BRAMER, Hans, farmaceut i žid. aktivist (Banja Luka, BiH, 22. IX. 1906 – Tel Aviv, 13. IV. 1989). Sin Robertov. U braku s Florom rođ. Salom, otac Majin. Od mladosti je u Banjoj Luci sudjelovao u radu cionističke omladine. U međuratnom razdoblju u zagrebačkoj Ilici suvlasnik je ljekarne »Sveto Trojstvo«. Pisao je poeziju i prozu u listovima Gideon i Hanoar, a potom u sarajevskim i zagrebačkim časopisima. Na nepoznat je način preživio II. svj. rat, a 1949. iselio se u Izrael i nastanio u Jeruzalemu, gdje je u središtu grada otvorio ljekarnu, koja je, kao i njegov dom, godinama služila kao sastajalište članova Biltena HOJ, čiji je bio urednik od 1979. i u kojem je surađivao radovima i prijevodima. Bavio se žid. poviješću, surađivao u Pinkas Hakehilot, enciklopediji žid. zajednica u Jugoslaviji (ur. Cvi Loker, Jeruzalem 1988). – Brat Alfred, farmaceut (Banja Luka, BiH, 30. VIII. 1912 – Zagreb, 18. VII. 1985). Prije II. svj. rata u Zagrebu je bio vlasnik ljekarne i trgovine higijensko-sanitetskim materijalom u Frankopanskoj ul. Pristupio je NOVJ u veljači 1945. kao referent za apotekarstvo 15. divizije. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – Podaci o ulazniku C. Loker.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BRANDL, Arpad, liječnik (Szécsiszigeten, Mađarska, 8. IV. 1903 – Sisak, 12. XI. 1977). Po završetku srednje škole u Čakovcu studirao je medicinu u Zagrebu, Beču i Würzburgu. Tijekom studija u Zagrebu bio je suosnivač Kluba studenata marksista. Nakon povratka u domovinu radio je kao liječnik u Kotoribi (1932–34) i Čakovcu (1934–42). Kao partizanskoga suradnika uhitile su ga mađ. okupacijske snage i zatočile na 14 mjeseci u kaznionici u Szombathelyju. Po povratku iz zatvora u ožujku 1944. ponovno je od Gestapa uhićen i prebačen u logor za internirce u Nagykanizsu, a u travnju je odveden u Auschwitz, gdje je izgubio prvu suprugu, dvije sestre i tri brata. Nakon II. svj. rata ponovno je djelovao kao liječnik u Čakovcu, Krapini (upravitelj kotarske ambulante), Puli i Bizovcu kraj Osijeka. God. 1957. doselio se u Sisak, gdje je djelovao kao ravnatelj Doma zdravlja. Također je radio i u Zdravstvenoj stanici »Segestica« i područnoj ambulanti »Stari Sisak«. Umirovljen je 1969.

LIT.: Magyar városok. Budapest 1951. – A. Kozina: Krapina i okolica kroz stoljeća. Krapina 1960. – http://lijecnicki-vjesnik.hlz.hr/, pristupljeno 1. IV. 2012. – http://yufind.library.yale.edu/yufind/Record/7830519, pristupljeno 1. IV. 2012.

BRANDL, Naida Mihal (rođ. Pavić), povjesničarka i judaistica (Split, 24. IX. 1971). U Splitu je završila osnovnu školu i I. gimnaziju »Natko Nodilo«, a 1999. diplomirala je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1999–2001. radila je kao stručna suradnica u Vladi Republike Hrvatske u Uredu za suradnju s međunarodnim institucijama. God. 2001. odlazi na magistarski studij iz žid. povijesti na Jewish Theological Seminary of America u New Yorku, a 2015. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorirala je tezom Židovi u Hrvatskoj od 1944/5. do 1952. godine. God. 2000–01. radila je na projektu Religijski atlas jugoistočne Europe i kao koordinatorica za judaizam, 2000. na Konferenciji o socijalnoj i kulturnoj povijesti Židova na istočnojadranskoj obali u XVII. stoljeću (pod pokroviteljstvom UNESCO) u Dubrovniku održala je izlaganje Sefardski Židovi u Osmanskom Carstvu u XVII. stoljeću, a 2004. u sklopu jednogodišnjega studija u ješivi u Jeruzalemu sudjelovala je u radu na projektu Sefardski Židovi i Šoa za područje Hrvatske, BiH, Srbije, Makedonije i Italije, pokrovitelj kojega je bio Sephardic Educational Centre u Jeruzalemu. Od 2006. znanstvena je novakinja na Katedri za judaistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bavi se poviješću Židova u hrvatskom i eur. kontekstu. Aktivna je članica Židovske vjerske zajednice Bet Israel, u više navrata članica njezinih različitih tijela, a aktivna je u Židovskoj osnovnoj školi »Lauder Hugo Kon«. Supruga Ronija Brandla (unuk → A. Brandla).

