BLAHOROVIĆ, Pinkas, staretinar (Piotrków Tryburalski, Poljska, 17. VII. 1890 – Zagreb, 1941). Za I. svj. rata u Łódźu su ga zarobile austroug. trupe te je u Hrvatsku dospio 1915. kao ratni zarobljenik. U međuratnom razdoblju bio je prijavljen u zagrebačkoj Kustošiji te živio od preprodaje starih odijela po sajmovima. Po uspostavi NDH morao je podnijeti prijavu imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj je naveo da u vlasništvu ima pokretnine (krevet, stol i stari šivaći stroj), nešto srebrnine te u skladištu inventar vrijedan 800 din. Ubijen je na Dotršćini, vjerojatno kao talac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLANK, Herman, trgovac (Brăila, Rumunjska, 30. IX. 1893 – logor Jasenovac, 1941). Sin Izidorov. Doselio se 1922. iz Beča u Nedelišće, potom u Zagreb, gdje je 1930. u Margaretskoj ul. imao trgovinu satovima i budilicama HEBLA. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, bio je uhićen i odveden u gospićki sustav logora te deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Njegova supruga Malvina rođ. Berkovici te mlađi sin Zisko umrli su u logoru u Loborgradu 1942, dok je stariji sin Sigfrid (?, 1922) ubijen 1941. u Jadovnu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, Zagreb 2004.

BLASS, Milan, tekstilni inženjer (Sv. Barbara, Slovenija, 18. III. 1914 – Varaždin, 23. XI. 2003). Sin Emila i Zlate rođ. Stern. Nakon završene gimnazije u Varaždinu, 1933. zaposlio se u Varaždinskoj industriji svile d. d. Isprva je radio kao obični radnik u bojadisaoni apreturi, a 1937–38. usavršavao se na Državnom naukovnom i ispitnom zavodu za tekstilnu industriju u Beču. Stekavši zvanje inženjera tekstila kemijskoga smjera postao je zamjenik majstora u bojadisaoni apreturi. Nakon uspostave NDH kao neophodan stručnjak bio je pošteđen progona te je u listopadu 1941. dobio dopusnicu za slobodno kretanje, a već u studenom je prešao na katoličanstvo. Od deportacije je spasio svog petomjesečnog bratića → V. Harija i nećaka Artura Rosnera, otpremivši ih u selo Cerje Nebojse te se cijelog rata za njih brinuo i plaćao obitelji Kumrić (proglašeni Pravednicima među narodima), koja ih je čuvala. Nakon II. svj. rata bio je član Komisije za utvrđivanje ratnih zločina dajući informacije o preživjelim varaždinskim Židovima i njihovim potomcima. Kao strastveni filatelist 1934. jedan je od osnivača varaždinskoga Filatelističkoga kluba, a 1937. prvi je put izlagao na filatelističkoj izložbi u Varaždinu. Već 1941. njegova je zbirka imala takvu vrijednost da ju je prijavio vlastima NDH kao imetak. Filatelistički savez Hrvatske odlikovao ga je zlatnim znakom, a Varaždinski klub kolekcionara proglasio ga doživotnim počasnim čelnikom filatelističke sekcije. Bio je djelatan u društvenom i kult. životu Varaždina, a od 1968. kao suradnik Željezničarske glazbe, prevoditelj i korespondent te kao poznavatelj više svjetskih jezika vodič na putovanjima po Europi. Potpredsjednik Auto-moto društva Varaždin bio je punih petnaest godina. Za rad i doprinos općem dobru i kulturi grada dobio je godišnju nagradu grada Varaždina.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 651. – Osobni podaci ulaznika. – Podaci o ulazniku M. Hary Ben Cvi.

LIT.: Varaždinske novosti, 9(1937) 373. – G. Igrec: Naši pravednici. Regionalni tjednik, 5(2009), 23. VI. – M. Steiner-Aviezer: Hrvatski pravednici. Zagreb 2008.

