VINSKI, Ivo, ekonomist (Zagreb, 10. IX. 1915 – Zagreb, 28. XII. 1985). Sin Otona (Otta) i Štefanije rođ. Aleksander, brat → Zdenkov. Studij ekonomije s doktoratom završio je u Firenci 1938. te je radio u Prvoj hrvatskoj tvornici ulja u Zagrebu. God. 1939. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, a obitelji je oduzet znatan dio imovine te su bili podvrgnuti i drugim oblicima protužid. mjera. Njegova supruga Dora rođ. Majer, »arijevka«, molila je da joj muž bude oslobođen od nošenja žid. znaka te je na intervenciju ministra vanjskih poslova Mladena Lorkovića u studenom 1941. bio oslobođen od njegova nošenja. Rat je zajedno sa suprugom preživio u Zagrebu. Potom je radio u Planskoj komisiji NR Hrvatske, a od 1952. do umirovljenja kao znanstveni savjetnik u Ekonomskom institutu u Zagrebu. Od 1971. bio redoviti profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1977. izvanredni je član JAZU (danas HAZU). Bio je stručnjak za procjenu i analizu makroekonomskih veličina: društvenoga proizvoda, nacionalnoga dohotka i bogatstva. Priredio je prvu suvremenu procjenu nacionalnoga bogatstva bivše Jugoslavije i njezinih republika i pokrajina te prvu procjenu o kretanju nacionalnoga dohotka i fiksnih fondova na području Jugoslavije 1909–59. Objavio je i prvu procjenu društvenoga proizvoda svijeta 1910–75, raščlanjenoga po državama. Dobitnik je Nagrade za životno djelo (1980).

DJELA: Nacionalno bogatstvo Jugoslavije. Zagreb 1957. – Procjena i analiza fiksnih fondova i investicija u Jugoslaviji od reforme do početka 1967. Zagreb 1967. –Društveni proizvod i fiksni fondovi Jugoslavije 1970–1985. Zagreb 1970. – Klasna podjela stanovništva i nacionalnog dohotka Jugoslavije u 1938. Zagreb 1970. – Društveni proizvod svijeta. Zagreb 1976. – Kretanje društvenog proizvoda svijeta od 1910–1975. godine. Zagreb 1978. – Uvod u analizu nacionalnog dohotka i bogatstva. Zagreb 2007.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27932, 28370. – KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Vinski, Ivo. Hrvatska enciklopedija, 11. Zagreb 2009.

VINSKI, Ivo, stomatolog (? – ?). U međuratnom razdoblju radio je kao stomatolog u Varšavskoj ul. u Zagrebu. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

VINSKI, Izidor, liječnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je gradski fizik u Karlovcu u Ul. kralja Petra. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

VINSKI, Marija (rođ. Pilevski), liječnica (Černovci, Ukrajina, ? – Zagreb, VIII. 1941). S ocem rabinom i obitelji za vrijeme Oktobarske revolucije stigla je u Beč, gdje je diplomirala medicinu i udala se za inženjera Rudolfa Vinskoga s kojim je imala sina Mirona. Ondje je neko vrijeme radila kao liječnica. Nakon rastave u rujnu 1934, s Augustom Cesarcem otišla je u SSSR, gdje su se vjenčali te je od listopada 1934. do prosinca 1936. radila kao liječnica u Moskvi. U siječnju 1937. vratila se u Zagreb, gdje je otvorila privatnu liječničku ordinaciju u Haulikovoj ul. i sudjelovala u organizaciji individualno-psiholoških dječjih vrtića na inicijativu kruga oko → B. Steina i njegove Radne zajednice za individualnu psihologiju. Bila je prisutna u svim polit. aktivnostima KPJ i KPH u kojima je političkim i knjiž. angažmanom A. Cesarec zauzimao istaknuto mjesto. Po uspostavi NDH, nakon uhićenja i strijeljanja A. Cesarca u Dotršćini 17. VII. 1941, na slobodi je ostala manje od mjesec dana. Iako je njezino ime bilo na popisu liječnika, koji su poč. rujna trebali biti upućeni u BiH, strijeljana je u kolovozu 1941. u Zagrebu, vjerojatno kao taokinja u skupini od stotinjak osoba za odmazdu nakon prvih diverzantskih akcija u gradu. – Sin Miron (Zagreb, 1924 – Vinkovci, 1945). U međuratnom razdoblju pohađao je IV. gimnaziju u Zagrebu. Kao pripadnik NOVJ poginuo je u Vinkovcima krajem rata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29171. – Spomen-ploča u IV. gimnaziji u Zagrebu. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1–2. Zagreb 1970. – Z. Stipetić: Argumenti za revoluciju. Zagreb 1982. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

