Kategorija: A

ARMUTH, Gustav, službenik (Bela kraj Varaždina, 3. XII. 1873 – Auschwitz, 1944). Sin Moritza (Mavra). U međuratnom razdoblju bila je ravnatelj i dioničar tvornice kemijskih proizvoda »Slavija« d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Bertom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, prijavio mjesečnu plaću od 6650 din. i pol. stambene trokatnice u Cankarjevoj ul. u Zagrebu, sagrađene 1932. za 850 000 din. Dana 19. IX. 1941. odveden je u logor na Zavrtnici, ali se čini da je ubrzo pušten. Sa suprugom je izbjegao u Hrvatsko primorje te interniran u logor u Kraljevici i potom u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, ostao je na Rabu, gdje su ga poč. 1944. uhitili nacisti i sa suprugom Bertom, snahom Anom i petogodišnjom unučicom Ivom u ožujku 1944. deportirali u Auschwitz, gdje su stradali. Imao je sinove Imbru i Đuru, litografa (Győr, Mađarska, 3. V. 1907 – logor Jasenovac, 23. IX. 1941). U Zagreb se doselio 1934. iz Vidovca kraj Varaždina. Djelovao je kao komercijalni poslovođa, dioničar i član Upravnog odbora tvornice »Slavija« d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Verom rođ. Kohn i sinom Ivom preuzeo žid. znak, a Uredu za obnovu privrede NDH prijavio mjesečnu plaću od 6650 din. Iako je tvornica »Slavija« tražila njegovu poštedu od protužid. mjera, naknadnom provjerom u kolovozu 1941. Državno ravnateljstvo za gospodarstvenu ponovu ustanovilo je kako nije neophodno potreban te je deportiran u logor Jasenovac, gdje je, u Krapju ili Bročicama, ubrzo stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28015, 28176, 29252. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ARMUTH, Marko, trgovac (Stažnjevec kraj Ivanca, 1888 – ?). U međuratnom razdoblju djelovao je kao trgovac u Sisku, gdje je bio prijavljen od 1920. Po uspostavi NDH uveden u popis sisačkih Židova.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27809.

ARMUTH, Nikola, trgovac (Budimpešta, 2. IV. 1910 – ?logor Jasenovac, 1941). Sin Leopolda (?, 1866 – Zagreb, 28. XII. 1937). Po osnutku NDH supruga Vera rođ. Stern u njegovo je ime podnijela 27. VI. 1941. prijavu imetka uz napomenu da je on otpremljen po nalogu zagrebačkoga Redarstvenog ravnateljstva u nepoznato boravište.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ARNON, Aleksa → KLEIN, Aleksandar

ARNON, Dan (Schwartz, Švarc; Miroslav, Frici), vojnik i javni djelatnik (Križevci, 11. X. 1931). Sin Leopolda i → Hani Anice Flesch. Nakon rođenja preselio se s majkom u Zagreb, gdje je polazio osnovnu školu. God. 1942. izbjegao je s majkom preko Ljubljane u Italiju u okolicu sela Cocconato d’Asti u Pijemontu, a nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, prebjegao u Livorno i od tamo u okrug Toscane. Uz pomoć amer. vojske bili su prebačeni u Bari, a potom u Brindisi, gdje su se ukrcali na brod »Princes Ketlin« i doplovili 26. III. 1945. u Palestinu. Po dolasku promijenio je ime i prezime iz Miroslav Schwartz u Dan Arnon. Isprva je boravio u prihvatnom logoru u Atlitu, a potom u kibucu Maabarot. Nakon što je 1947. u sklopu Hagane završio tečaj predvojničke obuke, od 1950. do 1953. služio je u izviđačkoj i obavještajnoj službi izr. vojske. God. 1956. završio je studij pedagogije na Seminaru Oranim, a 1968. Vojnu akademiju. U razdoblju 1956–77. bio je na različitim dužnostima u obavještajnoj službi, zamjenik voj. atašea za Italiju, Švicarsku i Jugoslaviju i voj. savjetnik u Etiopiji, a 1978–96. djelovao je kao glasnogovornik i šef odjela za međunarodne pritužbe javnosti izr. hitne pomoći (Magen David Adom; akr. MDA). Tijekom službe razvio je veze s Međunarodnim pokretom Crvenoga križa i Crvenoga polumjeseca u Ženevi. Njegovom zaslugom prikupljeni su dobrovoljni prilozi za osnivanje 15 novih stanica hitne pomoći s kompletnom opremom za središnju službu Banke krvi, za ambulantna vozila za intenzivnu njegu i za najmoderniji sustav veze u njima. – Bavi se i poezijom; njegove pjesme su objavljivane u časopisima i književnim prilozima dnevnih listova. Sin Danko živi u Ramat Ganu u Izraelu.

