WEILLER, Oskar, trgovac (?, o. 1894 – Zagreb, 14. III. 1946). U međuratnom razdoblju posjedovao je veletrgovinu žestokim i žganim pićima u Ljubljanskoj cesti u Zagrebu. Na nepoznat način preživio je rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Telefonski imenik 1941.

WEILLER, Zlatko, sportaš (Sušak, 1914 – Beograd, 1997). Sin Šandorov. 1930-ih bio je službenik u Zagrebu te istaknuti stolnotenisač, član zagrebačkih klubova »Željezničar« i Makabi, za koji je u međuratnom razdoblju nastupao. Bio je prvak Zagreba (1929) te Savske (1929. i 1932) i Dravske banovine (1933), pojedinačni prvak Jugoslavije (1932), a 1934. i prvak u paru (s → L. Hexnerom) te u mješovitim parovima (s Dadom Vučilovskom). Sudjelovao je i na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti (1931) i Pragu (1932), gdje je igrao protiv svjetskoga prvaka Viktora Barne. Ponajviše njegovom zaslugom, stolnoteniski klub Makabi osvojio je 1932. prvenstvo Zagreba, a na prvenstvu Jugoslavije 1932. zauzeo je 2. mjesto. Njegovi uspjesi razmjerno su i najveći uspjesi sportskoga društva Makabi. Usporedno s igranjem sudjelovao je i u radu Jugoslavenskoga stolnoteniskoga saveza. Bio je i vrlo dobar atletičar i plivač, a osobito vrstan gimnastičar, osvojivši četvrto mjesto na Makabijadi u Tel Avivu 1935. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i ubrzo je deportiran u Gospić i logor Slana na Pagu. Jedan od jedva desetak žid. logoraša iz logora Slana koji je preživio i bio deportiran u logor Jasenovac, iz kojega je pobjegao poč. kolovoza 1943. preplivavši Savu. Odmah se priključio partizanima boreći se u 1. proleterskoj brigadi. Nakon II. svj. rata radio je kao pukovnik u JNA te bio nastavnik na Vojnoj akademiji u Beogradu. Uz to i dalje je bio aktivan u stolnom tenisu; između ostaloga bio je savezni kapetan stolnoteniske reprezentacije Jugoslavije (1956–60) te suosnivač i prvi tajnik Europskoga stolnoteniskoga saveza (European Table Tennis Union, 1957). 1980-ih dao je Anti Zemljaru svjedočenje o logoru Slana.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28528. – KŽZ.

LIT.: Židov, 13(1929) 8. – Z. Uzorinac: Weiller, Zlatko. Enciklopedija fizičke kulture, 2. Zagreb 1977. – Weiller, Zlatko. Sportski leksikon. Zagreb 1984. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

WEINBERGER, Draga (Vajnberger), ortoped (Zagreb, 1899 – logor Jasenovac, III. ili IV. 1945). Kći Gustava i Hermine rođ. Graf. Mladost je provela u Sesvetama kraj Zagreba. Studij medicine započela je u Pragu, a diplomirala u Beču (1926). Po povratku u Zagreb družila se s Dragutinom Domjanićem, koji joj je posvetio pjesmu Plitvice i Ciklame, krvave ciklame, te s Augustom Cesarcem i skupinom intelektualaca okupljenih oko njegova knjiž. kruga. Ortopediju je specijalizirala kod Ferde Grospića u Bolnici milosrdnih sestara (danas KBC »Sestre Milosrdnice«), gdje je, kao Grospićeva asistentica, bila zaposlena sve do II. svj. rata. Po uspostavi NDH bila je u skupini žid. liječnika poslana u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Isprva je djelovala u Banjoj Luci, zatim od 1942. u Gradačcu te naposljetku od 1943. kao ambulantna liječnica bolnice u Zenici, odakle su je vlasti NDH koncem 1944. odvele u logor Jasenovac, gdje je stradala.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29602.

LIT.: M. Petravić: Dječak i pjesnik. Iz književne ostavštine Dragutina Domjanića. Modra lasta, 17(1970) 14. – J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u NOR-u. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – S. Jevtović: Djelovanje židovskih liječnika u Bosni i Hercegovini 1941–1942. Novi Omanut, 9(2001) 46.

WEINBERGER, Dragutin, trgovac (?, o. 1878 – Zagreb, 29. IV. 1944). U međuratnom razdoblju imao je trgovinu bojama i kemikalijama na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Po uspostavi NDH trgovina je zaplijenjena te je poč. rujna 1941. iseljen iz kuće u Badalićevoj ul. u Zagrebu. Preminuo je pod nejasnim okolnostima.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 28, Predsjednički ured, br. 30433, god. 1941. – Telefonski imenik 1941.

