WEISS, Bela, poduzetnik (Čakovec, 25. II. 1893 – Čakovec, 1972). Sin Mikše i Malvine rođ. Rosenberg iz Lendave. Do 1931. bio je prokurist i tehnički direktor Prve međimurske tvornice pletene žice i željeznog pokućstva (poslije Čakovečka industrija željeza), osnovane kapitalom Hrvatske sveopće kreditne banke iz Zagreba. Uz to bio je odbornik Čakovečkoga športskog kluba (1920–25) te poslije član dobrotvornoga društva »Noćne ptice«. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat. – Otac Miška, žid. aktivist (? – ?). Bio je predsj. ŽO i Hevre Kadiše u Našicama 1930.

LIT.: V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Šenkovec 2000. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WEISS, David, novinar, sportaš i sportski djelatnik (Zagreb, 14. II. 1894 – ?). Sin Ignjata i Amalije. Bio je zavičajan u Krašiću, a prijavljen na boravak u Zagrebu sa stanom u Martićevoj ul. U međuratnom razdoblju radio je za zagrebačke Novosti kao dopisnik iz Beča, a potom kao novinar u Zagrebu. Do 1938. bio je član bečkoga »Rapida«, a nakon pripojenja Austrije Trećemu Reichu (Anschluss) vratio se u Zagreb, gdje je bio gl. menadžer »Građanskoga« i organizator brojnih turneja ovog nogometnog kluba. Uoči II. svj. rata zatražio je godišnju putovnicu za višekratno putovanje u Veliku Britaniju, Francusku, Švicarsku, Italiju, Njemačku i Mađarsku, a kao razlog u zamolbi naveo je poslovno-privatne obveze. Po uspostavi NDH skrivao se od ustaških vlasti u prostorijama »Građanskoga« u Boškovićevoj ul. i ispod tribina igrališta u Koturaškoj cesti, što su u »Građanskome« znali i cijelo ga vrijeme štitili i skrivali. Potkraj II. svj. rata s gl. tajnikom »Građanskoga« Jozom Jakopićem, svojim prijateljem, ilegalno je napustio Zagreb i Hrvatsku. – Otac Ignjat, trgovac i žid. aktivist (? – ?). Poč. XX. st. posjedovao je trgovinu drvom u Boškovićevoj ul. u Zagrebu. Na izborima za Predsjedništvo i Vijeće ŽOZ 1912. izabran za člana Predsjedništva.

IZV.: HDA, BH ODZ, Povjerljivi spisi, 1940/10706. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Židovska smotra, 7(1912) 6. – J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – T. Kramer: Udio Židova u športu u Hrvatskoj. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998.

WEISS, Deneš (Vajs), službenik i nakladnik (Čakovec, 1915 – Zagreb, 16. II. 1990). Sin Hugov. Djelovao je kao službenik 1930-ih. Bio je aktivan u Savezu bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika (SBOTIČ), a od 1940. član je KPJ. U njegovu stanu u Solovljevoj ul. u Zagrebu tijekom 1941. održavani su sastanci CK KPJ i CK KPH. Partizanima se priključio 1941. kao borac u Kalničkom partizanskom odredu i na radu u Okružnom NOO Varaždin. Radio je u ratnom Naprijedu te bio direktor »Štamparije novina«. Poslije rata bio je komercijalni direktor Borbe u Beogradu, direktor nakladnoga poduzeća »Jugoslavija« te gl. urednik engl. izdanja Međunarodne politike. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. Pokopan je na čakovečkom groblju u obiteljskoj grobnici.

LIT.: Međimurje 1919–1959. Čakovec 1959. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolog). Međimurje, 24(1990), 23. II. – P. Požar: Vajs, Deneš. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – J. i V. Kalšan: Weiss, Deneš. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

WEISS, Đuro → BAČKI, Đuro

WEISS, Emanuel (Vajs), liječnik (Daruvar, 1914 – ?). Medicinski fakultet završio je 1939. u Zagrebu. Boravio u Ogulinu do studenoga 1942, kad je interniran u logor u Kraljevici. Iz logora je pobjegao u prosincu 1942. i priključio se partizanima te djelovao kao upravitelj bolnice br. 7, referent Saniteta 5. operativne zone, upravitelj bolnice 8. divizije, referent saniteta 7. banijske divizije, upravitelj bolnice Vojnog područja 4/2 i voditelj sanitetskoga odsjeka Vojne oblasti 4. korpusa. Poslije rata nastavio je karijeru u JNA i specijalizirao patofiziologiju. Izabran je za profesora Vojnomedicinske akademije u Beogradu u činu sanitetskoga pukovnika. Dobitnik je šest odlikovanja te autor nekoliko desetaka znanstvenih i stručnih radova i udžbenika Anatomija i fiziologija (suautor D. Pantelić, Beograd 1973).

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u NOR-u. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

WEISS, Ernest → VAJIĆ, Ernest

WEISS, Ernest, pravnik (? – ?). Podrijetlom je iz Daruvara, u kojem je proveo II. svj. rat. Odlukom Odvjetničke komore u Zagrebu br. 1934/1942 od 30. IV 1942. brisan je iz Imenika odvjetnika. Poslije rata djelovao je kao pravnik u Gradskom NOO Daruvar.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12.

WEISS, Ervin, poduzetnik (Zagreb, 1891 – Zagreb, 29. XI. 1964). Zavičajnost je po ocu stekao u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj Trbovljanskoga ugljenokopa, sa stanom u Boškovićevoj ul. Pri sklapanju braka s Brankom rođ. Huth 1925. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH bio je oslobođen od nošenja žid. znaka. Imao sinove Mavru i Nikolu, kćeri Stellu i Lillu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27469. – Telefonski imenik 1941.

WEISS, Ervin (Weisz), graditelj i građ. poduzetnik (Petrovaradin, Srbija, ? – ?Auschwitz, ?1945). Suprug Ružin. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik građevinskoga poduzeća sa sjedištem u Hatzovoj ul. u Zagrebu. God. 1931/32. sagradio je sa suprugom jednokatnu obiteljsku vilu u Babonićevoj ul. prema projektu Stanka Kliska. Po uspostavi NDH deportiran je vjerojatno u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

WEISS, Filip, liječnik (Budovac, 1904 – Mala Ljubna, 2. IV. 1943). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1931/32. te djelovao kao općinski liječnik u Bosiljevu kraj Vrbovskoga. U dokumentima iz vremena NDH spominje se kao »pristaša (jugoslavenskog) režima«, ali »u narodu obljubljen«. Partizanima se priključio u lipnju 1942. te djelovao kao liječnik u jedinicama 7. banijske divizije, zatim referent saniteta iste divizije. Poginuo je tijekom 4. neprijateljske ofenzive.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 10312, god. 1941.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.