DJELA: Rega’be-sagol, shirim. Tel Aviv 1981.

IZV.: Podaci o ulazniku M. Steiner-Aviezer.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

ARNSTEIN, Hugo, inženjer i sportaš (Beč, 5. XI. 1902 – ?). Sin Eduardov. U Zagreb se doselio iz Beča 1926. Bio je upravitelj pogona u tvornici kandita »Union« s plaćom od 8812 din. te član Zagrebačke inženjerske komore. U međuratnom razdoblju istaknuti je floretist zagrebačkog Makabija. Po uspostavi NDH sa suprugom Agathom preuzeo je žid. znak, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Prijavio je Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, da mu je osobno vozilo oduzeto 2. IV. 1941. za potrebe civilne zaštite u Zagrebu te da sa suprugom posjeduje pokretnine vrijedne 60 000 din. Uhićen je i 20. IX. 1941. deportiran u jasenovački logor Ciglanu, ali je vraćen iz logora po nalogu RUR kao glavni inženjer i neophodno potreban stručnjak te je II. svj. rat preživio najvjerojatnije u Zagrebu. Supruga Agatha rođ. Mayer (Zagreb, 5. V. 1916 – ?) bila je dioničarka Brodskoga ribnjačarstva d. d. Slavonski Brod. Po uspostavi NDH Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, prijavila je posjedovanje četvrtine dviju građevinskih parcela u Zagrebu između Bakačeve i Vlaške ul., vrijednosti do 1 200 000 din., što ju je naslijedila nakon očeve smrti 1934, uz zemljište u Beču, te stambenu trokatnicu u Beogradu kupljenu 30. III. 1940. po cijeni od 1 883 000 din. Zlatninu vrijednu 35 000 din. predala je Odboru za židovska podavanja za potrebe države.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28156. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Uzelac Schwendemann: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.

ARNSTEIN, Lavoslav, trgovac (Zagreb, 30. I. 1897 – ?). Sin Mavra (?, 1858 – Zagreb, 10. IV. 1923) i Regine. U zagrebačkoj Ilici od oca je naslijedio i vodio veliku trgovinu konfekcije i tkanina, protokoliranu kod suda 1917, promet koje je 1940. bio 6 230 000 din. Robu je nabavljao iz Beča, Berlina, Bielskoga, Innsbrucka, Londona, Beograda, Maribora, a među kupcima (i na popisu dužnika 5. VI. 1941) bili su neki od najuglednijih zagrebačkih građana. Po uspostavi NDH, sa suprugom Jelkom i djecom Pavlom, Vladom i Evom, preuzeo je žid. znak, prijavio imovinu Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj navodi vrijednost robe u skladištu četiri milijuna din. te vlasništvo nad četvrtinom stambene zgrade s dvama uličnim lokalima u Amruševoj ul. u Zagrebu, procijenjeno na 2 300 000 din. Supruga Jelka, trgovkinja (Bjelovar, 25. XII. 1905 – ?) bila je suvlasnica suprugove trgovine. Po osnutku NDH, u prijavi imovine navela je da je njezin ulog u trgovini iznosio 1 100 000 din. te da je u ime žid. podavanja za državne potrebe države Hrvatske predala dragocjenosti u vrijednosti 23 000 din. te 50 000 din. gotovine. Oboje su, na nepoznat način, preživjeli II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – KŽZ.