BLAU, Adolf, trgovac i knjižar (Budimpešta, 22. I. 1886 – Auschwitz, 1944). Sin Eduarda Leopolda, otac violinistice Ljerke Samlaić. U Hrvatsku se doselio 1891. iz Mađarske. Od 1920. u Zagrebu je vlasnik zagrebačkoga skladišta papira »A. Blau«, te jedine zagrebačke žid. knjižare u Praškoj ul. u kojoj je držao velik izbor domaće i strane žid. literature, muzikalije i učila sa skladištem na Kaptolu. God. 1940. prodavao je u knjižari franc. novine koje, po riječima njem. generalnoga konzula u Zagrebu, karikaturama teško vrijeđaju Hitlera. Po uspostavi NDH sa suprugom Fridom rođ. Spitzer, rodom iz Karlovca, preuzeo je žid. znak. Prebjegao je u Hrvatsko primorje i sa suprugom interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, gdje je ostao nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, te su ih Nijemci u ožujku 1944. deportirali u Auschwitz, gdje su stradali. Stradala je i kći Ljerka sa suprugom → E. Samlaićem.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – HDA, BH ODZ, kut. 56, 16607. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, Zagreb 2004.

BLAU, Antun, stomatolog (Zalaegerszeg, Mađarska, 13. VII. 1896 – Zagreb, 22. VIII. 1973). Sin Salamona i Matilde rođ. Rosenthal (?, 1867 – Zagreb, 17. XI. 1945), brat Samuela, → Rudolfa i → Izidora, otac Zlatka i → Borisa. Osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu stekao je u Čakovcu i Varaždinu. Stekao zavičajnost u Čakovcu 1923. U Zagrebu je radio kao zubotehničar i istodobno studirao na Medicinskom fakultetu, na kojem je diplomirao 1931/32. Potom je specijalizirao stomatologiju i 1930-ih u Zagrebu u Martićevoj i Tomašićevoj ul. imao vlastitu ordinaciju. Nakon uspostave NDH morao je podnijeti prijavu imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH te je predao zlato i gotovinu u vrijednosti od 32 250 din. i preuzeo žid. znak. Preživio je II. svj. rat u Zagrebu zahvaljujući svojoj struci, ali i mješovitu braku s Olgom rođ. Matijević, koja je doduše udajom prešla na žid. vjeru. Od 1945. bio je zamjenik upravitelja ambulante Komande grada Zagreba, voditelj Stomatološkog odjela u KBC »Sestre Milosrdnice« te suradnik u planiranju »bolnice preko Save« (Sveučilišna bolnica). Poslije je imao privatnu stomatološku ordinaciju na zagrebačkom Trgu burze.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Blau, Ž. Blau, V. Dugački i M. Pasini.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – V. Dugački: Opera selecta. Rijeka 2010.

