BLAU, Moritz (Mavro), gospodarstvenik i javni djelatnik (Kaniža, 1835 – ?Sisak, nakon 1896). Sin Heinricha i Babette. Doselio se 1866. u Sisak gdje se bavio trgovinom. God. 1871. bio suosnivač društva »Sisačka dvorana«. Od 1876. član je Arkeologičkoga družtva Siscija, a od 1878. spominje se kao blagajnik istoga, s doprinosom od 50 forinti. Izabran je za člana sisačkoga Gradskoga zastupstva 1881, a 1884. darovao je 5 forinti za prijenos posmrtnih ostataka Zrinskog i Frankopana. God. 1892. osnovao je bolničku zakladu, čiji je prihod od 2 500 kruna trebao biti iskorišten za nabavu kirurške opreme i posteljine za sisačku bolnicu. Bio je vlasnik pivovare u Sisku 1884–96, kad ju preuzima veletrgovac → J. Aleksander. Dobio je mjedenu kolajnu za svoj »Exportbier« na tršćanskoj izložbi 1882. Oženio se 1885. u Zagrebu Fanny Liebermann rođ. Hirschl iz Siska, kćeri Marka i Rozalije.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga vjenčanih 1868–1885, 227.

LIT.: Izvješće o tršćanskoj izložbi godine 1882. Zagreb 1883. – M. Kolar-Dimitrijević: Industrijski razvoj Siska u međuratnom razdoblju s posebnim osvrtom na strukturu i položaj radničke klase. U: Zbornik Sisak i Banija u revolucionarnom pokretu i ustanku 1941. Sisak 1974. – Zbornik građe. Politički i društveni pokreti u Sisku 1869–1918. Sisak 1992.

BLAU, Nenad, kemičar (Zagreb, 6. X. 1946). Sin → Borisa i Ljerke rođ. Škarić (?, 1923 – Zagreb, 22. VIII. 1999), administrativne zdravstvene službenice. Nakon mature na zagrebačkoj I. gimnaziji (1965), studirao je na Odsjeku za organsku kemiju Tehnološkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1965–71). God. 1978. doktorirao je na Odsjeku za biokemiju pri Sveučilištu u Zürichu tezom Karakterizacija dvije nove urođene greške metabolizma: nedostatak Gly-Pro-Hyp-Gly-aminopeptidaze i GTP ciklohidrolaze I, a 1995. je habilitirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zürichu. Ubrzo nakon studija odlazi na odsluženje voj. roka, a potom u Švicarsku, gdje radi pri Sveučilišnoj bolnici u Zürichu baveći se kliničkom kemijom (1973–80), a potom na Sveučilišnoj dječjoj bolnici u Zürichu, gdje 1984. postaje predstojnikom i voditeljem kliničke kemije i masene spektrometrije. Od 1995. predavač je na Odsjeku za biokemiju i biologiju stanice i tkiva pri Sveučilištu u Zürichu, gdje 2002. postaje redovitim profesorom. Bavi se istraživanjem urođenih grešaka i poremećaja metabolizma, bolestima kardiovaskularnog sustava te karakterizacijom varijanti nedostataka metabolizma na razini proteina i DNK. U suradnji s mnogim klinikama uveo je nove dijagnostičke testove i uspostavio nove metode liječenja. God. 1992. osnovao je središnju bazu podataka BIODEF, a od 1997. koautor je dviju baza podataka: HUGO (Human Gene Nomenclature Database) odobrene BIODEF (International Database of Tetrahydrobiopterin Deficiencies) i BIOMDB (Database of Mutations Causing Tetrahyrdobiopterin Deficiencies). Primio je FAMH (Foederatio Analyticorum Medicinalium Helveticorum) akreditaciju za kliničku kemiju 1991, za DNK/RNK testiranje 2001, a 1995. njegovu je metodu odobrilo Sveučilište u Zürichu. Autor je više od 200 istraživačkih radova i stariji urednik triju standardnih izdanja Liječnički vodič kroz laboratorijsku dijagnostiku i metaboličke bolesti, koja su objavljena u dva engl. izdanja (Physician’s Guider to the Treatment and Follow-up of Metabolic Diseases, i Laboratory Guide to the Methods in Biochemical Geneics) i jednog kin. izdanja. Redoviti je i počasni član mnogobrojnih strukovnih društava u Europi i SAD. Dobitnik je nagrade »Horst Bickel« i »Gowland Hoppkins« za rad na dijagnosticiranju metaboličkih nedostataka.

IZV.: Podaci o ulazniku B. Blau.

LIT.: http://www.bh4.org/BH4_nblau_profile.asp, pristupljeno 19. VII. 2011.

BLAU, Rudolf (Rudi), poduzetnik (Zalaegerszeg, Mađarska, 1. IX. 1898 – Jeruzalem, 6. VI. 1957). Sin Salamona i Matilde rođ. Rosenthal, brat → Izidora, → Antuna i Samuela. Nakon završene osnovne škole u Čakovcu, sa starijim bratom Izidorom krenuo je u nauk za promet željeznom robom. Nakon dolaska u Zagreb radio je u poduzeću za promet željeznom robom u građevinarstvu SIDRO u Vlaškoj ul. Nakon restrukturiranja poduzeća, otvorio je malu trgovinu mješovitom robom. Za II. svj. rata sa suprugom Matildom rođ. Gottlieb (?, 22. VIII. 1908 – ?Jeruzalem, 5. VI. 1985) i sinom Pavelom (?, 2. VII. 1938) odlazi u izbjeglištvo u Apricu u Italiji te potom u Švicarsku. Nakon završetka II. svj. rata vratio se u Zagreb, a 1948. s obitelji se iselio u Izrael. Živio je u mošavu Bet Zait na rubu Jeruzalema. Sin Pavel živi u Jeruzalemu, ima djecu Idit (?, 1969), Nimrod (?, 1970), Liat (?, 1974), Urija (?, 1977) i Hilu (?, 1980) te mnogobrojnu unučad.

