FISCHER, Pavao, pravnik (Križevci, 24. VIII. 1890 – Zagreb, 20. VIII. 1941). Sin Dragutina i Regine rođ. Breyer. Vjenčao se u Osijeku 5. XII. 1920. s Adom rođ. Sorger te imao sina Vladimira. U međuratnom razdoblju imao je odvjetnički ured u Osijeku. Bio je član osječke masonske lože »Budnost« od 1930, te njezin glasnogovornik. Po uspostavi NDH uhićen je te strijeljan na Dotršćini u Zagrebu, vjerojatno u skupini talaca zbog akcije ilegalaca u Zagrebu. U akciji »čišćenja« Židova iz pravosuđa u NDH 30. VI. 1942. izbrisan je iz imenika Odvjetničke komore u Zagrebu. – Sin Vladimir, ekonomist (Osijek, 10. I. 1924 – Toronto, 2013). Osnovnu i srednju školu završio je u Osijeku. Po uspostavi NDH prebjegao je na područje pod tal. okupacijom, a otamo u Italiju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. i uoči dolaska Nijemaca u Italiju, uz pomoć policijskog službenika prebjegao je u Švicarsku. Po završetku II. svj. rata vratio se u Zagreb, gdje je diplomirao na Ekonomskom fakultetu. S prvom suprugom iselio se u Izrael, gdje se nakon njezine smrti oženio s Marikom rođ. Ferber, balerinom i pedagoginjom (?, 1929 – Toronto, 2013). U nepoznato doba preselili su se u Toronto, gdje je doktorirao socijalni rad te radio u psihijatrijskoj bolnici sve do mirovine.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Ha-kol, 1989, 12. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost (katalog izložbe). Osijek 2003. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – http://www.jta.org/2013/ 10/31/news-opinion/world/elderly-holocaust-survivor-couple -die-in-suicide-pact, pristupljeno 11. XI. 2013.

FISCHER, Samuel, gospodarstvenik (Krakov, Poljska, o. 1837 – Zagreb, 4. VI. 1894). S Annom (Hannom) rođ. Guttmann vjenčao se 11. VI. 1868. u Pravicama u Češkoj. Od 1873. s obitelji živi u Mukačevu u Ukrajini, od 1874. u Košicama u Slovačkoj, a od listopada 1876. u Beču. Najvjerojatnije je od 1878. trajno nastanjen u Zagrebu, gdje je 1884. registrirao poduzeće, koje se bavilo građevinskim poduzetništvom, a u 1889. spominje se kao poduzetnik za cestogradnju i »gradarstvo«. Nakon što je 1888. stekao zavičajnost u Zagrebu, surađivao je na mnogim gradskim projektima, među ostalim izveo projekte u sastavu Topničke vojarne u Martićevoj ul., 1892. mitnicu u Petrinjskoj ul., a bio je angažiran i na gradnji mostova na gl. gradskom odvodnom kanalu. God. 1883. započeo je gradnju Domobranske vojarne u Osijeku te skicirao projekt za uređenje zagrebačkih sportskih terena južno od pruge. Nakon njegove smrti grad je raskinuo ugovor s poduzećem i isplatio nasljednike. Otac je → Ignjata, Hinka, Roberta, Eugenije, Alberta i Jacquesa. – Sin Hinko, inženjer metalurgije (Pravice, Slovačka, 1868 – Zagreb, 1. IV. 1944) u Zagrebu se 1898. oženio Gizelom rođ. Ružinski (Rosenthal). God. 1899–1937. boravio je u Poljskoj, Ukrajini, Švicarskoj i Njemačkoj, nakon čega se vratio u Zagreb. Sin Robert (Mukačevo, Ukrajina, 1874 – ?Rio de Janeiro, ?) bio je posjednik plantaže u Riu de Janeiru, sestra Eugenija (Košice, Slovačka, 1874 – ?Budimpešta, ?) udala se 1902. za odvjetnika Ernőa Lichtenberga, koji je bio ravnatelj Jadranskoga osiguravajućeg društva, i s njim živjela u Budimpešti. Sin Albert, knjigovođa (Beč, 1876 – ?) bio je zaposlen u Uzornoj pivnici, potom u tvornici V. Arka kao tehnički upravitelj. Sin Jacques (Jakov), liječnik (Zagreb, 18. XII. 1878 – ?logor Jasenovac ili Zagreb, o. 1941) završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu i studij medicine u Beču. Radio je kao blagajnički, željeznički i potom školski liječnik I. klasične gimnazije, asistent Pasteurova instituta te godinama vodio privatnu liječničku ordinaciju na Jelačićevu trgu, sve u Zagrebu. God. 1906. prešao je na katoličanstvo. Bio je u braku s Adrom rođ. pl. Claudius. Objavio je Upute za prepisivanje lijekova (Zagreb 1930).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – M. Bagarić: Arhitekt Ignjat Fischer. Zagreb 2011.

