LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LITVAN, Izidor, trgovac (Lubar, Ukrajina, 25. XII. 1893 – Koprivnica, 1982). Za I. svj. rata bio je ranjen i zarobljen, a nakon rata doselio se u Hrvatsku, gdje je radio u mlinu obitelji Braun u Đurđevcu. Od 1920. živio je i radio u Koprivnici, gdje se oženio Magdalenom rođ. Vyborny. Bavio se veleprodajom brašna te pripadao krugu uglednih koprivničkih žid. trgovaca sudjelujući u mnogobrojnim aktivnostima ŽO i drugim javnim gradskim zbivanjima. Po uspostavi NDH spasio se zahvaljujući mješovitomu braku te se 1943. sa sinom Zvonkom priključio partizanima.

IZV.: Podaci o ulazniku Z. Litvan.

LIVADIĆ, Marta (Grünwald, Grinvald), sindikalna aktivistica (Zagreb, 1907 – Zagreb, 17. II. 1991). Kći Gustava Grünwalda. U međuratnom razdoblju radila je kao službenica u Zagrebu. Bila je članica KPJ. Po uspostavi NDH bila je uhićena i deportirana u logor Jasenovac, ali je 1943. razmijenjena za zarobljenoga ustaškog oficira. Pristupila je partizanima radeći u ratnoj tiskari lista Vjesnik. Nakon II. svj. rata bila je aktivna sindikalna djelatnica.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

LIVNI, Hilel (Weiss, Slavko), agronom (Babina Greda, 8. III. 1906 – Šaar Haamakim, Izrael, 6. XII. 1993). Sin Huge Weissa i Josefine rođ. Mahler. Studirao je agronomiju u Zagrebu, gdje je 1929. kao jedan od najboljih studenata dobio Svetosavsku nagradu. Bio je angažiran u cionističkim djelatnostima, osobito u pokretu Hašomer Hacair, kojega je bio jedan od osnivača. U Palestinu se iselio 1932. s prvom skupinom Hašomer Hacaira i promijenio ime u Hilel Livni. Neko je vrijeme proveo u Mišmar Haemeku pripremajući se za osnivanje kibuca Šaar Haamakim. Tada se i javljao prilozima u tjedniku Židov. Više je puta odlazio iz Palestine (1934. bio je u Zagrebu) skupljajući novac za otkup zemljišta na kojem je 1935. osnovan Šaar Haamakim. Na posljednjem predratnom Cionističkom kongresu 1939. bio je delegat tzv. Radne Palestine, na osnivanju koje je radio u Jugoslaviji 1930. Angažirao se na prihvaćanju useljenika iz Jugoslavije te bio spona između HOJ i različitih ustanova u Izraelu. Bio je tajnik kibučkoga učiteljskog seminara Oranim, a poslije je radio u kibučkom tajništvu. Prodavši svoju vrijednu zbirku maraka podigao je spomenik u Holokaustu palim rođacima članova kibuca, kojima se ne zna grob.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – Jevrejski pregled, 37(1986) 3/4. – Bilten ŽOZ, 1993, 33/34. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50. – C. Loker: Kako je došlo do Hašomer Hacaira. Ibid. 12(2004) 65.

LIVNI, Reuven, vojnik (Slavonski Brod, 1. V. 1934 – ?, Izrael, 9. VI. 1967). Sin Josefa Krausa i Olge rođ. Vajs. Poginuo je za tzv. šestodnevnoga rata 1967.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

LÖBL, Eugen, poduzetnik i žid. aktivist (Osijek, 12. XII. 1875 – Auschwitz, 13. VIII. 1942). Sin Marka i Rose rođ. Pollak. U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj kudeljane u Osijeku. Kao istaknuti osječki cionist, aktivno je sudjelovao na I. kongresu jugoslavenskih cionista i bio jedan od osnivača prvoga cionističkog društva »Teodor Herzl« u Osijeku. Bio je dugogodišnji potpredsjednik Židovskoga nacionalnog društva te član osječke »Lože Menora 1090« neovisnoga žid. reda Bnei Brit (jedan od 7 delegata te lože nazočan na inauguraciji jugoslavenske Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu). Po uspostavi NDH uhićen je u ljeto 1942. s drugim osječkim Židovima, prebačen u logor Tenja kraj Osijeka te deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: Iz Jugoslavije – Osijek. Židov, 28(1934) 16. – Spomenica svečane instalacije Velike Lože u Beogradu. Beograd 1935. – A. Radenić: Bene berit u Srbiji i Jugoslaviji 1911–1940. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1997, 7. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