WEINBERGER, Hugo, poduzetnik i bankar (?, 18. II. 1876 – ?). Na temelju doktorske titule pretpostavlja se da je završio Pravni fakultet na nepoznatom sveučilištu temeljem rigoroza. U Zagrebu je 1909. osnovao hrv. podružnicu »Wiener Bankvereina«, a 1920. podružnicu iste banke u Beogradu. Poslije bio ravnatelj radijske postaje u Zagrebu. Njegova daljnja sudbina nije poznata.

LIT.: 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6.–9. XI. 1987). Zagreb 1988.

WEINBERGER, Pavao → VINSKI, Pavle

WEINBERGER, Robert, pravnik (Daruvar, 1911 – ?logor, nakon IV. 1942). Sin Šandora i Roze rođ. Goldberger. Po završetku studija prava, potkraj 1930-ih imao je odvjetnički ured u Zagrebu. Po uspostavi NDH odlukom Odvjetničke komore u Zagrebu br. 1934/1942 od 30. IV 1942. brisan je iz Imenika odvjetnika. Ilegalno se prebacio u tal. dio Slovenije, gdje je u travnju 1942. bio uhićen zajedno s još nekoliko osoba, moguće članova obitelji, odakle su ga karabinjeri prepratili u Moravice. Kotarska oblast u Vrbovskom požalila se UNS da se tal. vojne vlasti protive njihovu izručenju, odnosno prepraćenju u Ogulin. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29382. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12.

WEINBERGER, Sigmund (Sigismund), obrtnik (?, o. 1810 – ?). Najkasnije od 1842. imao je obrtničku radnju te bogato skladište robe i pečata u Dugoj ul. u Zagrebu. Bio je prvi zagrebački graver koji se reklamirao u Ilirskim narodnim novinama (30. VIII. 1842). Krajem 1842. sukobio se s domaćim zlatarima, zbog čega je objavio rasprodaju robe i promjenu obrta. Pretpostavlja se da je potom napustio Zagreb.

LIT.: Ilirske narodne novine, 8(1842) 18; br. 44; br. 70. – F. Buntak: Povijest Zagreba. Zagreb 1996.

WEINER, Maks (Bosnić), poduzetnik (Žepče, BiH, 31. I. 1889 – ?, Brazil, ?). Sin trgovca Samuela i Neli rođ. Goldfinger. Njegov djed Wilhelm Weiner (?Sigebovar, 1820 – Slavonski Brod, 1896) jedan je od prvih Židova naseljenih u Slavonskom Brodu. Od 20. IX. 1914. suprug je Olge rođ. Samlaić, kćeri Heinricha Samlaića i Fany rođ. Kohn, s kojom je otac Nade Leje. God. 1924. prezime je promijenio u Bosnić. Od 1919. ravnatelj je Drvne industrije »Slavonija« u Slavonskom Brodu, naslijedivši → A. Ehrmanna. Bio je pokrovitelj Nogometnog kluba »Marsonia« te njegov predsj. (1920), doživotni počasni predsj. (od 1924) te redovni predsj. (1934). Pokrovitelj je izgradnje nogometnoga stadiona, brodskoga hipodroma, spremišta veslačkoga kluba »Sava« i teniskih igrališta u Pilarovoj ul. Prvi je predsj. aerokluba »Naša krila« (1934), član uprave Autokluba i član brodskoga ogranka Rotary kluba (1935). God. 1934. bio je i član Gradskoga zastupstva. Živio je u vili na uglu Badalićeve ul. God 1943. interniran u logor u Kamporu na Rabu, gdje je u kolovozu iste god. dobio dozvolu za iseljenje u Italiju, odakle je otputovao prema Brazilu.

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: S. Uzelac Schwendemann: Ulica Matije Mesića u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod 2010. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.

WEINER, Ernest (Ernst), trgovac (Beč, ? – Zagreb, 20. XI. 1968). Suprug Hermine rođ. Rosenberg te otac Ota i Gertrude. Posjedovao u međuratnom razdoblju u Zagrebu u Gundulićevoj ul. trgovinu »Weiner i Weiss«, specijaliziranu za prodaju furnira i šperploča. Za II. svj. rata bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, odakle je intervencijom bio izvučen. Poslije rata radio je u drvnoj industriji; posljednje kao savjetnik u Poslovnom udruženju »Interplet« u Zagrebu, u Sektoru za drvo i drvne proizvode. Sin Oto bio je sportaš te reprezentativac NDH u hokeju na ledu. Poslije se priključio partizanima.

IZV.: Telefonski imenik 1941. – Podaci o ulazniku S. Novak.

LIT.: (Nekrolog). Vjesnik, 29(1968), 22. XI.