ASANGER, Edo Zvonimir (Josipović), pisac i prevoditelj (Karlovac, 12. IX. 1837 – Karlovac, 18. IV. 1875). U nepoznato doba promijenio je prezime. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u rodnom gradu. Maturirao je 1857. na riječkoj gimnaziji. U Beču je jedno vrijeme studirao na Jozefinskoj medicinskoj akademiji, a zatim je prešao na studij slavenskih jezika i književnosti te francuskog i tal. jezika. Kao dobrovoljac sudjelovao je u bitki kraj Magente 1859. Vojnu službu je nastavio u Pragu, gdje je bio stražmeštar i otpušten iz vojske zbog druženja s češ. piscima, bavljenja književnošću i zbog slavenskih nazora. Vratio se u Karlovac i radio kao pisar u Gradskom poglavarstvu, a zatim kod odvjetnika Vjekoslava Gvozdanovića. – U književnosti se javio 1859. u Narodnim novinama prijevodima Aleksandra Sergejeviča Puškina. Crtice, pjesme, putopise, igrokaze, političke i kulturnopovijesne tekstove te prijevode sa slavenskih jezika, francuskog i njemačkog objavljivao je u novinama i časopisima: Narodne novine (1858–60), Karlovački viesnik (1861), Naše gore list (1861–66), Glasonoša (1861–65), Obzor (1862), Hrvatski koledar (1863), Dragoljub (1867), Napredak (1867), Vienac (1869–75). Služio se pseudonimima i šiframa: Sl. Asanger, Asanaga, Asan-aga, Sl. Asan-aga, Slavoljub Asan-aga Karlovčan, E. Z. A. Prevodio je i kraću prozu češ. pisaca Prokopa Chocholoušeka, Františeka Ladislava Čelakovskog i Jona Erazima Vocela te djela A. S. Puškina, Adama Mickiewicza, Ivana Sergejeviča Turgenjeva (Oci i djeca, Vienac, 1872), Friedricha Schillera i Ignaza Franza Castellija. Prema podacima Nikole Andrića (Spomen-knjiga hrvatskog zem. kazališta. Zagreb 1895), u središnjemu nacionalnom glumištu izvedeno je 11 njegovih prijevoda, među kojima su i prijevodi dramskih djela Émilea Augiera, Eugènea Labichea i Anne Honoréa Josepha Mélesvillea. U Karlovcu je organizirao i amaterske kazališne predstave. Prema uputama Frana Kurelca skupljao je i zapisivao jezično narodno blago. Izdao je knjigu prijevoda i obrada lakrdija Dva pobratima, Crvena i modra kesa, Otac i sin, pod zajedničkim naslovom Hrvatski glumac (1863).

DJELA: Hrvatski glumac. Karlovac 1863. – Crtice putničke, lovačke i naravopisne. Karlovac 1866.

LIT.: Edo Zvonimir Asanger. Vienac, 7(1875) 17. – Literarne valute Karlovca. Narodne novine, 99(1933) 11. – I. Esih: Asanger Josipović, Edo Zvonimir. Leksikon pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972. – B. Hećimović: Asanger (Josipović), Edo Zvonimir. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – Repertoar hrvatskih kazališta 1840–1860–1980, 1–2. Zagreb 1990. – I. Lukežić: Židovi u uspomenama Janeza Trdine. Novi Omanut, 11(2003) 56/57.

ASCHNER, Mijo (Ašner), službenik (Čakovec, 3. V. 1890 – ?). Sin Sigmundov. U međuratnom razdoblju zaposlen je u Prvoj hrvatskoj tvornici ulja d. d. u Zagrebu s mjesečnom plaćom od 10 700 din. S Jelenom rođ. Beck imao je sinove Alfreda (?, 1924) i Kurta (?, 1927). Uhićen je u posljednjoj deportaciji zagrebačkih Židova u svibnju 1943. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat te od kraja svibnja 1945. do ljeta 1947. radio kao referent u Centralnoj gradskoj komisiji za grad Zagreb Zemaljske komisije za istraživanje ratnih zločina.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – HDA, ZKRZ CGK, kut. 715, br. 1812/46, 17. IX. 1946. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Grahek Ravančić: Djelovanje Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača na području Zagreba u razdoblju od 1944. do 1947. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2011.

ASCOLI, Jakob (? – ?Dubrovnik, nakon 1782). Spominje se kao glava jedne kuće u dubrovačkom getu 1756, a već 1769. stanuje izvan geta sa suprugom i pet sinova u kući za minimalnu godišnju najamninu od 26 dukata.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.