ROJAN, Milan (Rosenberg), kemijski inženjer (Zagreb, 4. II. 1882 – Zagreb, 1. X. 1949). Sin trgovca Lavoslava. U braku s Lili rođ. Zimmer imao je sina Vladu (?Zagreb, 1922) i kćer Ingeborg (?Zagreb, 1925). U nepoznato doba promijenio je prezime u Rojan, iako je za uspostave NDH morao vratiti staro prezime. Do 1941. je imao zastupništvo za komisionarsku trgovinu kemikalijama i anilinskim bojama sa sjedištem na Jelačićevu trgu u Zagrebu, protokolirano kod Kraljevskoga sudbenog stola 1919. Zastupao »E. I. du Pont de Nemours & Co«, »Wilmington i ERINOID Co.«, »Stroud«. Preživio II. svj. rat s obitelji u Velikoj Britaniji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROMAN, Adolf, liječnik (Terecseny, Mađarska, 5. VIII. 1868 – Zagreb, 11. II. 1942). U Hrvatsku se doselio 1895. iz Austrije. Bio je kotarski liječnik na Sušaku do umirovljenja 1918. Za uspostave NDH živio je u Zagrebu, prešao na katoličanstvo te zatražio oslobođenje od nošenja žid. znaka. Iako je u molbi naveo da je njegovim nastojanjem na Sušaku i u Crikvenici sagrađen vodovod kako bi se spriječile stalne zaraze tifusom, bila je odbijena. U prijavi imovine naveo da posjeduje samo namještaj jedne male sobice u Domjanićevoj ul. Nalazi se na popisu žid. liječnika načinjenog u ŽOZ 18. XII. 1941. na zahtjev RUR. Preminuo je pod nepoznatim okolnostima. Sa suprugom Zorom otac je Viole, inženjerke (Donja Stubica, 18. XI. 1907 – logor Jasenovac, 1945). Zavičajnost je stekla na Sušaku i u međuratnom razdoblju radila pri Gradskoj električnoj centrali u Zagrebu. Po uspostavi NDH, prešla je na katoličanstvo. Poslije je uhićena i deportirana u logor Jasenovac, gdje je stradala. Sudbina supruge Zore nije poznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27195, 28572. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROMAN, Andrija, službenik (Budimpešta, 2. X. 1908 – logor Jasenovac, 3. XI. 1941). Sin Mavrov (?, 1875 – Zagreb, 23. V. 1930). U Hrvatsku se doselio s roditeljima iz Budimpešte 1913. Po uspostavi NDH, 22. VI. 1941, bio je uhićen i deportiran u paški logor Slana, a odande u logor Jasenovac (Krapje ili Bročice), gdje je stradao. Prijavu imovine ispunila je 25. VI. njegova supruga Elizabeta. U neki od logora odvedena su i njihova djeca Boris (?, 1935) i Saša (?, 1938), dok o supruzi nema podataka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROMANO, Albert, trgovac (Sarajevo, 15. VI. 1900 – ?). Sin Nisimov. God. 1941. bio je vlasnik trgovine seljačkih i građanskih manufakturnih proizvoda »Novoj modi« u ul. Pod zidom u Zagrebu. U braku s Emicom rođ. Montiljo imao je kćer Reniku (?, 1935). Na nepoznat način preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROMANO, Albert, rabin (? − ?). Bio je rabin dubrovačke ŽO 1926.

ROMANO, Izidor, žid. aktivist (Višegrad, BiH, 5. VII. 1919 – Zagreb, 14. I. 2008). Sin Jakova i Sare rođ. Levi. U međuratnom razdoblju djelovao je kao obućar. Priključio se partizanima u studenom 1943. djelujući kao ekonom u Štabu 2. korpusa, intendant 2. sandžačke brigade i 37. divizije. Za rata u BiH 1994. izbjegao iz Sarajeva u Zagreb, gdje je djelovao kao aktivist Vjerske sekcije ŽOZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

