WEISS, Aleksandar

WEISS, Aleksandar, dermatovenerolog (Zagreb, 1894 – ?). Sin Sigmundov. Medicinski fakultet završio je 1920. u Zagrebu te specijalizirao dermatovenerologiju. Najkasnije od 1931. imao je ordinaciju za kožne, spolne i venerične bolesti u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, ali je ubrzo upućen najprije u Banju Luku pa u Doboj djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U siječnju 1943. obolio je te je upućen u Zagreb na liječenje. Partizanima se priključio u travnju 1945. te djelovao kao voditelj bakteriološkog laboratorija Vojne oblasti 3. korpusa i ravnatelj Doma zdravlja u Tuzli.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28969. – KŽZ.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

WEISS, Alfred

WEISS, Alfred, inženjer (Bod, Rumunjska ili Zagreb, 1891 – logor Jasenovac, 1941). Sin Emilov, suprug Grete (Beč, ? – ? logor, 1942–1945) i otac Evice (Zagreb, 1939 – ?, 1942–1945). U međuratnom razdoblju radio je kao samostalan inženjer u Zagrebu te bio zastupnik tvornice strojeva »Roesmann i Kuhnemann« iz Budimpešte. Po uspostavi NDH sa suprugom i kćeri Evicom preuzeo je žid. znak. Ubrzo je uhićen i deportiran u logor Jasenovac. Za njega je, čini se prekasno, u siječnju 1942. interveniralo mađ. poslanstvo u Zagrebu. Greta i Evica deportirane su u nepoznati logor 1942. ili 1943.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odjek, 29880. – Podaci o ulazniku L. Kriesbacher. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WEISS, Alfred

WEISS, Alfred, službenik i žid. aktivist (Donji Miholjac, 1898 – Osijek, 30. XII. 1987). Za I. svj. rata bio je mobiliziran i ranjen. U međuratnom razdoblju djelovao je kao ekonomski tajnik osiguravajućega društva »Sava« i Assicurazioni Generali u Osijeku, a zbog protudržavnih (ljevičarskih) ideja više je puta uhićivan. God. 1942. deportiran je u Auschwitz, odakle se 1945. vratio u Osijek. U Holokaustu je izgubio cijelu obitelj. Poslije rata se oženio Irmom rođ. Miler, također logorašicom iz Auschwitza. Tijekom 1960-ih u dva mandata bio je predsj. ŽO Osijek.

LIT.: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 39(1988) 1/2.

WEISS, Alfred (Fridi)

WEISS, Alfred (Fridi), trgovac (? – ?, Izrael, ?). U međuratnom razdoblju bio je trgovac žitaricama u Bjelovaru, a od 1938. bavio se prodajom kamene soli. Po uspostavi NDH izbjegao je s obitelji u Italiju, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. u Švicarsku. Po završetku II. svj. rata vratio se u Bjelovar, potom Sv. Ivan Žabno, odakle se cijela obitelj 1951. iselila u Izrael.

WEISS, Arabela (Vajs)

WEISS, Arabela (Vajs), liječnica (Daruvar, 1906 – ?). Po završetku studija medicine u Beču (1931) djelovala je kao liječnica u Sisku. Po uspostavi NDH sa skupinom žid. liječnika u ljeto 1941. poslana je u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa te je radila u bolnici u Bosanskom Novom. God. 1944. priključila se partizanima te do kraja rata djelovala u pozadinskoj bolnici u Drvaru.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u NOR-u. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

WEISS, Bela

WEISS, Bela, poduzetnik (Čakovec, 25. II. 1893 – Čakovec, 1972). Sin Mikše i Malvine rođ. Rosenberg iz Lendave. Do 1931. bio je prokurist i tehnički direktor Prve međimurske tvornice pletene žice i željeznog pokućstva (poslije Čakovečka industrija željeza), osnovane kapitalom Hrvatske sveopće kreditne banke iz Zagreba. Uz to bio je odbornik Čakovečkoga športskog kluba (1920–25) te poslije član dobrotvornoga društva »Noćne ptice«. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat. – Otac Miška, žid. aktivist (? – ?). Bio je predsj. ŽO i Hevre Kadiše u Našicama 1930.