VINSKI, Pavle (Weinberger), pravnik (Vukovar, 8. XI. 1906 – Zagreb 11. V. 1962). Sin Filipa Weinbergera i Eleonore rođ. Kraus. Nakon 1948. obitelj je promijenila prezime Weinberger u Vinski. Pravni fakultet završio 1929. na pariškoj Sorbonnei, a doktorat pravnih znanosti postigao je iduće god. tezom Automobilska industrija u Francuskoj i u inozemstvu. Bio je sudac i odvjetnik u Osijeku 1930-ih. Po uspostavi NDH morao je vratiti staro prezime, a potom je prebjegao u Hrvatsko primorje, gdje je bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Odlukom Odvjetničke komore u Zagrebu 1942. brisan iz Odvjetničkoga imenika. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima. Nakon rata bio je sudac Višega privrednog suda u Zagrebu. Bio je aktivan u glazb. zbivanjima u Osijeku i Zagrebu te surađivao u dnevnom tisku kao glazb. kritičar. Također je bio aktivan član ŽO u Osijeku.

IZV.: Podaci o ulazniku D. Vinski.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12.

VINSKI, Zdenko, arheolog (Zagreb, 3. V. 1913 – Zagreb, 12. X. 1996). Sin Otona (Otta) i Štefanije rođ. Aleksander, brat → Ivin. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, a 1938. diplomirao je etnologiju s prethistorijom i kulturnom poviješću Balkana na Filozofskom fakultetu u Beču, gdje je 1937. doktorirao tezom Die südslavische Grossfamilie in Beziehung zum asiatischen Grossraum. Prigodom nostrifikacije doktorata 1938. u Zagrebu je diplomirao i etnologiju, povijest, geografiju i klasičnu arheologiju. Karijeru je započeo 1938/39. kao volonter u Etnografskom muzeju u Zagrebu. U ljeto 1941. pozvan je za asistenta na Arheološki institut Sveučilišta u Istanbulu, u čemu su ga spriječila ratna zbivanja. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, ali na intervenciju ministra vanjskih poslova Mladena Lorkovića u studenom 1941. obitelj je bila oslobođena od nošenja znaka te im je dopušteno stanovanje u dotadašnjemu stanu. Zatražio je priznavanje arijskih prava, ali do 20. XI. 1941. molba nije bila riješena. Obitelji je oduzet znatan dio imovine, podvrgnuti su i drugim protužid. mjerama, ali rat su preživjeli u Zagrebu, osim oca, koji je stradao u Auschwitzu. Od 1944. radio je kao asistent volonter (bez znanja i odobrenja Ministarstva narodne prosvjete NDH) i 1946. privremeni voditelj Antropološkoga odjela Zavoda za opću biologiju Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. U srpnju 1945. postao je kustos pripravnik u Arheološkom muzeju u Zagrebu, gdje je radio do umirovljenja 1979. Od 1947. je kustos, od 1952. znanstveni suradnik, od 1961. viši znanstveni suradnik, a od 1967. znanstveni savjetnik. God. 1951–53. bio je ravnatelj Muzeja te više god. zamjenik ravnatelja. Habilitirao je 1954. tezom Prilozi istraživanju arheoloških spomenika ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj i time dobio veniam docendi za predmet ranosrednjovjekovna slavenska arheologija. Predavao je srednjovjekovnu arheologiju na Odsjeku za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (1954–61). Također je predavao na sveučilištima u Ljubljani, Zadru i Göttingenu. Član je i suradnik JAZU (danas HAZU) od 1950. God. 1953. izabran je za dopisnoga člana Njemačkoga arheološkog društva, a 1975. za dopisnoga člana Austrijskoga arheološkog instituta. Istraživao je u Ptuju, Vukovaru, Kninu i na mnogim drugim lokalitetima. Autor je stotinjak znanstvenih radova, među kojima se ističu Starosjedioci u Salonitanskoj regiji prema arheološkoj ostavštini predslavenskog supstrata (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 1967) te Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400–800. godine (Vjesnik Arheološkog muzeja, 1971). U prvom je braku bio s Ksenijom rođ. Gasparini, a u drugom s Michelinom rođ. Sanchez. – Otac Oton (Weiss, Otto), bankar (Osijek, 1878 – Auschwitz, VIII. 1942). Sin Franje i Berte. Poč. listopada 1918. promijenio je prezime Weiss u Vinski. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te s tetkom Ilkom Aleksander uhićen u kolovozu 1942. u Zagrebu i deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

