BAUER, Ljudevit, tiskar (?, o. 1870 – Slatina, 1939). Doselivši se u Slatinu krajem XIX. st., ondje je 1898. osnovao prvu tiskaru, koja je radila do 1940; tiskala je uglavnom merkantilni tisak. Tiskara je od 1932. bila registrirana i kao knjigovežnica i papirnica. Nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra 1929. smatran je nepoćudnim te je dulje vrijeme proveo u kućnom pritvoru zbog čega je dospio u dugove i bankrotirao. Po uspostavi NDH njegova se udovica Justina obratila u lipnju 1941. vlastima s molbom da joj se dozvoli do smrti boraviti u slatinskom Domu sestara milosrdnica, u čemu su je potpisima poduprli slatinski župnik i ostali ugledni sugrađani.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27673.

LIT.: M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978.

BAUER, Makso, gospodarstvenik i dobrotvor (?, 1885 – Zagreb, 20. I. 1929). Podrijetlom je iz stare osječke trgovačke obitelji. Preselivši se oko 1904. u Zagreb, radio je u modnoj trgovini svojega ujaka → Salamona Bergera, a potom je s Lavom Bauerom osnovao tvornicu rublja »L. i M. Bauer« (poslije Domaća tvornica rublja d. d.). Nakon 1918. osamostalio se kao veletrgovac s poduzećem »M. Bauer«. God. 1927. izabran je za gradskoga zastupnika. Bio je član predsjedništva ŽOZ, prvi maršal saveza žid. reda Bnei Brit (potaknuo 1927. osnutak njegove »Lože Zagreb 1090«) te odbornik više udruga, napose dobrotvornih. Različitim je društvima oporučno ostavio 130 000 din., a gradskoj općini 25 000 din. u dobrotvorne svrhe, dok je dio novca namijenio Savezu jevrejskih zanatlija (osn. 1931), za osnivanje kojega se zauzimao da »među Židovima podigne smisao za zanatstvo, da privede vrijedne židovske mladiće u obrt, da ih podupire za vrijeme naukovanja ako su siromašni, i da im poslije pomogne zajmovima do samostalnosti«.

IZV.: HDA, SBUO, kut. 148, 20936/II/1931; kut. 238, 1820/1934.

LIT.: (Obavijest o smrti). Jutarnji list, 18(1929) 6093, br. 6094. – Židov, 15(1931) 13.

BAUER, Marija (rođ. Borovic), žid. aktivistica (?Vinkovci, ? – ?, Izrael, ?). Sa suprugom, vjerojatno rodom iz Vinkovaca, prije II. svj. rata stigla je u Istanbul, gdje su razvili veletrgovinu drvom. kad su počeli stizati žid. izbjeglice iz Europe, s Ilikom Ofner organizirala je njihov prihvat, kao i pomoć zatočenicima u nacističkim logorima. Svakodnevno je na suku u Istanbulu nabavljala kutije, hranu i duhan, koje je slala jugoslav. ratnim zarobljenicima u njem. logore (bilo je dozvoljeno 100 paketa mjesečno) gdje je bio i njezin zet Maks Frank; kći i unuk Feđa ostali su u Hrvatskoj i stradali. Bila je skupljačica i prodavačica starina, namještaja, slika i filatelije. U svim krugovima istanbulskoga društva bila je rado viđena, a družila se i s papinskim nuncijem monsinjorom Angelom Roncalijem (poslije papa Ivan XXIII.). Poslije je živjela u Izraelu. U rodu je s → I. Borovicem i Jelkom Ben Šalom rođ. Borovic.

IZV.: Podaci o ulaznici B. Polić

LIT.: D. Mihalek: Odjeci hrvatske muzičke kulture u Izraelu. U: Glazba, folklor i kultura – Svečani zbornik za Jerka Bezića. Zagreb 1999. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

