FREIBERGER, Ruža, poduzetnica (Zagreb, 15. IX. 1881 – Auschwitz, 1942–1943). Zavičajnost je imala u Samoboru. U međuratnom razdoblju bila je vlasnica električarske radionice. Ovlaštenje za otvaranje radionice u podrumu u Radišinoj ul. u Zagrebu dobila je 1934, a 1940. imala je 40 000 din. prometa. Deportirana je u Auschwitz u kolovozu 1942. ili svibnju 1943.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREIDES, Isak (Freudes, Frajdes), kantor (Pakrac, 1878 ili 1891 – logor Jasenovac, 1941). U međuratnom razdoblju djelovao je kao kantor u Pakracu. Po osnutku NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gde je stradao.

IZV.: Kartoteka Jasenovac. – Popis bogoštovnog osoblja ubijenog za vrijeme NDH.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREILICH, Paul Jakob, kantor (? – ?). Bio je kantor ŽO u Varaždinu 1935–37, naslijedivši → S. Vilkovića. Bio je bariton velikoga raspona, radi kojega su u sinagogu dolazili i ljubitelji pjevanja drugih vjeroispovijesti. Nastupao je i na koncertima u Varaždinu pjevajući operne arije. God. 1937. postao je natkantor u Osijeku. Daljnja mu je sudbina nepoznata, jer ga nema ni na popisima stradalih ni na popisima preživjelih.

LIT.: Varaždinske novosti, 7(1935) 301, br. 311; 8(1936) 362, br. 365; 9(1937) 385. – Židov, 21(1937) 19.

FREIWALD, Hinko, žid. aktivist (Bočac, BiH, 22. XII. 1877 – ?). U braku s Hani rođ. Gisinger otac je Magde (?, 1920 – ?). U nepoznato doba doselio se u Zagreb iz Bosanskog Novog. Prije II. svj. rata zaposlen je u ŽOZ kao čuvar mrtvih. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

FRELIĆ, Aleksander (Fröhlich), bankar i dobrotvor (Karlovac, 1. IV. 1860 – Zagreb, 4. III. 1943). Sin Josipa i Katarine rođ. Steiner, otac Miroslava i Danice. Podrijetlom iz skromne obitelji. S vremenom je postao uspješan bankarski stručnjak, ravnatelj Hrvatske banke d. d. i predsj. Diskontne banke d. d. Velik dio prihoda davao je u karitativne svrhe te je bio poznat po nadimcima »kralj siromaha« i »najveći siromah Zagreba«. God. 1917–41. bio je predsj. Uboškoga doma, koji krajem 1929, nakon proširenja zgrade u Klaićevoj ul. u Zagrebu, mijenja naziv u »Dom milosrđa«. Također je 1935. stekao kuću na Medveščaku, koja je dobila ime Zaklada A. Frelića, zatim kuću u Vinogradskoj ul., a na Tuškancu je osnovao Dom »Kraljice Marije« (pokroviteljice Doma milosrđa) za smještaj umirovljenih intelektualaca. Bio je član uprave Društva čovječnosti 1924–38. Odlikovan je Ordenom Sv. Save III. i IV. reda. Po uspostavi NDH sa suprugom Ernestinom rođ. Fuchs (? – Auschwitz, 1943) preuzeo je žid. znak, oduzeti su mu imovina i mirovina te je odlukom Upravnoga odbora smijenjen s mjesta predsjednika Doma milosrđa. Unatoč tomu i dalje je uspijevao uzdržavati više članova uže obitelji. Molba za priznavanjem arijskih prava odbijena mu je 1942. Umro je 1943. u Zagrebu prirodnom smrću, dok je supruga deportirana u Auschwitz dva mjeseca poslije.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27467. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić i S. Goldstein.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1990, 14. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

FRENKEL, Maja Ruth, ekonomistica i poduzetnica (Zagreb, 14. IV. 1971). Kći Petera Brinara i Vesne, sestra Markova. Supruga Aarona Frenkela, majka Nathanela, Raphaela, Daniele i Gabriela. Pohađala je srednju matematičku i informatičku školu te srednju jezičnu školu u Zagrebu, potom Ekonomski fakultet u Beču (1991–92) i Ekonomski fakultet u Zagrebu, na kojem je 1994. diplomirala. God. 1994. bila je pripravnica u Specijalnom odjelu za obrazovanje Hrvatske gospodarske komore, a od 1995. radila u »Plivi« d. d. kao osobna asistentica generalnoga direktora. Bila je izvršna potpredsjednica za financije »Agrokora« d. d. (1996–2000), državna tajnica Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske (2000–01) te zamjenica ministra (2001–02). Članica uprave INA d. d. bila je 2002–03. God. 2003–07. radila na projektima vezanima za nekretnine, a od 2007. na projektu »Golf park Dubrovnik«.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

FRENKL, Josip, internist (Čantavir, Srbija, 1913 – ?). Sin Adolfov. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i specijalizirao internu medicinu. U ožujku 1945. priključio se partizanima djelujući kao liječnik u bolnici u Grumu i potom u 4. brigadi srpske divizije KNOJ. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