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

BRAUN, Adolfo, žid. aktivist (Nagyvárad, Mađarska, 8. I. 1869 – ?, 1949). Sin Marka i Rose. Bio je član Upravnoga odbora, tajnik te jedan od predsjednika riječkoga Dobrotvornoga društva Hevra Kadiše 1908. i tajnik Gospojinskoga društva u Rijeci (Società di beneficenza delle Signore israelite in Fiume), utemeljenog 1903. Također je bio vjeroučitelj i vicerabin, tajnik ŽO, predavač žid. religije u riječkim osnovnim i srednjim školama, kao i tajnik ortodoksne ŽO u Rijeci nakon njezine secesije u srpnju 1933.

IZV.: S. Bon: Ebrei Sefarditi e Askenaziti di Rijeka e Opatija 1924–1945. Izlaganje na V. znanstvenom skupu »Socijalna i kulturna povijest Židova na istočnojadranskoj obali«, Dubrovnik, 18–21. VIII. 2004.

LIT.: I. Lukežić: Židovska dobrotvorna i kulturno-prosvjetna društva u Rijeci. Sveti Vid, 6(2001).

BRAUN, Boris, agronom (Đurđevac, 20. VIII. 1920). Sin → Šandora i Elle rođ. Mautner. Osnovnu školu pohađao je u Đurđevcu, srednju u Bjelovaru, Osijeku i Koprivnici. God. 1939. upisao je Poljoprivredni fakultet u Zagrebu i angažirao se u cionističkom pokretu. Po uspostavi NDH prekinuo je studij i vratio se u Đurđevac, gdje je ilegalno surađivao s lokalnim partizanima. U listopadu 1942. bio je uhićen zajedno s roditeljima te zatočen u zatvoru u Savskoj cesti u Zagrebu, gdje su iščekivali putovnice za Italiju i Vatikan. U svibnju 1943. deportiran je u Auschwitz–Birkenau, odakle je nakon četrnaest tjedana prebačen u novoosnovani logor Jaworzno zajedno s još sedam hrv. Židova. U njemu je boravio do siječnja 1945. kad je logor evakuiran, a on prebačen u logor Buchenwald, gdje je dočekao kraj II. svj. rata. Vratio se u Zagreb, gdje je nastavio studij i 1950. diplomirao. Radio je u srednjoj Poljoprivrednoj školi u Tuzli (1950–55), na Poljoprivrednom dobru Jelas polje u Posavlju, Tvornici ulja u Zagrebu, Glavnom zadružnom stočarskom savezu NR Hrvatske, Zadružnom stočarskom savezu u Križevcima, Mesnoj industriji »Sljeme« (1958–60) i Zavodu za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. God. 1967. doktorirao je tezom Prilog poznavanju djelovanja gama-zraka na neka morfološka, fiziološka i proizvodna svojstva pilića. Bio je docent (od 1968) u Zavodu za hranidbu domaćih životinja Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu te izvanredni profesor, a od 1977. do umirovljenja savezni inspektor u Mariboru. U znanstvenim i stručnim radovima pretežno se bavio tovom pilića (Poljoprivredna znanstvena smotra, 1966, 1971–72; Krmiva, 1971–73; Agronomski glasnik, 1972; Savremena poljoprivreda, 1973). Živi u Beču i Zagrebu.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: I. Šalovac: Braun, Boris. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

BRAUN, Emanuel, industrijalac (Veszprém, Mađarska, 1845 – Đurđevac, 27. V. 1937). Svoj prvi kapital stekao je kupnjom starih krpa, koje je prodavao od 1895. → Salamonu Bergeru i zagrebačkoj Tvornici papira. Bio je osnivač i vlasnik mlina u Đurđevcu (1885), Koprivnici (1894), Novigradu Podravskom (1910) i Kloštru Podravskom (1912) te utemeljitelj i vlasnik tvornice ulja u Koprivnici (1916–37), pilane i električne centrale u Đurđevcu te rudnika lignita u Kozarevcu (poč. XX. st.). Poticaj za osnivanje tvornice ulja u Koprivnici bila je velika nestašica jestivih masti tijekom I. svj. rata, a otvorena je uz pomoć bankara Jurja Ettingera. Imao je i koncesiju za iskorišćivanje zlatonosnoga pijeska iz Drave te sudjelovao u pošumljivanju Đurđevačkih pesaka (tzv. podravske Sahare). U upravljanju obiteljskom tvrtkom, sjedište koje se nalazilo u Đurđevcu, pomagali su mu sinovi → Šandor i Ljudevit (Ludvig). Isticao se i dobrotvornim radom.

LIT.: D. Ožegović: Emanuel Braun. Podravske novine, 7(1937) 22. – (Nekrolog). Industrijska odbrana, 5(1937) 20/21. – D. Feletar: Podravina. Koprivnica 1973. – I. Šavor: Đurđevački pijesci. U: 100 godina šumarstva Bilogorsko-podravske regije. Bjelovar 1974. – D. Feletar: Zlatari i splavari na Dravi. Podravski zbornik, 2(1976). – V. Blašković: Hrvatska »Sahara« nekad i danas. Ibid., 3(1977). – M. Kolar-Dimitrijević: Tvornica ulja u Koprivnici i njezino radništvo. Ibid., 10(1984). – Ista: Mlinarstvo koprivničkog područja za vrijeme kapitalizma. Ibid., 12(1986). – Ista: Braun, Emanuel. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Ista: Židovi u gospodarstvu sjeverne Hrvatske od 1873. do 1941. godine. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998.