BAUER, Marko, pravnik, ekonomist i žid. aktivist (Bocska kraj Nagykanizse, Mađarska, 8. XI. 1885 – Zagreb, 27. XI. 1965). Sin trgovca Adolfa Nathana i Katarine rođ. Neuwirth. Gimnaziju je završio 1905. u Osijeku, a pravni studij u Beču. U Zagrebu je radio kao urednik gospodarske rubrike lista Agramer Tagblatt (1909–18) i gl. tajnik Zemaljskoga saveza industrijalaca (poslije Industrijska komora, 1918–41). Također bio potpredsjednik (od 1922), potom predsj. Središnjega ureda za osiguranje radnika i Jugoslavenske bolesničke blagajne te član upravnih odbora i dioničar više dioničkih društava (Hrvatska banka d. d., Hrvatska rudarska industrija d. d., Pamučna industrija d. d., Jugoslavenska tekstilna tvornica »Braća Holzner« d. d., Prva hrvatska tvornica ulja, Zagrebačka pivovara i tvornice slada i dr.). Kao istaknuti stručnjak sudjelovao u izradbi Zakona o osiguranju radnika te na prvoj konferenciji Međunarodnoga ureda rada u Washingtonu (1919). Osobito se angažirao u cionističkim udrugama kao predsj. Keren Kajemeta za Zagreb, potpredsjednik Udruženja općih cionista u Jugoslaviji i član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit, a 1920-ih je na žid. listi bio izabran za gradskoga zastupnika u Zagrebu. Premda je još 1913. prešao na katoličanstvo, nakon uspostave NDH morao je napustiti sve gospodarske funkcije, prijaviti imetak i preuzeti žid. znak, no zbog mješovita braka s Bertom rođ. Uhlir nije dalje proganjan. Objavio je Izvještaj o gospodarskom stanju u Srbiji (1919), Izvještaj o trećem kongresu Međunarodne trgovačke komore u Bruxellesu (Zagreb 1925; suautor A. Cuvaj) te je s Milanom Glazerom uredio zbornik Središnji ured za osiguranje radnika u Zagrebu 1922–1926. (Zagreb 1928). Prilozima iz kulture surađivao je u Agramer Tagblattu (1910–11, 1917), dok je članke iz područja ekonomske problematike i socijalnog zakonodavstva objavljivao u periodičnim publikacijama: Jutarnji list (1920, 1924), Zagreber Tagblatt (1923), Trgovinski glasnik (1923), Trgovinski list (1923), Bankarstvo (1925), Slobodna tribuna (1923), Trgovski list (1922), Obzor (1928), Riječ (1921, 1923), Jugoslavenska Njiva (1924) i dr. Surađivao je i u Židovskoj smotri (1909, 1911) te u glasilima Hanoar (1931–32), Jevrejski glas (1934), Židov (1936–37). Potpisivao se pseudonimima or. i mb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27904.

LIT.: Predavanje dra Marka Bauera – Izbor novog cionističkog vodstva. Židov, 16(1932) 22. – Bauer, Marko. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – Gimnazije u Osijeku. Ravnatelji, profesori i maturanti 1729.–2000. Zagreb–Osijek 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

BAUER, Marko, oftalmolog (Osijek, 13. VIII. 1893 – logor Jasenovac, 1942). Sin Julijev. Po završetku Medicinskoga fakulteta, specijalizirao je oftalmologiju te 1921. od zagrebačkoga gradskog fizikata dobio dopusnicu za obavljanje zvanja i imao ordinaciju na Trgu bana Jelačića. Bio je istaknuti član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit (jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslavenske Velike lože Bnei Brit 1935. sa sjedištem u Beogradu). Dva tjedna nakon uspostave NDH, 24. IV. 1941, izbačen je iz stana i ordinacije na Trgu bana Jelačića, koji su mu oduzeti zajedno s namještajem, a odmah zatim otpušten u bolničkoj blagajni »Merkur«, pri kojoj je bio namješten. Odveden je u Zagrebački zbor 28. VI. 1941, potom najvjerojatnije u Gospić te na Pag, otkud je u kolovozu 1941. vraćen na kopno te deportiran u logor Jasenovac, gdje je umro od tifusa. Ustaše su se brutalno poigrali s njegovom suprugom Mariettom rođ. Loebl pozvavši je da ga bolesnog dođe posjetiti. Nakon što su joj u logorskoj upravi saopćili da je stigla prekasno, a ona je »isuviše energično« zahtijevala da vidi mrtvo tijelo ili grob, bila je ubijena.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27904. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – N. Nikolić: Jasenovački logor smrti. Sarajevo 1975. – Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.cpi.hr/download/links/hr/7296.pdf, pristupljeno 20. XII. 2011.

