FUCHS, Richard, knjigovođa (Đakovo, 9. VIII. 1891 – logor Stara Gradiška, 1943). Sin Jonasov. U braku s Margitom rođ. Politzer otac je Nade i Zvonka. U međuratnom razdoblju bio je djelatnik poduzeća »Ilija Kohn« u Požegi sa stanom u Tuškanovoj ul. u Zagrebu. U razdoblju 1920–37. nastanjen je u Koprivnici. Po uspostavi NDH, kao brat poznatoga pravaša Maksa Fuchsa iz Bjelovara, smio je ostati u stanu u Tuškanovoj ul. te nitko iz obitelji nije bio zaveden u Kartoteku židovskoga znaka, iako je izgubio namještenje. Bio je uhićen i deportiran u logor Stara Gradiška, gdje je stradao. Sin Zvonko (Bjelovar, 1923 – Jadovno, 1941) stradao je u Jadovnu, a supruga i kći u logoru Jasenovac 1945.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28115. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: M. Švob: Židovi u Zagrebu, 2. Zagreb 2004.

FUCHS, Rihard (Radičević), ekonomist (Zagreb, o. 1912 – Zürich, Švicarska, o. 2005). Sin Eduarda i Ivane. Završio je ekonomiju u Zagrebu ili Beču i predavao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Bio je oženjen Nadom rođ. Šolić, koja je prešla na žid. vjeru. Po uspostavi NDH, uz pomoć nadbiskupa Alojzija Stepinca, promijenio je prezime u Radičević. Nastavio je raditi na fakultetu što mu je nakon II. svj. rata zamjerano te je dobio otkaz i oko 1949. se iselio u Zürich, gdje je nastavio raditi kao ekonomski teoretičar. Supruga je radila u ŽO u Zürichu.

FUCHS, Rikard, fotograf i poduzetnik (Našice, 18. I. 1900 – logor Jasenovac, 1943). Suosnivač je Fotokluba Zagreb 1932, njegov potpredsjednik 1939. te član organizacijskih odbora i žirija za klupske i međunarodne izložbe. Stanovao je u Mlinovima te bio u mješovitom braku s Olgom rođ. Mundorfer (?, o. 1908 – Zagreb, 20. XII. 1984) s kojom je imao kćer Renatu. Bio je vlasnik poduzeća »Friedheim i sin«, veletrgovine papira i ljepenke sa sjedištem u Draškovićevoj ul. u Zagrebu vrijednog više od 11 milijuna din. 1940. Poduzeće je podržavljeno u listopadu 1941, a u studenom prodano novomu vlasniku V. H., iako je kao neophodno potreban stručnjak ostao raditi u njemu. Također je bio suvlasnik tiskare Gustava Seligmana. Po uspostavi NDH zaveden je u Kartoteku židovskoga znaka, ali je na zahtjev njem. vlasti bio privremeno oslobođen od njegova nošenja te ga nije preuzeo. Stradao je u logoru Jasenovac, dok je supruga preživjela rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28115, 28456. – KŽZ.

