BAUER, Walter, pravnik (Zagreb, 1908 – logor Jasenovac, 29. IX. 1941). Sin Gustava (?, 1868 – Zagreb, 4. I. 1934) i Tereze rođ. Weiss. U međuratnom razdoblju bio je prokurist i voditelj podružnice Općega osiguravajućeg društva »Jugoslavija« sa sjedištem u Beogradu. Po uspostavi NDH, s majkom, preuzeo je žid. znak. Ubrzo je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: Godišnji izvještaj opšteg osiguravajućeg društva Jugoslavija u Beogradu za poslovnu godinu 1939. podnesen na XX. redovnom zboru akcionara 4. IV. 1940. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986.

BAUER, Žiga, ginekolog i žid. aktivist (Požega, 1888 – Naharija, Izrael, 6. II. 1967). Nakon gimnazije u Osijeku, završio je studij medicine u Budimpešti. Nastanivši se u Sarajevu, vodio je ginekološku ordinaciju i vlastiti sanatorij. Kao istaknuti pripadnik cionističkih krugova, bio je prvi predsj. društva »Judeja« (osn. 1908. u Zagrebu) te pokretač izgradnje Židovskoga doma u Sarajevu i suosnivač tamošnje lože reda Bnei Brit. Nakon što je 1939. turistički posjetio Palestinu, ostao je u Kfar Šmarjahuu kraj Tel Aviva, napustio liječništvo i postao poljodjelac, napose stručnjak u peradarstvu. Posljednje godine života proveo je u mošavu Bustan Hagalil.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – G. Piasek: Nekoliko povijesnih podataka o Židovima u Varaždinu. Novi Omanut, 3(1995) 11. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

BAUM, Albert, trgovac i žid. aktivist (Bršadin, 25. II. 1884 – Zagreb, 4. XII. 1964). Sin Samuelov. S bratom Antunom vodio je od 1919. trgovinu kožom, postolarskim, sedlarskim i remenarskim priborom »Braća Baum« u zagrebačkoj Jurišićevoj ul. Bio je aktivan u ŽOZ te 1936. osnovao i bio prvi predsj. Kluba zagrebačkih jevrejskih građana, s ciljem podupiranje vjerskih, kulturnih i humanitarnih zadataka ŽOZ te suradnje građana žid. djece s ostalim sugrađanima. Kao vođa asimilantske liste iste je godine bio izabran u općinsko predstojništvo. Po uspostavi NDH Ministarstvu narodnoga gospodarstva prijavio je suvlasništvo nad trokatnicom u Ilici te, sa suprugom Zorom rođ. Frank i sinovima Dragutinom i → Vladimirom, preuzeo žid. znak. U svibnju 1941. postao je član Vijeća ŽO, a u lipnju uhićen te na intervenciju oslobođen iz vlaka za gospićki sustav logora, potom izbjegao u Italiju. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb. – Brat Antun, trgovac (Bršadin, 19. XI. 1885 – Zagreb, 25. IV. 1961) sa suprugom Arankom (?, 1889 – Zagreb, 13. VII. 1970) otac je Vere (Zagreb, 1924), → Slavka i → Mire Sanjine. Po uspostavi NDH u prijavi imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, naveo je suvlasništvo nad trokatnicom s četirima lokalima u Nikolićevoj ul. u Zagrebu te da je Odboru za podavanja Židova predao zlatnih predmeta i dragocjenosti u vrijednosti 61 234 din. Dana 2. VIII. 1941. izdan je nalog za njegovo uhićenje s cijelom obitelji i odvođenje u Zagrebački zbor. Unatoč tomu preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28364, 27982. – KŽZ. – Podaci o ulazniku D. Baum. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BAUM, Bruno (Slavonski Brod, 1923 – logor Jasenovac, 1942). Kao učenik iz Slavonskog Broda, 1941. priključio se partizanima u sastavu udarne grupe, koja je izvodila sabotaže i diverzije. Otkriven u siječnju 1942. i odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: ŽOSB, Popis Židova likvidiranih 1941–1945.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284, pristupljeno 21. XII. 2011. – S. Uzelac Schwendemann: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.

