WEISS, Oskar, ginekolog i fotograf (Osijek, 1867 – Zagreb, 2. IV. 1937). Suprug Ljube rođ. Stern. Prvi je specijalist za ginekologiju i primaljstvo u Hrvatskoj. Bio je načelnik Zdravstvenoga odjeljenja Središnjega ureda za osiguranje radnika te je oko 1931. imao liječničku ordinaciju u Zagrebu. Istodobno je bio istaknuti član Društva umjetnosti, predstavnik Foto-sekcije te član Organizacijskoga odbora i izlagač na I. i II. međunarodnoj fotografskoj izložbi 1910. i 1913. u Zagrebu.

LIT.: II. medjunarodna fotografska izložba. Zagreb, 1913. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – (Nekrolozi): Liječnički vjesnik, 59(1937) 5; Radnička zaštita, 19(1937) 5. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004.

WEISS, Samuel, poduzetnik i pravnik (? – ?). Član je ugledne novogradiške obitelji. Po završetku studija prava, od 1900. djelovao je kao blagajnik Društva Crvenoga križa Kraljevine Hrvatske i Slavonije u Novoj Gradiški. Bio je u braku s Herminom, kćeri → G. Hirschlera.

LIT.: F. Valentić: Weiss, Samuel. Novogradiški leksikon. Nova Gradiška 2003.

WEISS, Slavko → LIVNI, Hilel

WEISS, Slavko, revolucionar (Karlovac, 1920 – Slunj, XI. 1942). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu. SKOJ se priključio 1930-ih, a po osnivanju NDH postao je član prvih udarnih skupina u Karlovcu. U zimi 1941/42. kao komesar partizanske čete istaknuo se u obrani od ustaške ofenzive na Pokuplje i na sjev. dio Korduna (okolica Prkosa i Sjeničaka), a u studenom 1942. kao komesar bataljuna 4. kordunaške brigade prvi je na čelu svoje jedinice pod borbom ušao u Slunj. Nekoliko dana poslije strijeljan je u Slunju po osudi improviziranoga suda pri Glavnom štabu NOV Hrvatske jer je borcima svojega bataljuna, protivno uputama Glavnoga štaba, dozvolio da iz zaplijenjenoga ustaškog skladišta uzmu nove čizme.

LIT.: V. Holjevac: Zapisi iz rodnog grada. Zagreb 1972. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

WEISS, Škender, poduzetnik (? – ?). Bio je suvlasnik zagrebačkoga Paromlina 1860-ih.

LIT.: M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970.

WEISS, Theodor (Teodor), tiskar i nakladnik (?, ?1860 – Vinkovci, ?1926). U veljači 1898. u Vinkovcima je otvorio knjigovežnicu, a 1903. zajedno s → A. Rottom preuzeo je vinkovačku podružnicu osječke tiskare Dragutina Laubnera. U njoj je od 1897. uređivao i tiskao list Vinkovci und Umgebung, isprva samo na njem. jeziku, a potom i na hrvatskom i njemačkom pod naslovom Vinkovci i okolica (do 1918). List su napadali kao »židovski«. God. 1904. pokrenuo je i novine Vinkovački glasnik, »neovisni hrvatski i lokalni tjednik«, gdje se pojavljuje kao izdavač i odgovorni urednik, ali izdao je samo 27 brojeva.

LIT.: M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

WEISS, Viktor, farmaceut (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je ljekarnik u Popovači i član Ljekarničke komore. Po uspostavi NDH, 9. VII. 1941, zaveden je kao Židov u popis neophodnih stručnjaka. – Sin Ivo, revolucionar (Daruvar, 1921 – Mačkovo Selo, I. 1944). Po uspostavi NDH prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac u Židovskom rapskom bataljonu, a potom kao ljekarnik u bolnici 7. banijske divizije. – Sin Branko, revolucionar (Daruvar, 1926 – kraj Cazina, BiH, XI. 1943). Po uspostavi NDH prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac u Židovskom rapskom bataljonu, a potom u 1. brigadi 7. banijske divizije te poginuo kao njezin pripadnik. Supruga Marija rođ. Holzer (? – ?, 1974) preživjela je II. svj. rat radeći u ljekarni.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 198/1941.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – B. Polić: Logorska prisjećanja na braću Vajs. Bilten ŽOZ, 1988–1989, 9/10.

WEISS, Vlatko, veterinar (Sirač kraj Daruvara, 3. IX. 1908 – logor Jasenovac, 1942). Sin Mihajlov. Završio je Državnu realnu gimnaziju u Novoj Gradiški 1926. i Veterinarski fakultet u Zagrebu 1931. God. 1932. radio je kao veterinar u Koprivnici, potom Gostivaru (1932–40) i Caribrodu (1940–41). U Gostivaru je odlikovan Ordenom svetoga Save V. reda. Nakon Travanjskoga rata 1941. bio je mobiliziran i ubrzo zatim zarobljen i odveden u Njemačku. Potkraj lipnja iste god. oslobođen je zajedno s drugim veterinarima iz Jugoslavije te je do 1942. s obitelji bio u Siraču. U proljeće 1942. bio je uhićen i odveden u daruvarsku Staklanu, a odatle u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: JUSP Jasenovac.

WEISS, Zlatko, kemičar i šahist (Sisak, 3. XII. 1908 – Kragujevac, Srbija, 30. XII. 1942). Jedan je od najboljih šahista međuratnoga razdoblja u Sisku. Kao član Sisačkoga šahovskoga kluba, prvi je put nastupio u Zagrebu 1929, a posljednji put 1939. Bio je vrstan teoretičar te se istaknuo u analizama na Šahovskoj olimpijadi u Varšavi 1935. Uoči II. svj. rata zaposlio se kao kemičar u Kragujevcu, gdje su ga ubili Nijemci.

LIT.: M. Matovina: Leksikon sporta općine Sisak 1846–1983. Bjelovar 1985.

WEISS, Žiga, poduzetnik (?, o. 1860 – Zagreb, 1. II. 1920). Poč. XX. st. bio je vlasnik tvornice kvasca u zagrebačkoj Ilici.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.