FUCHS, Alfred (Fredi), veterinar (Bjelovar, ? – ?). Prije II. svj. rata studirao je veterinu u Zagrebu, a ratne godine proveo je u zarobljeništvu u Njemačkoj. U Izrael se iselio 1948. te do umirovljenja 1978. radio u Veterinarskom institutu u Tel Avivu. Aktivno je djelovao u HOJ, u kojem je godinama bio blagajnik.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUCHS, Josip, stomatolog (?, o. 1870 – Zagreb, 26. III. 1936). Do 1930-ih imao je stomatološku ordinaciju u Zagrebu. U braku s Ellom otac je Ive Fuchsa-Lisičara (Zagreb, 1900 – ?Jadovno, 1941). U međuratnom razdoblju imao je stomatološku ordinaciju na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u Gospić. Stradao je u gospićkom sustavu logora, vjerojatno u Jadovnu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – KŽZ. – Popis žrtava. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUCHS, Ladislav (Lavoslav), inženjer (?, o. 1877 – Zagreb, 13. IV. 1951). U međuratnom razdoblju bio je strojarski inženjer u Varaždinu i član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

FUCHS, Leo, farmaceut (Lavov, Ukrajina, 15. III. 1866 – Škare, 2. IV. 1944). Sin Mosesov. U Hrvatsku se doselio 1893. iz Lavova, a od 1924. imao je zavičajnost u Zagrebu, gdje je bio vlasnik »Biomedike«, poduzeća za proizvodnju otrova za štakore. Po uspostavi NDH sa suprugom Serafinom rođ. Wechsler, podrijetlom iz Zemuna, preuzeo je žid. znak. Kako im je sin Milan kao službenik Ministarstva zdravstva NDH radio u Državnoj bolnici u Mostaru u svibnju 1942. dozvoljen im je ostanak u stanu u Gajevoj ul. s kćeri Olgom ud. Weiller. U nepoznato doba izbjegli su iz Zagreba. Supruzi su ubijeni u Škarama u Lici, a njihovi su posmrtni ostaci 1946. preneseni na zagrebačko groblje Mirogoj. Sin i kći preživjeli su II. svj. rat. – Sin Milan, farmaceut (Zemun, Srbija, 3. X. 1903 – Zagreb, 11. IV. 1986). Diplomirao je 1926. na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radio kao suradnik u ljekarni »Matković« u Draškovićevoj ul. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i 11. VII. 1941. prešao na katoličanstvo. God. 1942. na preporuku je dobio službu u Ministarstvu zdravstva NDH u Državnoj bolnici u Mostaru. Prebjegao je u tal. zonu te bio interniran u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao ljekarnik 4. korpusa i voditelj ljekarne okružnog NOO Kordun. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29201, 29386. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUCHS, Marcel, glazbenik (Bjelovar, 8. XI. 1920 – Zagreb, 10. VI. 2008). Sin Maksov. Pohađao je Muzičku školu u Zagrebu, gdje je učio glasovir i trombon. Svirao je u orkestru Bojana Hohnjeca (od 1940) i u oktetu Zlatana Černjula (od 1945). Priključio se 1944. partizanima kao borac u brigadi »Braća Radić« 10. korpusa. God. 1948–52. bio je član orkestra Radio Zagreba, a od 1952. prvi trombonist Zagrebačke filharmonije. Od 1957. usavršavao se na bečkoj Akademiji za glazbu i scenske umjetnosti, a 1960–61. u Parizu. Od 1961. predavao je trombon na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, najprije kao honorarni docent, od 1972. do umirovljenja 1991. kao redoviti profesor. God. 1987–88. predavao je i na Akademiji za glazbu u Ljubljani.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Mazur: Fuchs, Marcel. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

FUCHS, Marko, inženjer (Đakovo, 8. XII. 1879 – logor Jasenovac, 1941. ili 1942). Sin Jakobov. Zavičajnu pripadnost stekao je 1936. u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je nadinženjer Državnih željeznica te suvlasnik i prokurist poduzeća »Pilot« d. d. za građevnu industriju. Po uspostavi NDH sa suprugom Irmom rođ. Wamoscher (? – logor Đakovo, 1941–1942) preuzeo je žid. znak. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice. Iz Jasenovca se nikada nije javio, iako mu je 14. XI. 1941. poslan paket. Vjerojatno je u tom razdoblju stradao. Supruga je stradala u logoru u Đakovu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUCHS, Milan (Franić), službenik (Našice, 30. I. 1902 – Zagreb, 11. IV. 1986). Sin Hinkov. U međuratnom razdoblju djelovao je kao prokurist Hrvatske sveopće kreditne banke u Zagrebu. Od 1939. bio je jedan od sedmorice žid. vlasnika restauracije »Ivo« u Zagrebu (s 13, 3% udjela). Za Travanjskoga rata 1941. jugoslav. vojne vlasti pozvale su ga u Bitolu, gdje su ga zarobile njem. snage. Pri prolasku vlaka kroz Zagreb javio je ocu da ide u njem. zarobljeništvo. Preživio je zarobljeništvo i vratio se u Zagreb.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670.