BLAU, Artur Antun, trgovac (Čakovec, 26. VIII. 1884 – Novi Sad, Srbija, 1942). Sin Aleksandra i Šarlote rođ. Schönfeld. Po doseljenju u Zagreb 1928, u svom je stanu u Masarykovoj ul. otvorio agenciju za trgovinu žitaricama, zemaljskim i mlinskim proizvodima. Poč. 1941. prijavio je tvrtku za trgovanje drvom i ugljenom radi izvoza ugljena u Švicarsku. Po uspostavi NDH Odlukom Gradskoga poglavarstva morao je obustaviti posao, a u kolovozu 1941. s obitelji je prešao na katoličanstvo. U lipnju 1942. po nalogu ministra za obrt, veleobrt i trgovinu trebao je biti postavljen za organizatora i voditelja otkupa šljiva u Brčkom, što je, čini se, odobreno. Sa suprugom Fridom rođ. Kopstein prebjegao je na područje pod mađ. okupacijom, no prema dostupnim podacima oboje su stradali, a s njima najvjerojatnije i njihova kći Đurđica (?, 1924).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29571. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLAU, Boris, kirurg i ginekolog (Zagreb, 6. VII. 1922 – Zagreb, 20. I. 2015). Sin → Antuna i Olge Rut rođ. Matijević, brat Zlatkov, sa suprugom Ljerkom rođ. Škarić (?, 1923 – Zagreb, 22. VIII. 1999) otac → Nenada. Osnovnu školu pohađao je u žid. školi u Palmotićevoj ul. u Zagrebu. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je 1945. diplomirao na Medicinskom fakultetu te 1953. specijalizirao kirurgiju. Bio je vojni liječnik u JNA, većinom djelujući u Sloveniji, do 1966. kad je, na vlastiti zahtjev, demobiliziran. Istodobno je sudjelovao u izradi medicinskog i građevinskog programa za izgradnju nove »bolnice preko Save« (Sveučilišna bolnica). God. 1966. otišao je u Švicarsku, gdje je 1970. specijalizirao ginekologiju i porodništvo. Ondje je sudjelovao u osnivanju akademske organizacije Zagrebačkog sveučilišta (AMAC) i humanitarne udruge DORA (briga o ratnoj siročadi), čiji je bio voditelj. U Hrvatsku se vratio 1996–97. Član je Socijalnog odbora ŽOZ.

DJELA: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pregled upisanih studenata te popis apsolvenata i diplomanata od osnutka fakulteta do II. svjetskog rata (1917.–1941.). Zagreb 2006.

IZV.: Osobni podaci ulaznika. – Podaci o ulazniku Ž. Blau i M. Pasini.

BLAU, Hinko (Heinrich), liječnik i žid. aktivist (Varaždin, 17. VII. 1866 – Varaždin, 3. XII. 1928). Sin Ludvigov. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a Medicinski fakultet 1890. u Beču. Bio je dvadeset godina gradski fizik u Varaždinu, a za I. svj. rata liječnik u varaždinskoj pričuvnoj bolnici te je 1915. odlikovan počasnim znakom II. razreda s ratnom dekoracijom. Od 1911. bio je potpredsjednik Općinskoga odbora ŽO, a od 1919. do smrti predsj. ŽO u Varaždinu te mu je prigodom proslave 150. obljetnice Židovske općine 1927. dodijeljen Orden sv. Save. Zbog svoje humanosti (liječio besplatno siromašne pacijente) i požrtvovnosti, bio je izrazito popularan. Bio je član gotovo svih varaždinskih društava, od dobrotvornih preko kulturnih i sportskih do vatrogasnoga, a mnogima je, uz minimalnu naknadu, bio i društveni liječnik. Za dvadeset godina vjernoga službovanja Vatrogasna zajednica u Zagrebu podijelila mu je 1915. pozlaćenu medalju, a 1917. kralj Franjo Josip I. odlikovao ga je zlatnim odličjem za dvadeset i pet godina požrtvovnosti u vatrogastvu pri DVD u Varaždinu. – Supruga Zora rođ. Kronfeld, javna djelatnica (Zagreb, 1877 – Varaždin, 1952). Unuka violinista i skladatelja → Antuna Schwarza. Bila je predsjednica Židovskoga gospojinskog dobrotvornog društva od 1925, niz godina tajnica Varaždinskih žena za zaštitu djece, a isticala se dobrotvornim djelovanjem i u drugim varaždinskim društvima. Zaslužna je za promicanje glazb. kulture u Varaždinu. Za I. svj. rata volontirala je u pričuvnoj bolnici u Varaždinu za što je 1915. bila odlikovana počasnim znakom II. razreda s ratnom dekoracijom. Nakon osnutka NDH uhićena je 13/14. VII. 1941, s većinom varaždinskih Židova, i odvedena u sabirni logor na Zagrebačkom zboru. Puštena je zahvaljujući zauzimanju mnogih uglednika, zbog negodovanja građana te zasluga pokojnoga supruga. Nakon II. svj. rata bila je članica Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Pokopana je na Židovskom groblju uz svog supruga. – Otac Ludvig, javni djelatnik (? – ?) bio je 1872. jedan od utemeljitelja I. hrvatskoga bolesničkoga društva u Varaždinu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28422. – Podaci o ulazniku M. Blass.