BAUER, Mavro (Moritz), tiskar, publicist i žid. aktivist (Nova Gradiška, 11. V. 1870 – Nova Gradiška, 16. IV. 1934). U rodnom gradu bio je vlasnik ugledne tiskare, koja je djelovala 1892–1941. i tiskala mnoge periodike, poput kat. mjesečnika Anđeo čuvar, stručnoga mjesečnika Posavski lovac, tjednika Graničar, danas izgubljenoga Novogradiškoga vijesnika te Domaćega lista. Sastavio je opsežni priručnik za učenje njemačkog te 1929. pokrenuo i uređivao besplatni Oglasni list. Također je djelovao u upravi Novogradiške pučke štedionice te suutemeljio poduzeće »Slavonija velepecara« d. d. Prije I. svj. rata pridonio je uvođenju javne rasvjete i u podizanju gradskoga kupališta u Novoj Gradiški, a bio je i dugogodišnji općinski odbornik te predsj. mjesnoga Obrtnoga zbora (od 1929). U pol. 1920-ih bio je tajnik, potom kratko i predsj. novogradiške ŽO (zaslužan za njezin financijski oporavak) te suosnivač novogradiške Hevre Kadiše. Po njemu je nazvana ulica u Novoj Gradiški. Nakon njegove smrti posao su nastavili sinovi. – Sin Milan (Nova Gradiška, 29. X. 1902 – logor Jasenovac, XII. 1941) bio je 1934. izdavač te glavni i odgovorni urednik Sadašnjosti, javnoga glasila grada Nove Gradiške, novogradiškog i novskog sreza. Cijela obitelj stradala je u logoru Stara Gradiška u prosincu 1941. osim kćeri Zore, koja se prije II. svj. rata iselila u Palestinu.

DJELA: Praktična uputa kako ćeš bez učitelja samouk bez drugih većih pomagala brzo, okretno i valjano naučiti njemački jezik sa zgodnim razgovorima i dopisivanjem u raznim ljudskim prilikama. Osnovano na iskustvenoj (empirijskoj) osnovici (s l., s. a.).

LIT.: (Nekrolog). Jutarnji list, 23(1934) 7979. – (Obavijest o smrti). Židov, 18(1934) 16. – M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978. – V. Žugaj: Židovi novogradiškoga kraja. Zagreb 2001. – F. Valentić: Bauer, Mavro. Novogradiški leksikon. Nova Gradiška 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BAUER, Mihajlo, tiskar (Križevci, 1. II. 1909 – logor Slana, 1941). Sin Julijev. U međuratnom razdoblju vlasnik je knjigotiskare i knjigovežnice u Draškovićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH, sa suprugom Reginom rođ. Gold i sinom Leonom, preuzeo je žid. znak, uhićen i deportiran u logor Slana na Pagu, gdje je stradao. Supruga je u međuvremenu rodila kćer Ljerku, ali je u kolovozu 1942. najvjerojatnije deportirana u Auschwitz, dok su sin i sedmomjesečna kći preživjeli sklonjeni u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BAUER, Rikard, rendgenolog (Požega, 1891 – ?, nakon 1945). Nakon završetka Medicinskoga fakulteta, specijalizirao je rendgenologiju i oko 1929. postao predstojnik rendgenskoga odjela Zakladne bolnice na Jelačićevu trgu u Zagrebu, a potom je djelovao kao rendgenolog »Merkurova« sanatorija u Zagrebu. Također je 1930-ih bio vlasnik privatne rendgenološke ordinacije u Zagrebu. Bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit 1930-ih. Po uspostavi NDH prebjegao je u Split, a u listopadu 1943. priključio se partizanima, djelujući kao rendgenolog u bolnici 10. korpusa na Visu. Nakon II. svj. rata radio u Vojnoj bolnici u Vlaškoj ul. u Zagrebu.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – V. Dugački: Zakladna bolnica na Jelačićevu trgu u Zagrebu 1804.–1931. (prigodom 75. obljetnice rušenja). Liječnički vjesnik, 128(2006).

BAUER, Robert, trgovac (Karlovac, 17. II. 1880 – logor Banjica, 1942). U međuratnom razdoblju u Zagrebu je posjedovao trgovinu rukotvorinama na veliko u Draškovićevoj ul. pod nazivom »Bauer i Ševčik«. Stradao je u beogradskom logoru Banjica.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BAUER, Viktor, arhitekt (Zagreb, 1911 – ?). U međuratnom razdoblju djelovao je kao arhitekt. Po uspostavi NDH prebjegao je u Hrvatsko primorje te u studenom 1942. interniran u logor u Kraljevici, a u lipnju 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskog bataljona i 7. banijske divizije. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.