BAUM, Davida → PAPAI, Davida

BAUM, Filip, gospodarstvenik i žid. aktivist (Potnjani kraj Đakova, 23. XII. 1890 – ?). Djelovao je kao bravarski obrtnik, proizvođač željeznoga i mjedenoga pokućstva, a u međuratnom razdoblju vlasnik poduzeća »Filip Baum«, za proizvodnju željeznog i mjedenog pokućstva te dječjih kolica sa sjedištem u Ul. Pavla Radića i prodavaonicom u Dežmanovoj ul. u Zagrebu. U poduzeću je nekoliko mjeseci 1920/21. radio Josip Broz Tito. Bio je istaknuti član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit (jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslavenske Velike lože Bnei Brit 1935. sa sjedištem u Beogradu). Po uspostavi NDH poduzeće je podržavljeno i prodano J. T., koji ga je zadržao na poslu. kad je u siječnju 1942. uhićen, 35 od ukupno 65 zaposlenika potpisalo je zahtjev da ga se pusti iz logora kako bi poduzeće moglo nastaviti rad. Dana 28. I. 1942. bio je oslobođen, no daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28829. – Telefonski imenik 1941.

BAUM, Hugo (Hinko), trgovac (Vukovar, 1884 – logor Jasenovac, 1941). Sin trgovca žitom Samuela. Nakon srednje škole, godinu dana pohađao Trgovačku akademiju u Beču, s bratom Simonom preuzeo očev posao i obogatio se. Vodili su veliko trgovačko poduzeće sa skladištima u Negoslavcima, gdje su se bavili i uzgojem konja. God. 1932. bio je član Odbora za socijalnu skrb grada Vukovara te jedan od osnivača Sekcije proti prosjačenju Doma milosrđa u Vukovaru. U braku s Martom Zdenkom rođ. Rosskamp, učiteljicom u vukovarskoj žid. školi (Varaždin, 4. VI. 1886 – okolica Vukovara, ?1941), kćeri Jakova i Ivane, sestrom Roberta, Hinka, Ivana, Olge ud. Bauer i → R. Rosskampa, imao je sina Petra (Vukovar, 1923 – okolica Vukovara, ?1941). Imovina im je oduzeta za NDH, dok je supruga 4. II. 1942. s mnogobrojnim vukovarskim Židovima prešla na katoličanstvo. Njezina daljnja sudbina nije poznata. – Brat Simon, trgovac (Vukovar, prije 1893 – ?, nakon 1945) oženio se svojom sestričnom → Davidom Papai, s kojom je imao sinove Franju, odvjetničkog pripravnika (Vukovar, 1915 – logor Slana ili Jadovno, VI–VII. 1941) i Hinka. Obojica su stradala u Holokaustu. U žid. krugovima u Vukovaru brak je bio predmet velikog ogovaranja jer je Simonov otac bio paraliziran, a Davidin mentalno bolestan. Supruga ga je ostavila dok je bio na bojišnici za I. svj. rata. Kako mu je druga supruga bila srp. podrijetla, II. svj. rat zatekao ga je u Beogradu, gdje je ušao u službu Draže Mihailovića. Nakon 1945. strijeljan je kao suradnik četnika.

IZV.: GMV, Arhiv ŽOV, Popis pokrštenih Židova u Vukovaru 1941. i 1942, kut. 3.

LIT.: E. Bier: Memories. Tuscon 1983. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – V. Horvat: Vukovarska društva (1859–1945). Vukovar 2007.

BAUM, Salamon, pravnik (Vukovar, 4. III. 1857 – Vukovar, 22. III. 1899). Bio je pripadnik velike i ugledne vukovarske obitelji. Potkraj XIX. st. vodio je odvjetnički ured u Vukovaru. U braku s Ernestinom (Nestitante) rođ. Loewy imao je petero djece: Rudolfa, Vilmu, Olgu, → Davidu Papai i Felixa. Na velikom dobrotvornom plesu vukovarskoga vatrogasnog društva 1880. na kojem je bilo i »mnogo izraelićana«, održao je govor u kojem je hvalio Hrvatsku i proglasio je zajedničkom zemljom svih njezinih stanovnika te istaknuo da kultura može Židova učiniti Hrvatom. – Sin Felix, pravnik (Vukovar, 2. VI. 1895 – Jadovno, 1941) u međuratnom je razdoblju u Zagrebu bio ravnatelj poduzeća »Sana« d. d. Po uspostavi NDH, prijavio imovinu 24. VI. 1941, a potom bio uhićen te, vjerojatno krajem lipnja ili poč. srpnja 1941, deportiran u gospićki sustav logora i stradao u Jadovnu. Iako je poduzeće tražilo da ga se pusti kao neophodno potrebna stručnjaka »koji je proučio mogućnost izradbe zemlje za bijeljenje ulja tzv. Bleicherde«, zahtjev je odbijen. Njegova supruga Emmy rođ. Lederer (?, 23. IX. 1902 – logor Metajna, 1942), kći → Armina Lavoslava Lederera i Etelke rođ. Varga, i kći Mirjam (Zagreb, 1928 – logor Metajna, 1941) iz Zagreba su 1941. odvedene na Pag, gdje su stradale. Suprugina majka Etelka, u srpnju 1941, osobno se obratila poglavniku Anti Paveliću s molbom da se iz logora puste njezina kći, zet i unuka, pozivajući se na Ivu Jelića, šefa ustaške mladeži, kojega je u svom stanu godinu dana bolesnog njegovala i skrivala od redarstvenih agenata. Molba je »ustupljena na uredovanje« Ravnateljstvu za javni red i sigurnost.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27551, 27836. – Nadgrobni spomenik na vukovarskom židovskom groblju. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: E. Bier: Memories. Tucson 1983.

