ROTH, Cili (Dirnbach, Celia)

ROTH, Cili (Dirnbach, Celia), dizajnerica (Đakovo, 1885 – New York, 1968). Kći Morica i Hermine rođ. Glatter (? – logor Jasenovac, 1942), sestra Milana, Ernesta i Samuela. Sa suprugom Akošem iselila se 1910. u New York, gdje je na 1. aveniji (neposredno do današnje zgrade UN) osnovala atelijer za unutrašnje uređenje, koji je djelovao do njezine smrti.

ROTH, Emanuel

ROTH, Emanuel, rabin (? − ?). Bio je sisački rabin 1903–04.

ROTH, Izidor

ROTH, Izidor, obrtnik (Srpenica kraj Tolmina, Slovenija, 2. IV. 1903 – Petrinja, 6. VI. 1980). Sin Franca i Elizabete rođ. Logar. Osnovnu školu završio je u Saluzzu, a urarski zanat u Sisku. U Petrinji je isprva radio u podružnici sisačkoga urara Rudolfa Židana (1926–32), a samostalnu zanatsku radionicu otvorio je 21. V. 1931, u početku pod nazivom »Urar i zlatar I. Roth – nasljednik R. Židana«. U Sisku je 8. V. 1935. sklopio brak sa Zlatom, kćerkom R. Židana. Sudjelovao je u društvenom životu Petrinje kao jedan od utemeljitelja Društva pučkoga sveučilišta (1940) te dugogodišnji član Hrvatskoga pjevačkoga društva »Slavuj«. U srpnju 1938. izabran je u Upravni odbor Hrvatskoga športskoga kluba »Svačić«. Tijekom II. svj. rata aktivno je pomagao antifašistički pokret na petrinjskom području. Nakon 1945. obavljao je više društvenih dužnosti, a posebice je bio aktivan u Društvu obrtnika Petrinje, čiji je bio i višegodišnji predsjednik.

LIT.: I. Golec: Roth, Izidor. Petrinjski biografski leksikon. Petrinja 1999.

ROTH, Marija

ROTH, Marija, službenica (Slavonski Brod, 6. I. 1883 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). Kći Mavra i Selme rođ. Spitzer. Od 1925. trajno je nastanjena u Osijeku, gdje djeluje kao službenica u osiguravajućem društvu i članica osječkoga Udruženja cionističkih žena (WIZO).

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

ROTHMÜLLER, Marko (Aron)