FUCHS, Milivoj → BARAM, Dan

FUCHS, Nikola, inženjer (Pečuh, Mađarska, 15. VII. 1900 – ?). Sin Julijev. Do 1925. živio je u Koprivnici, a potom u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je inženjer tehničke kemije u Zagrebu, vlasnik poduzeća »Noris« i »Elektroproizvod«, te član Zagrebačke inženjerske komore. Bio je vlasnik patenta za postupak nadziranja nepropusnosti ormara za električne sklopke i uređaje za vezu te patenta za uređaj za nepropusnost provodnih izolatora osobito za visoki napon. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te u svibnju 1941. predao poduzeća i kuću u tadašnjoj Ul. kraljice Marije Uredu za obnovu privrede na isključivu upravu. U poduzećima je nastavio djelovati kao pomoćnik upravitelja te je u srpnju 1941. zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Prema nekim izvorima preživio je II. svj. rat zahvaljujući mješovitom braku s »arijevkom« Ankom rođ. Obradović, pravoslavkom rođenom u Beogradu (koja je u prvom braku sa Slavkom Plavetićem živjela u Karlovcu). U prijavi imovine vlastima NDH 23. VI. 1941. naveo je da su njegov otac, djed i pradjed živjeli u Hrvatskoj, dok je otac za njegova rođenja bio na privremenoj službi u Mohaču. Prema drugom, za rata je bio »odsutan« iz Zagreba te mu je poduzeće »Noris« bilo oduzeto. Vjerojatno ga je štitio inženjer Milan Kiepach, kojega je Ured za obnovu privrede NDH imenovao kao povjerenika za ustanovljenje imovine u njegovim poduzećima te je u kolovozu 1941. prebjegao na Sušak, a odande u Italiju. Čini se da nije preživio II. svj. rat. – Otac Julio, poduzetnik (Koprivnica, 26. XII. 1875 – ?). Imao je zavičajnost u Koprivnici, a 1925. doselio se u Zagreb. Djelovao je kao tehnički ravnatelj »munjare« u Srijemskoj Mitrovici sa centralom u Budimpešti do umirovljenja 1921. Bio je vlasnik poduzeća »Noris«, koje je 1940. prenio na sina. Isplata mirovine obustavljena mu je uspostavom NDH, kad je već kao teško bolestan bio u sanatoriju. Prebjegao je iz Zagreba na Sušak. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUCHS, Oto, službenik (Zagreb, 22. VI. 1911 – Krušljevo kraj Donje Stubice, 30. XII. 1944). Sin Marka Dragutina i Selme rođ. Hoffman. Djelovao je kao bankovni službenik. Kao član SBOTIČ (od 1935) i SKOJ sudjelovao je u različitim aktivnostima sindikata i radničkog pokreta. Do travnja 1941. surađivao u listu Nova riječ. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, prešao na katoličanstvo i izgubio namještenje. Smatrajući se zaštićenim u mješovitom braku s Ružom rođ. Grgurović ostao je u Zagrebu kao pozadinski aktivist i suradnik partizana. Krajem 1944. je uhićen i odveden u zatvor u Savskoj cesti te s 50 drugih talaca za odmazdu obješen u selu Krušljevu kraj Donje Stubice. Ime mu je na spomen-ploči SBOTIČ u zgradi Hrvatske narodne banke u Zagrebu i na ploči zajedničke grobnice na Mirogoju. Njegova je supruga od poč. 1942. sve do kraja II. svj. rata, uz kćeri Silviju i Milanu, odgajala i čuvala Vesnu Domany Hardy, za što je 1991. proglašena Pravednicom među narodima i dobila medalju Yad Vashema.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – KŽZ. – Podaci o ulazniku M. Haramina.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – E. Grlić: Putnik za Krakow. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.