FISCHER, Vera (Fišer), slikarica, kiparica, fotografkinja, dizajnerica i multimedijalna umjetnica (Zagreb, 27. I. 1925 – Zagreb, 14. VII. 2009). Kći Oskara i Katarine rođ. Klein. U Zagrebu je završila žid. osnovnu školu te polazila realnu gimnaziju i Trgovačku akademiju. Poč. 1942. prebjegla je s majkom u Split te u Dubrovnik. Bila je internirana u logor u Kuparima, a u lipnju 1943. u Kampor na Rabu. Ondje se, nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila partizanima. Radila je u NOO u Topuskom i Glini. Nakon II. svj. rata vratila se u Zagreb, gdje je 1951. diplomirala kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti kod Vanje Radauša. Prvi javni nastup imala je 1952. na 8. izložbi ULUH u Zagrebu, a prvu samostalnu izložbu 1961. u salonu ULUH. Predavala je likovni odgoj u gimnaziji u Pazinu (1952–54), potom je do 1972. radila u osnovnim školama u Zagrebu. Jedno je vrijeme (1963–64) radila kao dizajnerica u tvornici porculana u Zaječaru. Stvarala je skulpture u terakoti, eksperimentirala s netradicionalnim materijalima (žica, poliuretan, bitumen, asfalt) te izvodila instalacije od različitih predmeta, kojima iskazuje ekološku osviještenost (Smeće, 1978. u suradnji s radnicima zagrebačke »Čistoće«) i kritički propituje prošlost (Smrt stare dame, 1978–2002) revalorizirajući neke osobe iz nacionalne povijesti (bana Khuena Héderváryja, 2000). Slikala je suptilne ženske likove i aktove te cvijeće i voće stiliziranih oblika (ciklusi Djevojke, 1965; Cvijeće i necvijeće, 1973). Radila je crteže, grafike te kolaže (ciklusi Veselo, Crveno, Društvo, potkraj 1960-ih) kojima se približava nadrealizmu i estetici pop-arta. Nastojeći vizualno ujediniti kršćanstvo i židovstvo 1989. kreirala je Simbol pomirenja – drveni križ s Davidovom zvijezdom na mjestu Isusova srca. Bila je sklona eksperimentiranju pa je među prvima u Hrvatskoj težila spajanju slike i kipa. Sudjelujući u likovnim kolonijama u domovini i inozemstvu realizirala je javne skulpture u Sisku (od željeza) i Cazinu (od kamena) 1973. te u Lokvama (od drva) 1983. Samostalno je izlagala u Zagrebu (1961, 2007), gdje je imala retrospektivu 2002, potom New Yorku (1978) i Parizu (1989), a skupno na izložbama ULUH/HDLU (od 1953), Zagrebačkom salonu (od 1968), izložbi Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost (Zagreb 1972), Triennalu hrvatskoga kiparstva (Zagreb 1982–85), Zagrebačkoj izložbi grafike i Zagrebačkoj izložbi crteža (1980-ih).

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – K. Matanić-Živanović: Fišer, Vera. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – Đ. Petravić-Klaić: Fischer Vera. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – B. Hlevnjak: Vera Fischer. Autobiografska izložba (katalog izložbe). Zagreb 2002. – Novi Omanut, 13(2005) 70. – B. Hlevnjak: Vera Fischer (predgovor katalogu). Zagreb 2007. – B. Hlevnjak: Vera Fischer. Od pop-arta do misionarstva, Zagreb 2014.

FISCHER, Vladimir, liječnik (Križevci, 1883 – Osijek, 3. IV. 1938). Sin Dragutina i Regine rođ. Breyer. Završio je Medicinski fakultet u Beču i radio kao gradski fizik u Osijeku. Aktivno je djelovao u Židovskom nacionalnom društvu i gornjogradskoj Općini. U braku s Elzom rođ. Spitzer otac je Karla (Osijek, 19. VI. 1915 – ?), koji je diplomirao elektrotehniku, ali je 1941. bio bez namještenja. Po uspostavi NDH, na naredbu osječke policije Elza je morala predati radioaparat. Daljnja sudbina supruge i sina je nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

