WEISS, Filippo, žid. aktivist (? – ?). Bio je savjetnik ŽO u Rijeci 1930, koja je tada (zajedno s ortodoksima koji se još nisu bili odijelili) brojala 60 obitelji i 220 članova.

IZV.: S. Bon: Ebrei Sefarditi e Askenaziti di Rijeka e Opatija 1924–1945. Izlaganje na V. znanstvenom skupu »Socijalna i kulturna povijest Židova na istočnojadranskoj obali«, Dubrovnik, 18–21. VIII. 2004.

WEISS, Frederik (White), novinar (New York, 1900 – Zagreb, 19. VIII. 1959). Sin Berte Schreiner (Zagreb, 1878 – Zagreb, 1942). Studirao je u Beču, gdje je radio kao novinar u Wiener Abendzeitung i Österreichische Illustrierte. Uhićen je nakon Anschlussa 1938, ali pušten zahvaljujući amer. državljanstvu. Rat je proveo u SAD, gdje je radio za Američki židovski odbor (American Jewish Committee). Nakon rata u Austriji je sudjelovao u humanitarnim akcijama za pomoć Židovima u Europi. Bio je član JOINT za Jugoslaviju. Za svoje zasluge dobio je Orden jugoslavenske zastave.

LIT.: http://deepblue.lib.umich.edu/bitstream/handle/2027. 42/60848/ekerenji_1.pdf;jsessionid=21F44B55A89C2B3481E80A5D7A692BDD?sequence=1, pristupljeno 24. V. 2013.

WEISS, Greta, pedagoginja (? – ?). Kći Danice Đurđević. U međuratnom razdoblju i poč. 1941. radila je kao učiteljica pučke škole ŽOZ. Po uspostavi NDH zatočena je i vjerojatno odvedena najprije u logor Loborgrad, a zatim u logor u Đakovu, odakle je na zahtjev ŽO u Osijeku u ožujku 1942. privremeno puštena jer »Židovska bogoštovna općina u Osijeku potrebuje za svoju pučku školu jednu učiteljsku silu«. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27372, 29558.

WEISS, Hermina (Mina), žid. aktivistica (?, o. 1876 – Zagreb, 17. VI. 1933). Prva je predsjednica Izraelitskoga gospojinskog društva »Jelena Prister«, osnovanog 1887, čiji je cilj bio podupiranje ubogih, naročito udova i siročadi, omladine koja se namjerava posvetiti obrtu, utemeljenje ili uzdržavanje humanitarnih zavoda, bolnica. Bila je predsjednica do 1909.

IZV.: ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998.

WEISS, Hinko, liječnik (Darda, 11. IV. 1906 – Osijek, 28. X. 1988). Diplomirao je 1927/28. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je djelovao kao liječnik u Draškovićevoj ul.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WEISS, Jakob, trgovac (Rechnitz, Austrija, 1764 – Verona, Italija, IV. 1835). U Zagreb je došao 1789. među prvim žid. doseljenicima. S njim je došla supruga Franciska rođ. Pollack, rodom iz Nagykanizse. Isprva je trgovao zemaljskim plodinama, duhanom i šljivovicom, poslije još i pepeljikom i žitaricama, a 1800. je kupio veliko trg. skladište od zagrebačkoga trgovca Josipa Schiffera te proširio trg. mrežu po cijeloj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Te je god. osnovao tvornicu likera, zbog čega su se pobunili zagrebački mlinari uz obrazloženje da njegova tvornica u zgradi između Medvedgradske i Kožarske ul. »troši ogromne količine vode«. Nakon 1812. usmjerio je poslovanje na pogranične krajeve Osmanskoga Carstva te se bavio kupnjom i prodajom kave. Kad su poslovi u Zagrebu počeli nazadovati, usmjerio je trgovinu na sjev. dijelove Apeninskoga poluotoka, gdje su se nalazile austr. trupe te od 1814. do smrti bio jedan od gl. dobavljača zemaljskih plodina za austr. vojsku. Zbog sukoba oko neriješena imovinskoga spora s obitelji je napustio grad. Svojom poduzetnošću i trg. vezama na prijelazu iz XVIII. u XIX. st. utjecao je na razvoj zagrebačke trgovine i privrede.

LIT.: M. Depot: Jakob Weiss, zagrebački veletrgovac i manufakturista (1764–1835). Jevrejski almanah, 1961–1962.

WEISS, Jakov (Jakob), poduzetnik (?, 1864 – Zagreb, 22. III. 1936). Bio je trgovac duhanom, općinski vijećnik grada Zagreba, vijećnik Zagrebačke trgovačke komore, suvlasnik zagrebačkoga Paromlina, koji je proradio 1862. te jedan od inicijatora osnivanja zagrebačke Eskomptne banke 1864.

IZV.: ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Despot: Jakob Weiss, zagrebački veletrgovac i manufakturista (1864–1835). Jevrejski almanah, 1961–1962. – Ista: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970.

WEISS, Joško, sportaš (? – ?). Bio je istaknuti sabljaš zagrebačkoga Makabija u međuratnom razdoblju. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

WEISS, Julije, žid. aktivist (? – Osijek, 12. VI. 1897). Bio je član ŽO u Osijeku i predsjedništva osječke Hevre Kadiše.

IZV.: Izvještaj Predsjedništva ŽBO u Osijeku za godine 1897, 1898. i 1899. – JIM.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskoga rata. Osijek 2013.

WEISS, Julije, trgovac i žid. aktivist (Dalj, o. 1880 – Františkovy Lázně, Češka, 6. VI. 1928). Prije I. svj. rata bio je trgovac žestokim pićem i vlasnik velikih vinograda u Daljskoj planini. Nakon rata preselio se u Osijek, gdje je bio zastupnik u gradskom magistratu i predsj. Trgovačko-obrtne komore (1928). Kao vrstan poznavatelj poreznih zakona uspio je izboriti povišenje kontingenta slavonskih poljoprivrednih pecara na više od 400 hl, što mu je pribavilo veliku popularnost među veleposjednicima. Na njegov je prijedlog u Osijeku je sagrađen Šegrtski dom za 100 učenika. Bio je dugogodišnji član gornjogradskoga Hrvatskoga sokola, predsj. Hrvatske čitaonice u Osijeku i potpredsjednik osječke ŽO u Gornjem gradu. Jedan je od pokretača i podupiratelja izgradnje Židovskoga opskrbilišta u osječkom Donjemu gradu, a 1913–18. član osječke masonske lože »Budnost«. Financijski je pomagao osječkoga slikara Vladimira Filakovca, koji mu je za uzvrat naslikao portret, danas u osječkoj Modernoj galeriji. Surađivao je u listovima Jug (1919), Narodna obrana (1904), Jugoslavenski vinogradar i voćar (1922). Njegova udovica Ivka rođ. Ornstein počinila je samoubojstvo nakon ulaska Nijemaca u Zagreb 1941. Kći Mira supruga je → I. Reicha.

LIT.: Jevrejski glas, 2(1929) 21. – M. Kolar-Dimitrijević: Razvoj Trgovačko obrtničke komore u Osijeku. Presjek djelovanja od osnutka 1851. do 1942. godine. Osječki zbornik, 1991, 21. – Ista: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost (katalog izložbe). Osijek 2003.