LIT.: Hrvatske pravice, 5(1911) 49; 21(1915) 22, br. 50. – Hrvatsko pravo, 2(1915) 22, br. 50; 4(1917) 50. – Narodno jedinstvo, 7(1927) 49. – Židov, 12(1927) 54. – (Nekrolozi): Liječnički vjesnik, podlistak Staleški glasnik, 52(1928) 11/12; Židov, 12(1928) 49. – G. Piasek: Nekoliko povijesnih podataka o Židovima u Varaždinu. Novi Omanut, 3(1995) 11. – M. Lončarić: Varaždinska dobrotvorna društva 1828.–1945. (katalog izložbe). Varaždin 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Lončarić: Hinko Blau. U: Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu (katalog izložbe). Varaždin 2003. – S. Horvat: Historijat Varaždinske gimnazije ekstenze. Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, 14/15(2004).

BLAU, Izidor, trgovac (Čakovec, 6. I. 1896 – Jeruzalem, 10. III. 1953). Sin Salamona i Matilde rođ. Rosenthal, brat → Antuna, Samuela i → Rudolfa. Osnovnu školu i nauk za željezarski obrt završio je u Čakovcu. Od 1921. suvlasnik je trgovine željezom »Bele Pollaka nasljednici« u Vlaškoj ul. u Zagrebu. Sudjelovao je u sportskom društvu Makabi, jedno vrijeme i kao potpredsjednik. Po uspostavi NDH trgovina mu je konfiscirana te sa suprugom Blažicom rođ. Scheier i s kćeri Ljerkom bježi u Apricu u Italiji, potom u Švicarsku, gdje su, smješteni u izbjeglički logor, doživjeli kraj II. svj. rata. Obitelj se vratila u Zagreb 1945. Trgovina mu je bila vraćena, no ubrzo nacionalizirana. U drugoj aliji 1948. iselio se u Izrael, gdje se počeo baviti trgovinom i stolarskim obrtom. Ubio ga je snajperist jordanske vojske pucajući u njega sa zidina Staroga grada dok je ulazio u svoje skladište u Musrari u zap. dijelu Jeruzalema tik uz nekadašnju granicu. Slučaj je svojedobno dobio publicitet UN. – Kći Ljerka (Liora) (?, 1. I. 1926 – ?, 30. IX. 2009) živjela je u Rišon Lecionu sa suprugom Darkom Hržićem (Ašer Harel), sinom → J. Hržića rodom iz Bjelovara. Njezina su djeca Danija (?, 28. IX. 1949) i Irit te unuke Doeini (?, 6. I. 1977), Efrat (?, 5. VIII. 1980), Šlomit (?, 16. XI. 1985) te praunuk Omer (?, 26. VIII. 2008).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – Podaci o ulazniku B. Blau, Ž. Blau i M. Pasini. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLAU, Jakob, obrtnik (Požega, 12. VI. 1891 – Zagreb, 18. V. 1973). Sin Ljudevitov. Za I. svj. rata dvaput je ranjen kao austroug. vojnik te odlikovan srebrnim kolajnama. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je imao limarsku i vodoinstalatersku obrtničku radionicu. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imetak Uredu za obnovu privrede NDH. Sa suprugom Josefinom (Berlin, 1898 – ?), koja se u Hrvatsku uselila 1919, zbog voj. odlikovanja oslobođen je nošenja žid. znaka. U kolovozu 1942. po nalogu UNS s obitelji je odveden u logor Jasenovac u statusu slobodnjaka »s kojim se imade najljepše postupati« te mu je bilo dopušteno ponijeti pokretnine i alat. Na nepoznat su način preživjeli II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – HDA, RUR, Židovski odsjek, kut. 15. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.