Kategorija: M

MANDLOVIĆ, Zdenko (Zagreb, 6. IX. 1920 – Jadovno, 1941). Sin Josipa i Julije rođ. Hoffman. Po uspostavi NDH bio je uhićen 22. V. 1941. u skupini od 165 zagrebačkih omladinaca, ugl. članova Makabija, transportiran u logor Danica kraj Koprivnice, potom u Jadovno kraj Gospića, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MANDOLFO, David, pravnik (? – ?). U međuratnom razdoblju vodio je odvjetnički ured u Splitu te od 1925. bio vlasnik 8% dionica jugoslavenske tvornice alimentarnih konzervi »Itak« d. d.

LIT.: Z. Jelaska Marijan: Društveni razvoj Splita između dva svjetska rata (doktorska disertacija). Zagreb 2006.

MANDOLFO, Eduard, pravnik (Mostar, BiH, 17. IX. 1895 – ?). Sin Rafaelov. Po ocu je zavičajnu pripadnost imao u Dubrovniku. U braku s Elzom rođ. Laufer imao je sina Rafaela (Zagreb, 1925) i kćer Hanu-Liu (Zagreb, 1927). Doktorirao je temeljem rigoroza 1920. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je radio u Općem bankarskom d. d. Po uspostavi NDH bio je u mirovini. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.

MANDOLFO, Levi Alfred, službenik i žid. aktivist (Dubrovnik, 27. VI. 1872 – ?logor Jasenovac, 1943). Sin Avrama (Abrahama). Bio je predsj. ŽO u Dubrovniku 1931. U Zagrebu je djelovao kao kontrolor PTT. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te, iako je supruga Katica rođ. Tironi (?, o. 1874 – Zagreb, 19. I. 1965) bila »arijevka«, bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac. Iako je prema jednom izvoru pušten na slobodu s kćeri Henrietom u veljači 1942 (na temelju rješenja od 30. I. 1942), vjerojatnije je stradao u Jasenovcu 1943.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28873. – JUSP Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MANDOLFO, Mordehaj (Hajo), trgovac (? – ?Dubrovnik, nakon 1769). Predstavnik je obitelji, koja je u Dubrovniku živjela od druge pol. XVII. st. Živio je u dubrovačkom getu 1756. i 1769. kao glava triju obitelji u dvjema kućama. Druga je kuća bila u neposrednom susjedstvu geta. Kći mu se udala za Davida Levija.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

MANDOLFO, Rajna (Živković-Mandolfo), pedagoginja (Zadar, 1903 – ?). Djelovala je kao profesorica na Državnoj ženskoj realnoj gimnaziji u Splitu. Priredila je antologiju tal. pjesništva XIX. i poč. XX. st.

DJELA: Italijanski kroz razgovor. Beograd 1966. – Italijanska lirika, XIX i početak XX veka. Beograd 1983.

LIT.: Splitski almanah za god. 1925–1926. Split 1927. – Izvještaj Državne ženske realne gimnazije u Splitu za šk. g. 1929–1930. Split 1930.

MANDOLFO, Salamon, pravnik, žid. aktivist i javni djelatnik (?, 1856 – ?, 1926). Nakon završena Pravnoga fakulteta, djelovao je kao odvjetnik u Dubrovniku. God. 1902–07. bio je predsj. tamošnje Trgovačko-obrtničke komore. Suosnivač je Hrvatskoga radničkoga društva, Hrvatske štamparije i Hrvatske štedionice u Dubrovniku, kojoj je jedno vrijeme bio predsjednik. Na dubrovačkim općinskim izborima 1894. i 1899. bio je kandidat na listi Stranke prava, a od 1899. dugogodišnji vijećnik dubrovačke općine. Zauzimao se za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Također je bio član gl. skupštine ŽO Dubrovnik, a 1898. izaslanik dubrovačke ŽO u radu »C. K. Kotarskog učioničkog vijeća« za kotar Dubrovnik.

LIT.: B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989.

MANHALTER, Teodor, liječnik (Doboj, BiH, 28. VII. 1927 – ?). Sin Hinka i Ane rođ. Jungwirth. U Zagreb se doselio s obitelji iz Dervente 1946. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1958/59. Uredio je Imunološki zavod, Zagreb – Hrvatska, katalog (Zagreb 1993).