ROTHMÜLLER, Marko (Aron), pjevač, skladatelj i žid. aktivist (Trnjani kraj Slavonskog Broda, 31. XII. 1904 – Bloomington, SAD, 20. I. 1993). Sin Josipa i Ane rođ. Hahn te brat Adolfa i → C. Rotema. Pjevanje je učio u Zagrebu te usavršavao 1928. u Beču (Franz Steiner), gdje je studirao i kompoziciju (Alban Berg). Prvi put je u Zagrebu nastupio 1931. na Koncertu žid. muzike u HGZ u organizaciji Židovskoga akademskog društva »Judeja«. Debitirao je u Hamburškoj operi 1932. kao Otokar u Strijelcu vilenjaku Carla Marije von Webera, ali nakon Hitlerova dolaska na vlast nije više mogao nastupati u Njemačkoj pa se vratio u Zagreb. Kao član zagrebačke Opere 1933–35. u HNK je nastupio u šest uloga (Rigoletto u istoimenoj operi, Figaro u Seviljskom brijaču, grof Luna u Trubaduru, Prvi Nazarenac u Salomi, Telramund u Lohengrinu i kao Amfortas u Parsifalu). God. 1935–47. bio je u Zürichu, gdje je do kraja II. svj. rata radio u Gradskom kazalištu uz iznimku gostovanja u londonskom »Covent Gardenu« 1939. U Zürichu je pjevao ulogu Truchsessa, uz nazočnost skladatelja, na praizvedbi Hindemithove opere Slikar Mathis. Tu ga je otkrio Desmond Shawe-Taylor, gl. glazbeni kritičar The Sunday Timesa i New Statesmana, koji je znatno utjecao na daljnji razvoj njegove karijere. Bio je u stalnom angažmanu Bečke državne opere 1946–49. Kao baritonu svjetskoga ugleda slijedila mu je blistava međunarodna karijera s angažmanima u »Covent Gardenu« (1939. i 1947–52), »Teatro Colo’n« u Buenos Airesu i »Metropolitan Operi« u New Yorku (1959–61. i 1964–65). Istaknuo se ulogama u Verdijevim i Wagnerovim djelima te kao Wozzeck u istoimenoj operi Albana Berga. Bio je poznat i kao glazb. pedagog te predavao 1955–79. na Sveučilištu u Indiani u Bloomingtonu, a 1981–82, kao dobitnik Fulbrightove stipendije, bio je pročelnik odjela solo pjevanja na Rubinovoj akademiji u Jeruzalemu. Uz → Davida Spitzera i → H. Gottlieba 1932. bio je jedan od osnivača i stupova kulturnoga društva »Omanut« u Zagrebu, izvorno zamišljenoga kao udruženje za promicanje žid. glazbe, koje je uz kulturni časopis u svojoj »Ediciji Omanut« objavljivalo i note. Godinu potom bio jedan od osnivača žid. pjevačkoga društva »Ahdut« u Zagrebu, a 1941. u Švicarskoj, slijedeći zagrebački uzor, osnovao je švicarski »Omanut« kao forum koji bi okupio židovske umjetnike i intelektualce u iseljeništvu. Zanimanje za žid. glazbu potaknulo ga je na skladanje više sefardskih religioznih folklornih pjesama. Od ostalih njegovih skladbi ističu se simfonija za gudače i dva gudačka kvarteta. Napisao je knjige o povijesti žid. glazbe (Die Musik der Juden, Zürich 1951, engl. prijevod New York 1953) te o dikciji u njem. jeziku (Pronunciation of German and German Diction, Bloomington 1978). – Brat Adolf (Rotem; Avraham, Abraham), trgovac i poduzetnik (Trnjani kraj Slavonskog Broda, 5. XI. 1902 – ?). U braku s Danicom rođ. Neumann (Zagreb, 1904 – ?) imao je kćer Ruth (Zagreb, 1929) i sina Elija (Zagreb, 1931). Zavičajnost je stekao u Zagrebu 1924, gdje je u međuratnom razdoblju sa → Ž. Grafom bio suvlasnik tvrtke »Ovex«, trgovačkoga izvoznog društva sa sjedištem na Trgu kralja Tomislava. Uz to je do 28. III. 1941. bio član Nadzornoga odbora banke i štedionice u Krapinskim Toplicama. Početkom Travanjskoga rata bio je mobiliziran te dospio u njem. ratno zarobljeništvo. Prema navodu u dosjeu, prijavu imovine vlastima NDH podnio je 21. VI. 1941. u njegovo ime Ž. Graf. U logoru se 1942. uključio u antifašistički pokret. Nakon oslobođenja iz logora 1945. upućen je u ženski logor u Bergen-Belsenu radi prihvata i organizacije povratka logorašica iz Jugoslavije u domovinu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Rothmüller, Marko (Aron). Muzička enciklopedija, 3. Zagreb 1977. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Rothmüller, Marko (Aron). Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – Bilten ŽOZ, 1993, 28; 1993, 31/32. – Novi Omanut, 1(1993) 1. – Ž. Lebl: Jevreji iz Jugoslavije, ratni vojni zarobljenici u Nemačkoj. Spomen-album, pola veka od oslobođenja 19451995. Tel Aviv 1995. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – Rothmüller, Marko (Aron). Hrvatska enciklopedija, 9. Zagreb 2007. – M. Barbieri: Marko Aron Rothmüller. Novi Omanut, 16(2008) 90.

