REISS, Mirko (Rajs), građevinski inženjer (Sisak, 5. XI. 1920 – Haifa, Izrael, 24. II. 1989). Sin Waltera i Olge rođ. Spitz. U braku s Leom rođ. Ehrenfreund otac je Ronija (?, 1957 – ?, 1977) i Mihaela (?, 1960). Studij građevine započeo je na Tehničkom fakultetu u Beogradu, a diplomirao u Zagrebu. U Izrael se iselio 1950, gdje je radio u Inženjerskom uredu luke Haifa. Projektirao je i nadgledao mnoge objekte, obalna postrojenja i lučke instalacije civilne i voj. naravi. Iako se 1973. povukao zbog zdravstvenih razloga u mirovinu, nastavio je djelovati kao savjetnik.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

REISS, Moritz (Mavro), trgovac i javni djelatnik (Magendorf, Njemačka, 1814 – Sisak, 25. IV. 1887). God. 1871. sudjelovao je u izradi pravila društva »Sisačka dvorana«. Nalazio se na popisu posjednika i intelektualaca sisačkoga kotara, koji su podržavali Unionističku stranku, iako je na izborima za Hrvatski sabor te godine glasao za Vasu Kotura, kandidata Narodne stranke. Sudjelovao je 1877. u izradi pravila društva »Narodna čitaonica« te bio član Privremenoga odbora. Također je bio član Arkeologičkoga družtva Siscija 1883, a iduće je godine sudjelovao u prikupljanju novca za prijenos kostiju Zrinskog i Frankopana, doniravši tom prilikom 2 forinte. Njegova supruga Rosalie sudjelovala je u osnivanju Društva sisačkih izraelitičkih gospojah 1876.

IZV.: Matica umrlih ŽO Sisak.

LIT.: Š. Radmanović i A. Vazdar: Zbornik građe. Politički i društveni pokreti u Sisku 1869.–1918. Sisak 1992.

REISS, Robert, građevinar (Sisak, 1869 – ?Karlovac, 1927). Iz Siska se doselio u Karlovac kao suvlasnik poduzeća »Reiss & Colussi«. Sudjelovao je u gradnji više djevojačke škole, dječačke škole, domobranske vojarne i kolodvora. Oženio se u karlovačku obitelji Beck.

LIT.: R. Radovinović: Židovi u Karlovcu. Od osnutka Zajednice do njezina uništenja. Svjetlo, 2001, 3/4. – Isti: Karlovačka groblja. Karlovac 2007.

REISSNER, Friedrich (Reisner), gospodarstvenik (Beč, 4. VIII. 1887 – ?). Prije 1938. spominje se kao član ravnateljstva Austrougarskoga državnog željezničkog društva (Österreichisch-ungarische Staatseisenbahn Gesellschaft). U Zagreb se doselio, najvjerojatnije zbog Anschlussa, iz Beča 20. XII. 1938. sa suprugom Stellom rođ. Stern i kćerima Renee (?, 1926) i Dorrit (?, 1929). Prešao je na starokatoličku vjeru. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu te naveo da posjeduje oko pola milijuna din. na računima Wiener Bankverein Zagreb i Beograd te Prve hrvatske štedionice u Zagrebu. Prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Obitelj je preživjela II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694.

REIZNER, Ljubo (Raizner), javni djelatnik (? – ?). Kao sreski načelnik službovao je u Varaždinu (1931−32), Perušiću (1932−33) i Virovitici (1935−37). Također je bio predstojnik gradske policije. U braku s Elzom imao je pastorku Hedu Mautner.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27997.

REMENY, Zoltan, liječnik (?, o. 1875 – ?, 1937). U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik. Njegova udovica Jelena stanovala je 1941. u Draškovićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH morala je prijaviti imovinu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694.

RENDELI, Josip (Josef), gospodarstvenik (?, 1865 – Karlovac, nakon 1945). Brat Adolfov. God. 1895. osnovao je tvornice parketa i sanduka te cementnih kanalica »Rendeli« u Karlovcu, gdje 1908. osniva Karlovačku cementnu industriju (radila do 1912), otvara skladište na Rakovcu i poslovnicu na Selcu. Bavio se i trgovinom drvenom građom i parketima, 1919. otvara novu Tvornicu parketa. Također se bavio izradom nadgrobnih spomenika. Ujedno je bio vlasnik hotela »Frankopan« u Ogulinu. Po uspostavi NDH prebjegao u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Njegove kćeri Višnja i Vlasta iselile su se 1954. u Izrael.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27816.

LIT.: M. Sablić: Almanah grada Karlovca. Zagreb 1933. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Rendeli, Josip. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008.