MANN, Hinko poduzetnik i žid. aktivist (Zagreb, 19. X. 1903 – ?, SAD, ?). Sin trgovca Adolfa (Lekenik, 1864 – Zagreb, ?), koji je od 1870. živio u Zagrebu te imao malu trgovinu u Novoj Vesi, i unuk Hinka (Karlovac, prva pol. XIX. st. – ?). U braku s Vilmom rođ. Adler imao je sina Tomicu (Zagreb, 1938). God. 1931. spominje se kao vlasnik velike trgovine drvom u Savskoj cesti, a poslije i kao vlasnik te tehnički upravitelj poduzeća »Obnova« koje je trgovalo starim željezom. Po uspostavi NDH s obitelji i ocem Adolfom u lipnju 1941. oslobođen je od nošenja žid. znaka te nije ni upisan u Kartoteku židovskoga znaka. Postao je član Odbora za podavanja te pomagao zagrebačkim Židovima pribavljati propusnice za odlazak iz Zagreba. Iako su kružile priče, kako su se on, a možda i neki drugi članovi Odbora, time izravno novčano okoristili te je bio optuživan da se obogatio pribavljajući propusnice članovima ŽO, njegova krivnja nije dokazana. U siječnju 1942. s ocem prebjegao u Crikvenicu te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, zatim prebjegao u Bari i potom, po nekim navodima, u SAD.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27258, 27701, 28897. – KŽZ.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

MANN, Julius, trgovac i dobrotvor (Lekenik, 1. XII. 1870 – ?logor Jasenovac, 1942). Obitelj se iz Slovačke doselila u Hrvatsku te se njegov pradjed nastanio u okolici Zagreba, odakle se s obitelji preselio u Karlovac, gdje se spominje 1774. Sin je Rosalije rođ. Weiss i Hinka (Heinricha), trgovca (Karlovac, 1820 – Lekenik, 1892), kojeg je velikaška obitelj Erdődy kao svog »osobnog Židova« (Leibjude) naselila 1838. u Lekeniku. Nakon izučena trg. zanata, kao osmo od devetero djece i najmlađi sin, ostao je u Lekeniku te isprva nastavio voditi očevu trgovinu. Živio je s mlađom sestrom Gizelom u centru mjesta, gdje je otvorio krčmu. Slijedeći očeve stope bavio se trgovinom i preprodajom staroga željeza i drva te se obogatio. Poč. XX. st. sa sestrom je bio među najvećim privatnim donatorima za izgradnju zavjetne kapelice Majke Božje Lurdske u Lekeniku. Također je 1909. sudjelovao u osnivanju DVD Lekenik, čiji je predsj. bio gotovo trideset godina, a 1930. postao je predsj. novoosnovanoga SK »Lekenik«, a njihov je rad u mnogome ovisio upravo o njegovoj novčanoj potpori. Zbog približavanja ratnih sukoba i jačanja antisemitizma povukao se s predsjedničkih položaja te prodao velik dio nekretnina u svojem vlasništvu. Po uspostavi NDH podržavljen mu je najveći dio imovine, a u prijavi imetka prijavio je više od 1 275 000 din. potraživanja od dužnika. Pod prijetnjom prisilnoga rada sa sestrom je bio primoran preuzeti žid. znak, a u rujnu 1941. prešli su na katoličanstvo. Nakon više denuncijantskih pritužbi na njihovo nelojalno držanje i »huškanje ljudi protiv poretka u državi« s ostalim su lekeničkim Židovima odvedeni u logor Jasenovac u lipnju 1942.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 623. – HDA, Ponova, Nekretnine, kut. 1692. – HDA, Pravila društava, 1790, 4153. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27639, 29278, 29562. – JUSP Jasenovac. – Matični ured Sisak – ispostava Lekenik, Popis zavičajnika Lekenika Erdödskog. – Župni Arhiv Peščenica, Formulari prelaznika na katoličku vjeru, Iskaz dobrovoljnih prinosah za gradnju kapelice Majke Božje Lurdske Lekenik.

LIT.: – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Đ. Gajdek: Dobrovoljno vatrogasno društvo Lekenik 1909.–2009. Zagreb 2009.