DJELA: Kulturna dobra i suvremeni rat. Prilog civilnoj zaštiti spomenika i zbirki. Zagreb 1939. – O značenju etnologije za kulturnu historiju Slavenskog Juga. Beograd 1939. – Nešto o Zagrebu i njegovoj okolici. Zagreb 1940. – Za potpuniji smisao naše stare povijesti. Zagreb 1940. – Uz problematiku starog Irana i Kavkaza. S osvrtom na podrijetlo Anta i Bijelih Hrvata. Zagreb 1940. – Zagonetna kultura Uzkrsnog otoka. Osvrt na riedak primjerak idola u zagrebačkom Etnografskom muzeju. Zagreb 1943. – Gradište u Mrsunjskom lugu (suautor K. Vinski-Gasparini). Zagreb 1950. – O nalazima karolinških mačeva u Jugoslaviji. Split 1981. – Šljem epohe seobe naroda nađen u Sinju. Split 1982. – Razmatranja o poslijekarolinškim mačevima 10. i 11. stoljeća u Jugoslaviji. Zagreb 1983. – Glose uz dvije novije knjige o prošlosti Slavena. Zagreb 1987. – Razmatranja o iskopavanjima u Kninu na nalazištu Greblje. Split 1989.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28370. – KŽZ.

LIT.: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Vinski, Zdenko. Hrvatska enciklopedija, 11. Zagreb 2009.

VITALI, Solomon, žid. aktivist (? – ?Dubrovnik, nakon 1779). Spominje se 1743. kao »gastald« (načelnik) ŽO u Dubrovniku.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Dubrovnik–Zagreb 2005.

VIZLER, Milan, liječnik (Zagreb, 9. IV. 1923 – Zagreb, 12. III. 1995). Sin Sajkov. Po uspostavi NDH, zajedno s bratom Draganom i roditeljima, izbjegao je u Italiju pa u Švicarsku. U Bernu je započeo studij medicine, koji je nakon 1945. nastavio u Zagrebu, gdje je na Medicinskom fakultetu diplomirao 1951/52. Cijeli radni vijek proveo je kao liječnik u Donjoj Stubici.

IZV.: Podaci o ulazniku L. Vizler.

VIZNER, Alfred, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj zagrebačke podružnice Općega osiguravajućega društva Jugoslavija iz Beograda. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633. – Godišnji izvještaj Opšteg osiguravajućeg društva Jugoslavija u Beogradu za poslovnu godinu 1939. podnesen na XX. redovnom zboru akcionara 4. IV. 1940.

VLATKOVIĆ, Mira, anglistica (Zagreb, 1925 – Zagreb, 31. VIII. 2015). Kći → I. Herzoga i Marije rođ. Granec. Diplomirala je anglistiku 1950. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1958–87. bila lektorica i viša lektorica (od 1973) na Odsjeku za anglistiku. Bila je članica uredništva i suradnica Novoga Omanuta.

DJELA: A handbook of english idioms. Priručnik engleskih idioma (suautori I. Čurčin i M. Beker). Zagreb 1958.