FREUND, Hinko (Heinrich), neuropsihijatar i logoped (Vukovar, 23. XI. 1896. ili 1898 – Milwaukee, SAD, 19. VI. 1982). Sin → Leopoldov. Kako je odmalena mucao, posjećivao je najpoznatije eur. logopede u nastojanju da nadvlada tu smetnju, što mu je i odredilo životnu profesiju. Upisao je medicinu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu šk. god. 1919/20, diplomirao 1924. na Medicinskom fakultetu u Beču, a 1931–32. bio na poslijediplomskom studiju u Berlinu. Djelovao je kao fonijatar, logoped i neuropsihijatar. Bio je voditelj ambulatorija za mane govora Otorinolaringološke klinike u Zagrebu (1933–35), logoped školske poliklinike u Zagrebu (Gradskoga školskog ambulatorija, 1935), specijalist za mane govora i glasa u privatnoj liječničkoj ordinaciji u Boškovićevoj ul. u Zagrebu (1936–40). Bio je inicijator osnivanja logopedskoga pokreta za suzbijanje mana govora kod školske mladeži, držao predavanja i zauzimao se za zdravstveno prosvjećivanje javnosti o mucavosti. Još 1930-ih postavio je znanstvene temelje hrv. logopedije i dao smjernice za organizaciju logopedskoga rada u nas te se smatra osnivačem hrv. logopedije. Njegove težnje ostvarile su se tek 1962, kad je osnovana Visoka defektološka škola u Zagrebu, čemu je prethodilo 14 godina rada odsjeka za stjecanje zvanja nastavnik-defektolog pri Višoj pedagoškoj školi. Objavljivao je i stručne i znanstvene članke u hrv. medicinskim glasilima o smetnjama govora i glasa, posebice u Glasu nedužnih i Logopediji. Uoči II. svj. rata, sa suprugom se iselio u SAD, gdje je isprva radio kao neuropsihijatar u Rochester State Hospital u New Yorku, a od 1952. kao gl. psihijatar na Mental Hygiene Clinic u Milwaukeeju. Od 1952. bio je član American Speech and Hearing Association. Držao je predavanja o mucavosti i o njoj pisao, posebno se bavio psihopatološkim aspektima mucanja, o čemu se ističu radovi Psychosis and Stuttering (1955),Psychopathology and the Problems of Stuttering (1961), Self-improvement after Unsuccessful Treatment (1972). Po njemu se danas naziva Hrvatska udruga za pomoć osobama koje mucaju, osn. 18. V. 2000. sa sjedištem u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu. Njegova biografija autorice Irene Vincent objavljena je u SAD na hrv. jeziku, a u pripremi je i engl. prijevod.

DJELA: O važnosti logopedije u okviru zdravstvene pedagogije. Beograd 1933. – Über inneres Sttotern. Berlin 1934. – Predavanja iz logopedije (s. l., s. a).

LIT.: M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – I. Vincent: Hinko Freund, utemeljitelj hrvatske logopedije. Barnstaple 2005. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb 2006. – http://www.udruga-hinkofreund.hr/index.php? option=com_content&view=article&id=1&Itemid=2, pristupljeno 24. I. 2011.

FREUND, Josip, inženjer (Olešno, Češka, 1. X. 1882 – ?). U Hrvatsku se doselio 1921. iz Praga. U Zagrebu je 1930-ih imao trg. agenciju te zastupao strojarska poduzeća iz Njemačke i Češke (Fr. Wiesner »Chrudim«, A. G. Brünn »Gefia«), bio je dobavljač industrijskih i tehničkih strojeva i dijelova za toplinsku ekonomizaciju, omekšavanje vode, ovlaživanje zraka i razmagljivanje u radionicama. Po osnutku NDH ostao je bez namještenja. Vjerojatno je izbjegao iz Zagreba, u koji se vratio nakon II. svj. rata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREUND, Ladislav (Laci), inženjer strojarstva, kipar i slikar (Budimpešta, 12. III. 1902 – Tel Aviv, 6. IX. 1986). Sin → Matije i Malvine. U Zagreb se doselio s roditeljima 1903. iz Budimpešte. Maturirao je u Zagrebu, a diplomirao na Strojarskom fakultetu u Pragu. Do 1939. bio je tehnički ravnatelj Zagrebačke dioničke tvornice papira te je, uz brata → Pavla kao gl. ravnatelja, znatno modernizirao i proširio tvornička postrojenja. Također je bio član ravnateljstva poduzeća »Bates«, »Lipa« i »Golub«. God. 1933. bio je član Lože »Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit. Sa suprugom Hertom rođ. Siegman i tek rođenom kćeri Dinom otišao je uoči II. svj. rata u Palestinu, potom u Brazil, gdje je boravio 1950-ih. Po uspostavi NDH vlasti su nastojale preuzeti vlasništvo nad njegovom vilom u Crikvenici. Neko se vrijeme bavio poljoprivredom u jednom mošavu blizu Tel Aviva, a od 1950. posvetio se kiparstvu i slikarstvu. Radio je spomenike u bronci, bakru, željezu, mramoru i cementu, a slike u različitim tehnikama i živim bojama. Skulpture su mu izložene u muzejima, na sveučilištima i javnim mjestima u Izraelu, Švicarskoj, Italiji, Kanadi, Brazilu i dr.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 25, Predsjednički ured, br. 22689, 1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

LIT.: Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 6(1932) 48; 7(1933) 26; 8(1934) 8. – A. Lj. Lisac: Razvoj industrije papira u Zagrebu. Zagreb 1961. – Laci Frojnd. Slikar i vajar. Jevrejski pregled, 30(1979) 1/2; 37(1986) 9/10. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3.