LIT.: V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Šenkovec 2000. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WEISS, David

WEISS, David, novinar, sportaš i sportski djelatnik (Zagreb, 14. II. 1894 – ?). Sin Ignjata i Amalije. Bio je zavičajan u Krašiću, a prijavljen na boravak u Zagrebu sa stanom u Martićevoj ul. U međuratnom razdoblju radio je za zagrebačke Novosti kao dopisnik iz Beča, a potom kao novinar u Zagrebu. Do 1938. bio je član bečkoga »Rapida«, a nakon pripojenja Austrije Trećemu Reichu (Anschluss) vratio se u Zagreb, gdje je bio gl. menadžer »Građanskoga« i organizator brojnih turneja ovog nogometnog kluba. Uoči II. svj. rata zatražio je godišnju putovnicu za višekratno putovanje u Veliku Britaniju, Francusku, Švicarsku, Italiju, Njemačku i Mađarsku, a kao razlog u zamolbi naveo je poslovno-privatne obveze. Po uspostavi NDH skrivao se od ustaških vlasti u prostorijama »Građanskoga« u Boškovićevoj ul. i ispod tribina igrališta u Koturaškoj cesti, što su u »Građanskome« znali i cijelo ga vrijeme štitili i skrivali. Potkraj II. svj. rata s gl. tajnikom »Građanskoga« Jozom Jakopićem, svojim prijateljem, ilegalno je napustio Zagreb i Hrvatsku. – Otac Ignjat, trgovac i žid. aktivist (? – ?). Poč. XX. st. posjedovao je trgovinu drvom u Boškovićevoj ul. u Zagrebu. Na izborima za Predsjedništvo i Vijeće ŽOZ 1912. izabran za člana Predsjedništva.

IZV.: HDA, BH ODZ, Povjerljivi spisi, 1940/10706. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Židovska smotra, 7(1912) 6. – J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – T. Kramer: Udio Židova u športu u Hrvatskoj. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998.

WEISS, Deneš (Vajs)

WEISS, Deneš (Vajs), službenik i nakladnik (Čakovec, 1915 – Zagreb, 16. II. 1990). Sin Hugov. Djelovao je kao službenik 1930-ih. Bio je aktivan u Savezu bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika (SBOTIČ), a od 1940. član je KPJ. U njegovu stanu u Solovljevoj ul. u Zagrebu tijekom 1941. održavani su sastanci CK KPJ i CK KPH. Partizanima se priključio 1941. kao borac u Kalničkom partizanskom odredu i na radu u Okružnom NOO Varaždin. Radio je u ratnom Naprijedu te bio direktor »Štamparije novina«. Poslije rata bio je komercijalni direktor Borbe u Beogradu, direktor nakladnoga poduzeća »Jugoslavija« te gl. urednik engl. izdanja Međunarodne politike. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. Pokopan je na čakovečkom groblju u obiteljskoj grobnici.

LIT.: Međimurje 1919–1959. Čakovec 1959. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. (Nekrolog). Međimurje, 24(1990), 23. II. – P. Požar: Vajs, Deneš. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – J. i V. Kalšan: Weiss, Deneš. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

WEISS, Emanuel (Vajs)

WEISS, Emanuel (Vajs), liječnik (Daruvar, 1914 – ?). Medicinski fakultet završio je 1939. u Zagrebu. Boravio u Ogulinu do studenoga 1942, kad je interniran u logor u Kraljevici. Iz logora je pobjegao u prosincu 1942. i priključio se partizanima te djelovao kao upravitelj bolnice br. 7, referent Saniteta 5. operativne zone, upravitelj bolnice 8. divizije, referent saniteta 7. banijske divizije, upravitelj bolnice Vojnog područja 4/2 i voditelj sanitetskoga odsjeka Vojne oblasti 4. korpusa. Poslije rata nastavio je karijeru u JNA i specijalizirao patofiziologiju. Izabran je za profesora Vojnomedicinske akademije u Beogradu u činu sanitetskoga pukovnika. Dobitnik je šest odlikovanja te autor nekoliko desetaka znanstvenih i stručnih radova i udžbenika Anatomija i fiziologija (suautor D. Pantelić, Beograd 1973).

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u NOR-u. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.