Sušaka odavši mu time priznanje za velike zasluge.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878.

LIT.: (Nekrolog). Odvjetnik, 10(1936) 5. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – Đ. Rošić: O hrvatskim riječkim advokatima u doba Provizorijuma i do anektiranja Rijeke Italiji. Sto godina advokature u Hrvatskoj. Odvjetnik, 41(1968) 8. – Novi Omanut, 4(1996) 11. – T. Delibašić: Figatner, Aurel. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

FIGATNER, Josip, rabin (Krakov, 1801 – Zagreb, 1872). Doselio se 1818. u Zagreb, gdje je 1846. bio pročelnik »laškouličke« ŽO. U braku sa Šarlotom rođ. Stern imao je desetero djece. Zauzimao se za uspostavu posebne starovjerske općine.

LIT.: G. Schwarz: Prilozi k povijesti Židova u Hrvatskoj, iz starina zagrebačke općine (1806.–1845.). Zagreb 1903. – Isti: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939.

FIGATNER, Milan (Emanuel), liječnik (Zagreb, 10. VII. 1866 – Zagreb, 29. VIII. 1918). Gimnaziju je završio 1883. u Zagrebu, a studij medicine 1893. u Beču. Najprije je radio kao pomoćni liječnik u zagrebačkoj Bolnici milosrdne braće (danas KB »Sveti Duh«) te neko vrijeme kao pošasni liječnik za koleru u Slavoniji, a od 1895. do kraja života kao gradski kotarski liječnik u Zagrebu. Bio je blagajnik (1905–08) i prvi tajnik (1909–10) Zbora liječnika Hrvatske i Slavonije te jedan od sastavljača njegova Liječničkoga koledara za 1906. i 1907. Zaslužan je, kao ravnatelj i nadzorni liječnik, za ustroj i rad zagrebačkoga Dobrovoljnoga društva za spasavanje (osnovanog 1909. po uzoru na Wiener Rettungsverein). Za Balkanskih ratova (1912–13) je kao dragovoljac u Srbiji i Bugarskoj organizirao medicinski rad u ratnim bolnicama, a bavio se također kirurgijom pa i neurokirurgijom. Za I. svj. rata bio je pukovnijski, potom stožerni liječnik u Beogradu pri austroug. vojnoj generalnoj upravi u okupiranoj Srbiji. O svojim ratnim iskustvima te o prijedlogu reformâ socijalnoga osiguranja u Hrvatskoj i reorganizaciji zdravstvene službe u Srbiji pisao je u Liečničkom viestniku (1902–03, 1908, 1911, 1913, 1917) i Beogradskim novinama (1917), a o prvoj pomoći držao je predavanja u zagrebačkom Pučkom sveučilištu. Bio je vrstan klizač i mačevalac.

DJELA: Prva pomoć kod nezgoda i naglih obolenja. Zagreb 1914.

LIT.: V. Bazala: Poviesni razvoj medicine u hrvatskim zemljama. Zagreb 1943. – A. Nick: Liječnici iz Hrvatske u Balkanskim ratovima 1912–1913. Beograd 1965. – Ustanova za hitnu medicinsku pomoć 1909–1994. Zagreb 1994. – V. Dugački: Figatner, Milan. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876–1918. Zagreb 1970.

FINCI-NICAN, Moše (Moric), agronom (Bijeljina, BiH, 1899 – ?, Izrael, 27. III. 1964). Studirao je pravo u Beču i u Zagrebu, ali je napustio studij i priključio se hahšari na salašu svoga oca Avrama. Diplomirao je i doktorirao agronomiju na Sveučilištu u Berlinu i stupio na mjesto ravnatelja poljoprivrednoga dobra skupine Izraelaca na Cipru, gdje se bavio uzgojem ovaca. God. 1937. na poziv poljoprivrednoga odjela mandatarske vlade došao je u Palestinu, gdje je radio kao stručnjak i instruktor na uzgoju stoke u službi Schnuta. Do osnivanja Izraela bio je nastavnik u Srednjoj poljoprivrednoj školi Kaduri, potom je prešao u novoosnovano Ministarstvo poljoprivrede. Obilazio je kibuce i podučavao iskorištavanju sitne stoke. Zaslužan je za postizanje vrhunskih rezultata u proizvodnji ovčjega mlijeka po grlu stoke u Izraelu, a njegove su metode preuzimane i u inozemstvu.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

FINCI, Albert, trgovac i žid. aktivist (Sarajevo, 1885 – logor Banjica, 14. X. 1943). God. 1909. bio je među inicijatorima osnivanja prve cionističke organizacije u Splitu i Dalmaciji. U međuratnom razdoblju u Splitu je imao trgovinu cipela. Nakon njem. okupacije Splita s ostalim splitskim Židovima uhićen je i deportiran u logor Banjicu kraj Beograda, gdje je stradao.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 18. – D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FINCI, Izidor, prorabin (? – Auschwitz, 1943). Prorabin u Splitu. Od 1936. kao član SKOJ surađivao je s → C. Danonom. Uhićen je 1942. i deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – Isti: Rabinske obitelji u židovskoj zajednici u Splitu. Ha-kol, 2005, 87.

FINCI, Jahiel (Jaša), farmaceut (Sarajevo, 1907 – Bat Jam, Izrael, 29. X. 1969). Diplomirao je farmaciju u Zagrebu. II. svj. rat proveo je u zarobljeništvu. U lipnju 1949. iselio se u Izrael i zaposlio u gl. skladištu za raspodjelu lijekova Bolesničke blagajne. Uskoro je postavljen za šefa odjeljenja za proizvodnju lijekova, gdje je uveo različite inovacije. Do kraja života aktivan je u organizaciji ILAN, u Udruženju bivših zarobljenika, a sudjelovao je i u mnogim humanitarnim akcijama.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

FINZI, Ernest, farmaceut (Sarajevo, 5. V. 1900 – ?). Sin Cadikov. U međuratnom razdoblju bio je ljekarnički suradnik u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i ostao bez posla. Zahvaljujući mješovitom braku preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – KŽZ.

FINZI, Leon, obrtnik (Sarajevo, 18. VIII. 1897 – Zagreb, 29. VII. 1956). Sin Davidov. Od 1928. do uspostave NDH na Zrinjevcu u Zagrebu imao je krojačku radionicu i prodavaonicu muškoga donjega rublja. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo te morao prijaviti imovinu. Zahvaljujući mješovitomu braku preživio je II. svj. rat. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.