ROTHMÜLLER, Mirko

ROTHMÜLLER, Mirko, trgovac i poduzetnik (Bešenovo, 2. III. 1882 – ?). Suprug Zore. Zavičajnost je stekao u Zagrebu 1931. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik poduzeća »Oštrica« u Ilici, brusionice i trgovine noževa, čelične i galanterijske robe, kožne galanterije i sportskih potrepština. Imao je kupce u cijeloj Hrvatskoj i u Srbiji (Beograd, Vrnjačka Banja, Gornji Milanovac, Kragujevac, Užice), a godišnji promet poduzeća bio je oko milijun din. Također je imao ugostiteljski obrt u Frankopanskoj ul. i bavio se proizvodnjom likera, ruma i voćnih sokova. Po uspostavi NDH uknjižen je u popise Židova. Njegova daljnja sudbina nije poznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

ROTHSTEIN, Lavoslav (Arje Jehuda)

ROTHSTEIN, Lavoslav (Arje Jehuda), trgovac i žid. aktivist (?, Češka, 1867 – Zagreb, 25. III. 1934). Sin Josefov. Sa suprugom Johannom otac je Josipa, Eugena (Zagreb, ? – logor Jasenovac, 1941–1945) i Lazara (Zagreb, ?1910 – logor Jasenovac, 1941). Doselio se 1891. u Zagreb, gdje je isprva djelovao kao melamed, kućni učitelj u maloj ortodoksnoj općini u Zagrebu, odnosno u obitelji Engelsrath nakon što je glava obitelji Josip umro. God. 1892. osnovao je poduzeće »Lavoslav Rothstein i drug« sa sjedištem u zagrebačkoj Ilici, koja se bavila trgovinom manufakturne robe, gotovih muških i ženskih odijela te obuće na veliko. Uz to je bio suvlasnik Samoborske tekstilne industrije »Lavoslav Rothstein« sa suprugom te šurjacima Karlom i → Alfredom Planom. Desetljećima je predstavljao zagrebačku žid. ortodoksiju, bilo u zajedničkoj općini, bilo u autonomnoj. Jedan je od osnivača ortodoksne ŽO u Zagrebu i njezin počasni predsjednik. Nakon njegove smrti sinovi su s majkom nastavili voditi tvrtku. Poklonili su zagrebačkoj sinagogi parohet u njegov spomen. Po uspostavi NDH obiteljsku imovinu prijavio je sin Eugen. U prijavi se nalazio i automobil »Oldsmobil«, koji su ustaške vlasti rekvirirale. Ubrzo su sinovi Eugen i Lazar bili uhićeni i deportirani u logor Jasenovac, gdje su stradali. – Sin Josip, službenik (Zagreb, 8. V. 1894 – ?logor, 1941–1945). Radio je u očevoj trgovini kao knjigovođa i dopisnik, a nakon njegove smrti 1934. i njezin suvlasnik. U braku sa Sarom (? – ?logor, 1941–1945) imao je sina Lavoslava (Zagreb, 1938 – ?logor, 1941–1945) i kćer Mirjam (Zagreb, 1940– ?logor, 1941–1945). Daljnja sudbina nepoznata. Vjerojatno je stradao u nepoznatom logoru. – Lavoslavova supruga Johanna (rođ. Plan, Ivana), poduzetnica (Balassagyarmat, Mađarska, 25. IV. 1869 – ?logor, 1941–1945). Sestra Karla i Alfreda Plana. U Hrvatsku se doselila 1885, a u Zagrebu je stekla zavičajnost 1924. Nakon suprugove smrti naslijedila je sa sinovima trgovačku tvrtku »Lavoslav Rothstein i drug« te ju uspješno vodila sve do uspostave NDH. Uz to je od 1934. s braćom Karlom i Alfredom bila suvlasnica polovine Samoborske tekstilne industrije »Lavoslav Rothstein«. Zajedno sa sinovima, po uspostavi NDH, Odboru za podavanja Židova predala je dragocjenosti i zlata u vrijednosti od 185 000 din. te još 61 000 din. gotovine. Daljnja sudbina nepoznata. Vjerojatno je stradala u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Jevrejski glas, 7(1934) 13. – Židov, 18(1934) 13. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7618, pristupljeno 3. IV. 2012.