BRAUN, Gustav, novinar (Beč, 16. II. 1893 – ?). Najvjerojatnije je stekao doktorat iz prava. U Zagreb se doselio 1935. kao ravnatelj Austrijskoga turističkog ureda, čije je središte prenio iz Beograda u Zagreb. Bio je gl. urednik Jugoslavenskoga tekstilnog vjesnika u Zagrebu. U mješovitu braku s Franciskom, otac je Hermine (?, 1920) i Hansa Edgara (?, 1924). Obitelj je bila evangeličke vjere. U vrijeme uspostave NDH imao je znatne dugove. Zatražio arijska prava te predao molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka, no bio je odbijen. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27302.

BRAUN, Jakov, žid. aktivist (? – ?). Bio je predsjednik ŽO u Vukovaru 1894.

LIT.: Sriemske novine, 7(1894) 77.

BRAUN, Josip (Branković), tvorničar i veletrgovac (Ljubljanska Nova Ves, Slovenija, 1889 – ?, Švicarska, ?). Sin Markov. Podrijetlom je iz Slovačke. God. 1927. utemeljio je industriju i izvoznu veletrgovinu drvom s poslovnicom i skladištem na Delti u Rijeci te parnu pilanu u Gomirju, proizvode koje je izvozio najvećim dijelom u zemlje Sredozemlja. Jedan je od osnivača sušačke Hevre Kadiše. God. 1939. prihvatio je srpsku nacionalnost, pravoslavnu vjeroispovijest te promijenio prezime u Branković. Stekavši znatan imetak, otkupio je vilu na Pećinama (Sušak) te ju preuredio u luksuzni hotel. Nakon što mu je tijekom II. svj. rata posao propao, u ožujku 1944. odselio se u Milano, nakon toga u Švicarsku.

LIT.: I. Lukežić: Židovi na Sušaku. Sušačka revija, 7(1999) 26/27. – M. Sobolevski: Židovi na Sušaku u vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Sveti Vid, 9(2004).

BRAUN, Oto, pravnik, žid. aktivist i sportski djelatnik (Subotica, Srbija, 8. V. 1890 – Ašdod, Izrael, 1987). Sin Salamonov. U Hrvatsku se doselio 1892. Najprije je živio u Ravniku kraj Popovače, a potom u Zagrebu, gdje se upisao na Pravni fakultet. Za I. svj. rata borio se na ist. bojišnici, gdje je pao u rus. zarobljeništvo. U travnju 1918. vratio se u Zagreb i nastavio studij prava. Doktorirao je rigorozom 1919, odvjetnikom je imenovan 1928. te iduće god. članom zagrebačke Advokatske komore. Od 1930. imao je odvjetnički ured u Mihanovićevoj ul. Nakon što se 1935. odrekao odvjetništva radio je kao privatni činovnik u građevinskom poduzeću »Julio Deutsch«, u vlasništvu braće Šandora i → Slavka Deutscha. Po uspostavi NDH sa suprugom Reginom rođ. Levi i djecom Mirjam i Belom preuzeo je žid. znak. Premda je povjerenik tvrtke »Julio Deutsch« u lipnju iste godine tražio njegovo izuzimanje od protužidovskih mjera kao neophodno potrebnog suradnika, morao se iseliti iz stana u Hatzovoj ul. u središtu Zagreba i preseliti se s obitelji u vlastitu kuću u Mlinovima za što je dobio dopuštenje ustaških vlasti. Time je navodno izazvao prosvjede lokalnoga stanovništva pa je kotarski predstojnik uputio Ravnateljstvu ustaškog redarstva zahtjev da se »spriječi selenje Židova iz Zagreba u okolicu«, na temelju kojega je u rujnu iste godine odveden iz kuće u Mlinovima u sabiralište na Zavrtnici; pušten na temelju dopusnice i urgencije tvrtke. God. 1942. izbrisan je iz Imenika Odvjetničke komore. Na nepoznat način stigao je u Palestinu, gdje je živio u Ašdodu. – God. 1913–14. bio je suosnivač i odbornik (s → D. Zwiebackom i Zlatkom Rosenbergom) Židovskoga gombalačkoga društva, a 1919. suosnivač, prvi tajnik i član uprave sportskog društva Makabi do njegova raspuštanja 1941. Također je bio suurednik Makabi vjesnika, glasila zagrebačkoga Makabija (uz → Samuela Deutscha) te suradnik Židova, glasila Saveza cionista Jugoslavije, za koje je pisao o sportskim temama. Kao cionistički aktivist kritički se osvrnuo na stanje u omladinskom pokretu 1920-ih.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27810. – KŽZ – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 4; 4(1930) 9; 6(1932) 17. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Radović: Židovsko gombalačko i sportsko društvo Makabi u Zagrebu. Povijest sporta, 4(1973) 13. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 38(1987) 3/4. – O. Braun: Iz historijata zagrebačkog Makabija. Bilten HOJ, 34(1986) 6. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.