BAUM, Salamon (Solo), trgovac i žid. aktivist (Vinkovci, 7. VII. 1885 – ?). Sin Ignjatov. Stekao zavičajnost u Sisku 1934, kad je bio i predsj. tamošnje ŽO. Potkraj 1938. iz Siska se preselio u Zagreb, gdje je s Dragutinom Baumom bio vlasnik poduzeća »Baum« d. d., trgovine drvnih proizvoda sa sjedištem u Klaićevoj ul. Po uspostavi NDH, sa suprugom Zlatom, preuzeo je žid. znak. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – JIM, Zapisnik izvanredne sjednice Izvršnog odbora SVJOJ od 26. I. 1940. – KŽZ.

LIT.: I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

BAUM, Slavko, kemičar, gospodarski stručnjak i političar (Zagreb, 17. VII. 1919 – Beograd, 7. I. 1981). Sin Antuna i Aranke. U Zagrebu 1937. završio Klasičnu gimnaziju te započeo studij kemijske tehnologije, koji je nastavio u Lyonu i 1945. završio na Politehničkoj visokoj školi u Lausanni. Nakon uspostave NDH izbjegao je u Italiju, gdje je bio interniran u logor Ferramonti di Tarsia kraj Cosenze. Od 1943. boravio u Švicarskoj, postavši povjerenikom NOVJ. Od 1946. bio je upravitelj pogona u Tvornici kablova ELKA u Zagrebu, od 1947. u Beogradu voditelj izgradnje i direktor plana u Generalnoj direkciji kemijske industrije Jugoslavije te od 1950. načelnik za kemijsku industriju Savezne planske komisije, a 1952. imenovan je direktorom tvornice celuloze i viskoze u izgradnji u Doboju te 1953. generalnim direktorom Koksare i Koksno-hemijskog kombinata »Boris Kidrič« u Lukavcu. Od 1962. u Tuzli radio kao redoviti profesor, predstojnik katedre i dekan na Tehnološkom fakultetu, od 1963. direktor Instituta za rudarska i kemijsko-tehnološka istraživanja te generalni direktor Rudarsko-kemijskog kombinata, a od 1964. u Beogradu pomoćnik saveznoga sekretara za vanjsku trgovinu i od 1967. generalni direktor Fonda za kreditiranje i osiguravanje izvoznih poslova. Bio je poslanik u Saveznoj skupštini, savjetnik vlade Indonezije, voditelj studijske grupe jugoslav. generalnih direktora u SAD, član mješovitih komiteta i predsj. komisije za privrednu suradnju Jugoslavije s drugim zemljama i zamjenik guvernera Jugoslavije u Afričkom fondu za razvoj. Za svoj je rad dobio više jugoslavenskih i inozemnih nagrada, plaketa i priznanja i odlikovan visokim odličjima u Jugoslaviji, Iranu, Indoneziji i Nepalu. Sastavio je razvojne planove za vlade više zemalja i UN te objavio knjigu U borbi za hranu (Novi Sad 1976) i mnogobrojne članke u časopisima.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – S. Paušek-Baždar: Baum, Slavko. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – (Nekrolozi): Oslobođenje, 39(1981), 8. I; Vjesnik, 41(1981), 8. I; Borba, 60(1981), 8. I.