ROMANO, Jakov (Jaša), veterinar (Banja Luka, BiH, 1908 – Beograd, 16. IX. 1987). Sin Menahema i Rašele rođ. Kamhi. Studirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1932. i doktorirao 1935. tezom Prilozi upoznavanju kvantitativnog i kvalitativnog sastava krvi (bez trombocita) kod krava s osobitim obzirom na pasmine (Gornji Milanovac 1935). Od rujna 1941. sudjelovao je u formiranju Lozničke partizanske čete te bio referent saniteta 4. i 13. krajiške brigade, šef saniteta 39. divizije, epidemiolog i šef veterinarskog odsjeka 5. korpusa. Kraj rata dočekao je u činu pukovnika. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. Dvadesetogodišnjim radom (1960–80), popisivanjem u svim jugoslavenskim žid.općinama i anketiranjem sudionika i obitelji poginulih prikupio je 4572 imena i prezimena žid. partizanskih boraca. Nakon objavljivanja tih podataka na osnovi pristiglih primjedbi i drugih provjera moglo se ustanoviti da je popis približno kompletan, uz vjerojatno još oko 5 do 10% nepopisanih sudionika i oko 5% netočnosti u podacima. – Otac Menahem, rabin (Sarajevo, 20. V. 1882 – Sarajevo, 31. X. 1968). Sin i učenik glasovitoga sarajevskog rabina Ham Merkada Romana. Od 1900. službovao je kao rabin u Sarajevu, potom u Banjoj Luci. Došao je u Zagreb nakon što je tamošnja sefardska općina 1. I. 1927. priznata kao autonomna. Prvi je put u Zagrebu držao službu na hrvatskom jeziku u listopadu 1927 (dotad isključivo na ladinu). Organizirao je i zaseban vjeronauk za zagrebačku sefardsku djecu. Autor niza teoloških rasprava i komentara. Nakon umirovljenja u ljeto 1939. vratio se u rodni grad, gdje je na nepoznati način preživio II. svj. rat.

DJELA: Organizacija i razvoj veterinarske službe u srpskoj vojsci (1800–1918). Beograd 1964. – Veterinarska služba u NOR-u. Beograd 1967. – Jugoslovenska bibliografija lekaruša i narodnih medicinskih rukopisa. Beograd 1973. – Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

LIT.: Židov, 15(1931) 21. – Jevrejski glas, 12(1939) 26. – Jevrejski pregled, 19(1968) 9/10. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – Otkriven spomenik dru Jaši Romano. Jevrejski pregled, 30(1988) 9/10. – S. Goldstein: Kakva sreća, otići u smrt uzdignuta čela. Jutarnji list, 13(2010), 8. V. − M. Radovanović: Romano, Jaša. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.

ROMANO, Samuel (Šmuel), lingvist i judaist (Tuzla, BiH, 7. I. 1906 – Jadovno ili logor Mauthausen, 1941). Sin Josipa i Sare rođ. Petra, suprug Berte. Gimnaziju je završio u Tuzli, potom rabinski studij u Berlinu u trajanju od 7 semestara. Studij filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu okončao je 1933. obranom doktorske disertacije kod Petra Skoka Rječnik žudeo-espanjola s francuskim i njemačkim s uvodom o fonetici i tvorbi riječi u žudeo-espanjolu (Dictionnaire judéo-espagnol parlé-français-allemand, avec une introduction sur la phonétique et sur la formation des mots dans le judéo-espagnol). Nakon → G. Schwarza bio je vjeroučitelj u srednjim školama u Zagrebu (1932–33) te rabin zagrebačke sefardske općine (1934–41). Bio je među najboljim poznavateljima židovsko-španjolskoga u našim krajevima. Pisao je i priče i pjesme na hrvatskom i na ladinu, pjesme za djecu, prevodio s hebrejskoga na hrvatski te bio višegodišnji urednik zagrebačkoga dječjeg časopisa Haaviv – Proljeće. Ubrzo po uspostavi NDH bio je uhićen sa suprugom te, prema jednim izvorima, deportiran u Gospić, a odande u Jadovno, gdje je stradao. Prema drugima supružnici su stradali u logoru Mauthausen. – Originalni rukopis disertacije u kojem je 1930-ih zabilježio tada još postojeći govorni jezik sarajevskih sefarda pohranjen je u arhivu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, dok je fotokopija toga danas iznimno dragocjenog originala 1995. umnožena u Institutu za istraživanje sefardskoga i orijentalnoga naslijeđa u Jeruzalemu te objavljena s opširnim popratnim uvodom na hebrejskom jeziku koji je napisao David M. Bunis, profesor sefardske filologije na Hebrejskom sveučilištu.