ROTMAN, Arpad

ROTMAN, Arpad, trgovac (Senta, Srbija, 15. I. 1871 – ?logor, 1941–1945). Suprug Florijane rođ. Spitzer (Valpovo, 1886 – ?logor, 1941–1945). Zavičajnost je stekao u Zagrebu 1921. Bio je suvlasnik tvrtke »S. Bergera nasljednici« na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu, prebjegao na Hrvatsko primorje te bio interniran u Kraljevicu i Kampor na Rabu. Daljnja sudbina nepoznata. Vjerojatno je stradao u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

ROTT, Antun

ROTT, Antun, tiskar i nakladnik (Vinkovci, 25. IV. 1874 – ?logor, 1941–1945). Podrijetlom je iz stare vinkovačke žid. obitelji. Sin Antuna i Elizabete rođ. König, brat Sigismunda i Josipe, suprug Leopoldine rođ. Lehner (St. Tölsten, Austrija, 31. X. 1877– ?logor, 1941–1945), s kojom se oženio u Beču 16. V. 1897, te otac Antuna ml. God. 1904. otvorio je tiskaru u Istarskoj ul. u Vinkovcima. Od 1905. izdavao je i tiskao list Cibalis (1906. mijenja ime u Svjetlost) te Syrmier Nachrichten (1909). God. 1916. prodao je vinkovačku tiskaru i preselio se u Osijek, gdje je kupio osječku tiskaru Dragutina Laubnera u Pejačevićevoj ul. Najprije se tiskara nazivala »Dragutin Laubner i nasljednik«, potom »Dragutina Laubnera nasljednik Antun Rott« te naposljetku »Štamparija Antun Rott«, a njezino je poslovanje vodio sa sinom. Preuzeo je tiskanje i izdavanje novina Slawonische Presse (1916–22). Uz to je tiskao određeni broj osječkih novina i listova koji su većinom bili kratkoga vijeka (Zora, nezavisni organ jugoslavenske demokratije, humorističke tjednike Buha i Komarac, Radikalni glasnik, Osječki šport) i knjige. Premda je tijekom 1920-ih pod pritiskom konkurencije radio u znatno manjem opsegu, ipak je sa sinom uspio održati poslovanje sve do uspostave NDH. Bio je član osječke ŽO Gornji grad. – Brat Sigismund, obrtnik (Vinkovci, 21. IV. 1870 – Vinkovci, 12. IV. 1950). Bio je majstor umjetne željezarije, ekonom i baždar u općini. Sa suprugom Apolonijom imao je osmero djece. Njihova najmlađa kći Leopoldina (Lea) ud. Vučevac (Vinkovci, 8. V. 1913 – Zagreb, 27. I. 1997) završila je 1932. učiteljsku školu u Osijeku, a potom studij slavistike i germanistike na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu (1941). Nakon studija vratila se u rodni grad, gdje je radila kao profesorica u Osnovnoj školi »Josip Kozarac«, vinkovačkoj gimnaziji te u Dječjem domu »Laura Klajn«, odakle odlazi u mirovinu u zvanju pedagoškoga savjetnika. Odlikovana je jugoslav. Ordenom rada sa zlatnom zvijezdom.

LIT.: M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Z. Živaković-Kerže: Židovi u Osijeku (1918.–1941.). Osijek 2005. – T. Šalić: Rott, Antun. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.