FISCHER, Walter (Fišer, Valter), inženjer kemije (Graz, Austrija, 14. XII. 1898 – Sisak, 15. IX. 1958). Odrastao je u Banjoj Luci. Diplomirao je kemiju u Beču 1924. Radio je u rafineriji nafte u Bosanskom Brodu, potom u tvornici ulja u Vrbasu. Nakon što je »Shell« otvorio rafineriju nafte u Sisku, poč. 1926. postao je pogonski inženjer, a ubrzo i tehnički direktor. Bio je član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, bio je zaveden u popis neophodno potrebnih stručnjaka. Unatoč tomu otpušten je, a 1942. uhićen i deportiran u logor Jasenovac. Nakon dvoipolmjesečnoga zatočeništva oslobođen je te se do kraja rata skrivao u Bosiljevu kraj Karlovca. Nakon II. svj. rata bio je angažiran na obnovi sisačke rafinerije te obavljao više dužnosti u Zagrebu i Beogradu. Poč. 1954. ponovno je bio tehnički direktor sisačke rafinerije. Dobitnik je nekoliko odlikovanja i priznanja. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova. Planirao je prvu proizvodnju visokooktanskog benzina u Jugoslaviji i petrol-koksa iz domaće nafte, što je ostvareno nakon njegove smrti.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

LIT.: Jevrejski pregled, 19(1968) 9/10. – M. Kolar-Dimitrijević i Z. Čepo: INA Rafinerija nafte Sisak 1927–1977. Sisak 1977. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić: Fischer, Walter. Sisački biografski leksikon. Sisak 2006.

FISCHL, Vjekoslav, farmaceut (?, 1879 – Koprivnica, 1925). Doselio iz Češke u Koprivnicu, gdje je otvorio prvu ljekarnu te bio član Ljekarničke komore. Sa suprugom Hedvigom otac je Blanke ud. Polak i Elze ud. Füredi.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 198/1941. – Podaci o ulazniku H. Füredi Milhofer.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FIŠER, Josip, fotograf (Vukovar, 1897 – Auschwitz, 1943). Sin Danielov. Prije II. svj. rata posjedovao je fotoatelijer u Zagrebu u Medulićevoj ul. Sudjelovao je na Međunarodnoj izložbi umjetničke fotografije u Zagrebu 1938. Po uspostavi NDH izvrgnut je svim oblicima progona te je, čini se, uhićen i deportiran u svibnju 1943. u Auschwitz u posljednjoj velikoj deportaciji hrv. Židova.

LIT.: M. Tonković: Židovski fotografi u Hrvatskoj (katalog izložbe). Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FIŠER, Leopold (Fisher; Leo, Louis), novinar (Suhopolje, 10. X. 1897 – Chicago, SAD, 5. XI. 1977). U SAD iselio se 1912. te do 1922. bio fizički radnik u Elisabethu kraj Pittsburgha, potom u Chicagu. Radničkim je listovima slao dopise o zbivanjima među hrvatskim i amer. radništvom, napose o štrajkovima i socijalnom raslojavanju. Surađivao je u Znanju, službenom glasilu Biroa Jugoslavenske sekcije Radničke stranke SAD, u čije je uredništvo (S. Lojen i S. Zinić) ušao 1922, kad je glasilu promijenjeno ime u Radnik (od 1936. Radnički glasnik, od 1940. Narodni glasnik) i u kojem je poslije bio urednik. U prvim je godinama polemizirao s bivšim uredništvom kao socijaldemokratima te zastupao tvrdu revolucionarnu liniju sve do gašenja lista 1974. U KP SAD bio je tajnik za države Wisconsin, Minnesotu i Michigan. Za II. svj. rata dobrovoljac je u amer. vojsci.

LIT.: V. Holjevac: Hrvati izvan domovine. Zagreb 19682. – (Nekrolog). I. Smoljan, Matica, 27(1977) 11. – I. Čizmić: Hrvati u životu Sjedinjenih Američkih Država. Zagreb 1982. – Fišer, Leopold. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

FIŠER, Zlatko, liječnik (Imbrijovec kraj Koprivnice, 1902 – Sutjeska, 13. VI. 1943). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1928. te je u međuratnom razdoblju bio liječnik u Sisku. Po uspostavi NDH u ekipi žid. liječnika sa suprugom je poslan u Bihać djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U studenom 1942. priključio se partizanima djelujući kao liječnik u kirurškom odjelu bolnice u Podgrmeču, zatim u Centralnoj bolnici Vrhovnoga štaba, dok je supruga bila bolničarka. Sa suprugom je zarobljen i stradao u 5. neprijateljskoj ofenzivi (Bitka na Sutjesci).

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27809.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

FLEISCHHACKER, Jakov, obrtnik (Uljanik, 1886 – ?Glina, 1944). Bio je pekar u Makarskoj. Po uspostavi NDH prebjegao je u Dubrovnik i poč. studenoga 1942. bio interniran u logor u Kuparima, a poč. lipnja 1943. odveden u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te radio u pekarnici NOO Glina. Poginuo je prilikom zračnoga napada.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.