FUCHS, Salamon, veterinar (Lavov, Ukrajina, 1. V. 1869 – ?, 1941–1945). Iz Lavova se 1897. doselio u Zemun, a odande u Osijek. U međuratnom razdoblju bio je veterinarski inspektor i voditelj veterinarskoga odsjeka banske uprave Dunavske banovine. Po umirovljenju je u Osijeku obavljao privatnu veterinarsku praksu za koju je ovlaštenje dobio 24. VII. 1937. od uprave Savske banovine u Zagrebu. Stanovao u Kapucinskoj ul. i bio u braku s Ružom rođ. Planer. Po osnutku NDH, krajem 1941, odveden je iz Osijeka u nepoznatom smjeru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUCHS, Vladimir, električar (Zagreb, 1901 – ?). Zavičajnu pripadnost imao je u Koprivnici. Bio je u braku s Elzom Monikom rođ. Seidner (?, 1915 – ?). Djelovao je kao električar u poduzeću »Meba« d. d. u Fijanovoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, ustaški povjerenik u Domaćoj industriji sijalica tražio je da ga se ostavi na slobodi do 1. VII. jer je poduzeću bio neophodno potreban za dovršenje inventure i bilance. Tih je dana prebjegao na Hrvatsko primorje te bio interniran u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, stupio je u Židovski rapski bataljon, a potom se borio u jedinicama 7. banijske divizije. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27473. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUCHS, Vladimir, inženjer elektrotehnike (Osijek, 29. XII. 1907 – Auschwitz, 1942). Sin Bernarda i Olge rođ. Schwartz. Otac mu je bio trg. putnik osječke tvornice »Siva«. Diplomirao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Od lipnja 1941. u uredu nadrabinata u Osijeku bio je zapisničar pri vjenčanjima Židova iz Židovskoga naselja, odnosno sabirnoga logora u Tenji. U istom naselju vjenčao se 15. VIII. 1942. s Osječankom Zdenkom rođ. Spitzer, učenicom. Iz Tenje je 22. VIII. 1942. s roditeljima i drugim osječkim Židovima deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: AŽOO. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUCHS, Vladimir, posebnik (Nova Gradiška, 19. IV. 1910 – logor Jasenovac, 1941). Sin Ernestov. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava, pozivajući se na rodbinske veze s → Josipom Frankom i na strica Maksa Fuchsa, trgovca iz Bjelovara koji je aktivno sudjelovao u radu Hrvatske stranke prava u Zagrebu, Senju i Bjelovaru. Uhićen je 21. VI. 1941. i deportiran »navodno na jedan otok«, kako piše njegov otac Ernest u molbi koju je uputio za njegovo oslobođenje. Čini se da je riječ o Pagu, odakle je odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27595.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUCHS, Željko (Fuks), farmaceut i žid. aktivist (Đakovo, 2. XII. 1918 – Beograd, 9. II. 1994). Sin Huga i Zorice rođ. Kolman. Maturirao je u realnoj gimnaziji u Osijeku 1939. i upisao Farmaceutski fakultet u Zagrebu, koji je po osnutku NDH morao prekinuti te se privremeno zaposlio u očevoj ljekarni. Krajem 1941. upućen je u ekipi žid. liječnika djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa u Gradačac, gdje je radio u serološkom laboratoriju. Partizanima se priključio 1943. djelujući kao ljekarnik Komande posavskoga vojnog područja. Diplomirao je na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu 1945, a doktorat kemijskih znanosti stekao 1964. na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. God. 1945–72. bio je u službi u JNA, gdje je od 1971. imao čin pukovnika. U ljekarni zagrebačke Vojne bolnice organizirao je laboratorij za ispitivanje lijekova. Specijalizirao je kemiju bojnih otrova na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu u Krešimira Balenovića. Utemeljio je laboratorij za sinteze Vojnosanitetskoga zavoda u Sarajevu, gdje je priređivao spojeve za zaštitu od organofosfornih otrova. God. 1960–61. usavršavao se na Columbia University u New Yorku i potom u National Institute of Health u Bethesdi, gdje je istraživao središnjoživčane serotonergične mehanizme, posebice aktivno transmembransko upijanje serotonina. God. 1968–71. bio je izvanredni profesor za instrumentalne metode pri Visokoj tehničkoj školi kopnene vojske u Zagrebu gdje je 1973–81. predavao fizikalnu biokemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Radove i prikaze objavio je u Acta pharmaceutica Jugoslavica (1955, 1970–83) i Journal of Neurochemistry (London 1962). Urednik je Spomenice u povodu stote obljetnice osnutka studija farmacije na Sveučilištu u Zagrebu 1882–1992. (Zagreb 1983). Nagrađen je iz Fonda »Ante Karlovac«, a 1988. dobio je Domčevu medalju Farmaceutskoga društva Hrvatske. Bio je dobar poznavatelj različitih aspekata judaizma. Posebno ga je zaokupljala filozofija Karla Poppera te je preveo njegova djela The Open Society and Its Enemies i Conjectures and Confutations. Bio je prvi predsj. Kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger« (1989–90). God. 1990. otišao je sinu u Beograd, gdje je i umro. – Sin Ruben, liječnik i žid. aktivist (Zagreb, 1950). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu šk. god. 1981/82, a već 1982. preselio se u Beograd, gdje je specijalizirao kirurgiju. Predsjednik je Saveza Jevrejskih opština Srbije. – Željkov otac Hugo, ljekarnik (Đakovo, 15. I. 1881 – Odžak, BiH, 27. VIII. 1942). Bio je u braku sa Zoricom rođ. Kolman. Posjedovao je ljekarnu »Sv. Trojstvo« u Županijskoj ul. u Osijeku, registriranu pri Apotekarskoj komori 6. VIII. 1938. U posao je uložio 100 000 din. vlastita kapitala, a promet je 1940. iznosio 646 000 din. Po osnutku NDH u prijavi imovine naveo je obiteljski zlatni nakit i inventar ljekarne. Umro u Odžaku u BiH kamo ga je, čini se, poveo sin, koji je bio upućen djelovati na suzbijanju endemskoga siflisa.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Lj. Grlić: Fuks, Željko. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUHRMAN, Adolf, trgovac (Bonyhád, Mađarska, 16. IV. 1877 – logor Jasenovac, 1942). U Hrvatsku se doselio 1890. God. 1903–13. bio je samostalni trgovac drvom u Sunji, nakon toga privatni namještenik u istoj struci. U Zagrebu je imao zavičajnost od 1925. Bio je u braku s Valerijom rođ. Švarc. Po osnutku NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – Popis žrtava.

FUHRMAN, Eugen, trgovac (Bonyhád, Mađarska, 10. VI. 1878 – ?logor, 1941–1945). Sin Samojlov. U Hrvatsku se doselio s roditeljima 1890. i do 1925. živio u Graduši kraj Petrinje, potom u Zagrebu, gdje je se bavio komisionom trgovinom dragocjenostima. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i u prijavi imovine naveo kako mu je trgovinu u Mrazovićevoj ul. već 22. VI. 1941. preuzeo povjerenik Karlo Müller. Uhićen je i deportiran u nepoznati logor, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – KŽZ.