RENDELI, Nevena, novinarka i televizijska voditeljica (Zagreb, 25. V. 1981). Kći Mlađana i Marije rođ. Uroda, sestra Krešimirova. Maturirala je na II. gimnaziji u Zagrebu 1999. te 2005. diplomirala sociologiju na Filozofskom fakultetu i novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. God. 1996–97. bila je voditeljica emisije »Reci mi što čitaš« na HRT, 1997–2002. novinarka sportske redakcije Hrvatskoga radija, 2005–07. novinarka i voditeljica u mozaičnom programu HRT. Od 2007. stalno je zaposlena u redakciji Zabavnoga programa HRT kao voditeljica emisija »Hrvatska uživo«, »Nedjeljom popodne«, »Život uživo sa stilom«, »Malo misto«, »30 u hladu«, »Splitski festival«. God. 2008–11. bila je voditeljica i novinarka ljetne emisije »Boje turizma«, 2010–12. urednica talk showa »Osmi kat«, a 2012. urednica i voditeljica emisije »In medias res«. Kao novinarka i reporterka radila je u emisijama »Nedjeljom u dva«, »Post scriptum«, »Hrvatska uživo«, »Dnevnik«. God. 2009–10. bila je voditeljica polufinalne večeri »Dore«, hrv. izbora pjesme za pjesmu »Eurovizije«, a 2011. voditeljica u završnom natjecanju »Eurovizije«. Također je voditeljica brojnih okruglih stolova, press konferencija, press i ostalih evenata, predavačica i moderatorica na Rovinj Weekend Media festivalu, ambasadorica Pink ribbona za Hrvatsku, voditeljica umj. festivala »Zlatni lav«, voditeljica Festivala židovskoga filma i Hrvatskoga festivala vina i hrane. Autorica je djela Vodič jedne plavuše; Putujte s Nevenom Rendeli kroz Hrvatsku (Zagreb 2011). – Djed Krešimir, sportaš i trgovac (Zagreb, 16. I. 1906 – Zagreb, 16. XI. 1981). Sin Berte (?, o. 1870 – Zagreb, 19. II. 1931) i trgovca Adolfa (Karlovac, 1867 – Zagreb, 26. III. 1940), koji je bio aktivni član Hrvatske stranke prava. Brat Vladimira, Zvonimira, Jelke i Ivke. Suprug Olge rođ. Roguljić. Bio je nogometaš, junior HAŠK, a 1926. prelazi u zagrebački Makabi za koji nastupa do 1937. Ubraja se među najbolje napadače Makabija u povijesti kluba, a u sezoni 1934/5. bio je četvrti strijelac kluba sa šest pogodaka. Igrao je lijevo krilo, bio poznat po brzini i spretnim proigravanjima te su ga zvali »Stanley Matthews«. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava te s braćom Zvonimirom i Vladimirom u svibnju 1941. oslobođen od nošenja žid. znaka. Prebjegao je iz Zagreba i skrivao se u Metkoviću do 1942. Uhićen je u Splitu i interniran u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac Židovskog rapskog bataljona, 7. banijske divizije i 2. moslavačke brigade te bio odlikovan za hrabrost. Nakon II. svj. rata radio je u tvornici »Tvorpam«, poslije u Domaćoj tvornici rublja d. d. Zagreb. Sestra Jelka odselila se prije rata u Sarajevo te udala za Zaima Šarca, a sestra Ivka u Zagrebu se udala za Adema Sokolovića. Obje su prešle na islam. Brat Zvonimir i Vladimir preživjeli su rat u Zagrebu. Krešimirov stric Josip živio je u Karlovcu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27088. – Osobni podaci ulaznice.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RENDELI, Šandor (Aleksandar) (Krnjak kraj Karlovca, 25. X. 1895 – logor Jasenovac, 1941). Sin Samuelov. Po ocu je zavičajnost stekao u Karlovcu, a potom u Zagrebu. U braku s Terezijom rođ. Rosenheim otac je Alfreda (Zagreb, 1921 – logor Jasenovac, 1941) i Ružice (Zagreb, 1927 – ?logor, 1941–1945). Od 1925. do 17. VI. 1941. bio je zaposlen kao limarski pomoćnik u radionici državnih željeznica u Zagrebu. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje i ostao bez prihoda. U prijavi imovine naveo je vlasništvo nad kućom u Blagajskoj ul., čija je vrijednost sa zemljištem, na kojem ju je 1927. sagradio, iznosila o. 60 000 din. Također je naveo da su u kući pokretnine, ukupne vrijednosti 5 000 din. U Holokaustu je stradala cijela obitelj, on i sin Alfred u logoru Jasenovac, a supruga i kći 1942. su odvedene u logor u Njemačku.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RENDELI, Viktor, kemijski inženjer (Zagreb, 2. X. 1903 – ?Auschwitz, 1942 ili 1943). Sin Vilkov. Od 1929. kao inženjer tehničke kemije bio je tehnički upravitelj u kemijskoj tvornici lakova i boja »Moster« d. d. u Zagrebu. Ovlaštenje za obavljanje zvanja dobio je od Ministarstva trgovine i industrije 1938. Od 1. VII. 1938. bio je član Zagrebačke inženjerske komore te dioničar Prve hrvatske štedionice. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te se iz stana na Pantovčaku preselio u Deželićevu ul. Iako je u srpnju 1941. bio zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, deportiran je 1942. ili 1943. najvjerojatnije u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27837. – KŽZ.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.