IZV.: Podaci o ulazniku Ž. Blau.

BLAU, Žarko, gospodarstvenik (Zagreb, 7. VI. 1945). Sin Zlatka i Miljenke rođ. Badovinac. S roditeljima se 1949. iselio u Izrael, ali se 1956. vratio. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je studirao na Visokoj školi za vanjsku trgovinu. Vlasnik je poduzeća »Merkaz Gibor, import-export«, koje posluje s Izraelom. Jedan je od osnivača Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj, član Vijeća i predsj. Nadzornoga odbora. S Brankom rođ. Beč otac je Danija; unuci su mu Glen (11. VI. 1998), Rut (6. I. 2006) i Lin (17. XII. 2008). – Sin Dani, gospodarstvenik i fotograf (Zagreb, 8. XII. 1972) u Zagrebu je završio srednju školu, smjer fotografija. Zaposlen je u očevu poduzeću »Merkaz Gibor«. Sa suprugom Zdenkom rođ. Juran otac je Dine, dizajnerice (Zagreb, 30. V. 1974). U Zagrebu je završila Školu za primijenjenu umjetnost te diplomirala na Arhitektonskom fakultetu na Odjelu za dizajn i oblikovanje. – Otac Zlatko, trgovac (Zagreb, 19. XI. 1920) sin je Antuna i Olge Rut rođ. Matijević, brat mu je → Boris. Završio je žid. osnovnu školu te gimnaziju u Zagrebu, gdje je apsolvirao medicinu 1947. S obitelji se 1949. preselio u Izrael i živio u mošavu Bet Zait, ali se 1956. vratio u Hrvatsku. U Izrael se ponovno uselio 1974. i živio u Beer Ševi, potom u Ofakimu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – Osobni podaci ulaznika. – Podaci o ulazniku B. Blau i M. Pasini.

BLAUHORN, Bela, strojarski inženjer (Kanjiža, Srbija, 22. VI. 1904 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945). U Hrvatsku se doselio 1920. God. 1938. od Ministarstva građevina Kraljevine Jugoslavije ovlašten je kao strojarski inženjer te je radio kao tehnički stručnjak u poduzeću »Lacet«, tvornici vrpca i čipki u Zagrebu s mjesečnom plaćom od 12 000 din. Po uspostavi NDH sa suprugom Verom rođ. Mitzky (?, 1913 – ?Auschwitz, 1942) i kćeri Teodorom (?, 1940 – ?Auschwitz, 1942) preuzeo je žid. znak, a u lipnju ili srpnju 1941. uhićen i odveden u nepoznatom smjeru, vjerojatno u Gospić, a odande u logor Jasenovac. U središnjem logoru Ciglani preživio je sve do proboja 22. IV. 1945, iako mu je bio poslan samo jedan paket poč. 1942. Supruga i kći najvjerojatnije su deportirane u kolovozu 1942. u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLAUHORN, Bernhard, gospodarstvenik (Zagreb, 14. XII. 1907 – logor Jasenovac, 1941). Sin Davidov. U međuratnom razdoblju djelovao je kao proizvođač medicinskih i kirurških instrumenata u Zagrebu. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao. Iz ŽOZ mu je upućen samo jedan paket.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLAUHORN, Josip, službenik (Gornje Zdjelice kraj Bjelovara, 26. VI. 1888 – ?). Sin Samuelov. U međuratnom razdoblju bio je viši poštanski savjetnik. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te bio umirovljen u svibnju 1941, ali kako je naveo u prijavi imetka Uredu za obnovu privrede NDH do kraja lipnja nije dobio ni plaću ni mirovinu. Na nepoznat je način preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLAŽIĆ, Milan (Pilci), građevinski inženjer i sportaš (Zagreb, 1909 – Beer Ševa, Izrael, 1987). Kao inženjer je radio u Zagrebu, gdje je istodobno bio član Makabija te pred II. svj. rat predsj. gimnastičke sekcije. Na Makabijadi u Tel Avivu 1932. bio je šesti u gimnastičkom natjecanju. Po osnutku NDH izbjegao u Italiju, potom u Švicarsku, a nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb. Vrlo brzo iselio se u Južnu Ameriku, a sred. 1950-ih u Beer Ševu u Izraelu, gdje je radio u struci.

LIT.: Bilten HOJ, 1988, 5. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

BLEIER, Ernest, obrtnik (Beč, 29. IV. 1899 – ?logor, 1941–1945). Sin Rudolfov. Iz Beča se doselio 1938. u Zagreb, gdje je radio kao urar i zlatar. Po uspostavi NDH bio je bez posla, preuzeo žid. znak te bio obvezan plaćati minimalni općinski prinos. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662.

BLEIER, Vladislav (Ladislav), vjeroučitelj (Vrbas, Srbija, 7. XII. 1911 – ?, 1941). Sin Mavrov. U Zagreb se doselio 1929. iz Sente. U međuratnom razdoblju radio je u ŽOZ uz mjesečnu plaću od 2400 din. Po osnutku NDH stradao je na nepoznatom mjestu, dok mu je supruga Aranka rođ. Kohn odvedena u Auschwitz, najvjerojatnije sa sinom Brankom (?Zagreb, 1939).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.