DJELA: Bajke [priče] slike Šemuela Čike. Zagreb 1938.

IZV.: Arhiv Filozofskog fakulteta u Zagrebu. – DAZ, Izvještaj Kraljevske gornjogradske velike gimnazije za 1932/33, 12. – Podaci o ulazniku I. Papo i A. Kovačec.

LIT.: Jevrejski pregled, 38(1987) 3/4. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – Most, bilten Udruženja useljenika iz bivše Jugoslavije u Izraelu, 41(1991) 1.

ROMBERG, Sigmund (Rosenberg, Žiga), skladatelj (Nagykanizsa, Mađarska, 29. VII. 1887 – New York, 9. XI. 1951). Sin Adama i unuk Mojsija. S obitelji se na poziv baruna Gutmanna doselio 1888. u Belišće, gdje mu je otac postao komercijalni direktor Gutmannove tvornice tanina. Gimnaziju je završio u Osijeku, studirao tehniku u Pečuhu, Szegedu i Beču, no istodobno je u roditeljskoj kući muzicirao, a u Beču učio kompoziciju kod Richarda Heubergera. God. 1909. iselio je u New York, gdje se zaposlio kao inženjer, a u slobodno je vrijeme svirao glasovir po kavanama. U SAD je promijenio prezime u Romberg. God. 1912. osnovao je salonski orkestar, s kojim je izvodio bečku operetnu glazbu u svojoj obradi. Uspjeh ga je potaknuo na skladanje opereta, glazbenih komedija i revija: The Midnight Girl (1914), The Blue Paradise (1915; suautor Edmund Eysler), Follow Me (1916), Over the Top (1917), Maytime (1917), The Magic Melody (1919), Blossom Time (1921; skladao na melodije Franza Schuberta), The Rose of Stamboul (1922; suautor Leo Fall), The Student Prince (1924), The Desert Song (1926), My Maryland (1927), The New Moon (1928), East Wind(1931), Forbidaen Melody (1936), Sunny River (1941) i Up in Central Park (1945). Njegova djela održavaju duh bečke operete, koji je R. uspio približiti amer. ukusu. Surađivao s kazališnim producentom Jacobom Shubertom i Georgeom Gershwinom. Njegovim kompozicijama najviše se proslavio duet Eddy Nelson–Jeanette MacDonald. Ocu je u Belišće često slao note svojih skladbi. Za posjeta kući 1922. skladao je Belišćanski marš, izveden na koncertu u upravnoj zgradi belišćanske tvornice tanina na kojem je osobno dirigirao.

LIT.: E. Arnold: Deep in My Heart. New York 1949. – N. Broder: Sigmund Romberg. Die Musik in Geschichte und Gegenwart, 11. Kassel 1963. – Romberg, Sigmund. Muzička enciklopedija, 3. Zagreb 1977. – Z. Penović: Sigismund Romberg. Od Belišća do New Yorka. Vjesnik, 56(1995), 4. XI.

RÖMER, Leo, obrtnik (Kolomeja, Rusija, 17. IV. 1902 – Zagreb, 3. VII. 1985). Doselio se 1918. iz Kolomeje. U međuratnom razdoblju posjedovao je urarsku i draguljarsku radionicu u Zagrebu u Ilici. Iz prvoga braka s Irenom rođ. Lang (Drenje kraj Đakova, 28. II. 1908 – ?) imao je sina Emila (Zagreb, 1930). U drugom (mješovitom) braku bio je s Kristinom rođ. Römer (?, o. 1903 – Zagreb, 6. VIII. 1994). Prešao je na starokatoličku vjeru. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat, a nakon rata nastavio je voditi urarski obrt.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638, 694. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.