LÖBL, Isak, posebnik (Čakovec, 1782 – ?). Sin Salomona Tschakaturnera i Johanne rođ. Laulich. Prvo je žid. dijete rođeno u Čakovcu te (naknadno) upisan u žid. maticu rođenih. Njegov otac, rođen u Kőrmendu u Mađarskoj, bio je jedan od prvih žid. doseljenika u Čakovec, gdje je i umro 1796. u dobi od 40 godina. Bio je drugi Židov pokopan na čakovečkom žid. groblju.

LIT.: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – V. Kalšan: Židovi u Međimurju. Čakovec 2006. – J. i V. Kalšan: Löbl, Isak, Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

LÖBL, Josip, burzovni mešetar (Nagykanizsa, Mađarska, 17. XI. 1859 – ?). Sin Hinka i Julije rođ. Präger. U Hrvatsku se doselio 1891. iz Nagykanizse. Najprije je živio u Sisku, potom je više od 20 godina radio kao burzovni mešetar na Zagrebačkoj burzi. God. 1938. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava navodeći da je potpomagao Stranku prava i 1883. dao prilog za gradnju Starčevićeva doma u Zagrebu. U lipnju 1941. bio je privremeno oslobođen nošenja žid. znaka, ali mu je ta povlastica već u srpnju ukinuta. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28024.

LÖBL, Mavro (Moritz), poduzetnik i trgovac (Čakovec, 11. III. 1837 – Čakovec, 25. XI. 1910). Supruga mu je bila Irma rođ. Varga. Bio je vlasnik poduzeća »Löbl Mavro i sin«, koje se bavilo izvozom jaja, peradi, sijena i slame. Posjedovao je trgovinu dasaka, građevnoga i gorivoga drva te ugljena. U Čakovcu je 23. VII. 1920. otvorio Tvornicu leda, koja je bila moderno uređena te proizvodila led za dnevne potrebe čitavoga Međimurja. Također je bio član ravnateljstva Štedionice za Čakovec i okolicu. – Sin Rudolf, trgovac i žid. aktivist (Čakovec, 13. V. 1868 – Čakovec, 7. III. 1944). Sudjelovao je u radu obiteljskoga poduzeća. Kao virilist bio je član Gradskoga vijeća u Čakovcu 1905. te potpredsjednik DVD Čakovec 1925. – Rudolfov sin Arpad, trgovac (Čakovec, 25. II. 1900 – Auschwitz, 1944). Naslijedio je poduzeće »Löbl Mavro i sin«. God. 1938. pokrenuo je veliku akciju oko sabiranja puževa i njihove prodaje u Francusku. Uhićen je 26. IV. 1944. s drugim međimurskim Židovima, otpremljen u Nagykanizsu te potom deportiran u Auschwitz.

LIT.: Međimurje 1919.–1959. Čakovec 1959. – V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Šenkovec 2000. – Isti: Židovi u Međimurju. Čakovec 2006. – J. i V. Kalšan: Löbl, Mavro st. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

LÖBL, Pavao (Pavle), liječnik (Đakovo, 31. VIII. 1905  – ?, 16. IV. 1941). Sin Rudolfa i Ide. U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Đakovu. U danima uspostave NDH, navodno je ubijen od strane pripadnika vojske Kraljevine Jugoslavije prilikom njihovog povlačenja iz Đakova u Bosnu. – Brat Tibor, poduzetnik (Đakovo, 1904 – logor Jasenovac, 1945). Od 1932. radio je kao vojni dobavljač i trgovac žitaricama na veliko. Po uspostavi NDH dobio je oslobođenje od nošenja žid. znaka, koje mu je potom bilo uskraćeno. Uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 15883, god. 1941. – JUSP Jasenovac.