KOHLBACH, Dragutin (Kohlbah, Kolbach, Kolbah), kemičar i farmaceut (Osijek, 9. XI. 1912 – Zagreb, 11. VII. 1990). Sin Otona i Kamille rođ. Freund. Bio je u braku s Katicom rođ. Strucelj, »arijevkom«, s kojom je imao sina Ivana (Iviona), arhitekta (Osijek, 6. V. 1941). Gimnaziju je završio u Osijeku 1930, diplomirao 1935. na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničke visoke škole u Pragu i doktorirao 1938. tezom Sinteza nekih derivata piperazina sa hemoterapeutskim djelovanjem na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Nakon diplomiranja bio je asistent u Zavodu za organsku kemiju zagrebačkoga Tehničkoga fakulteta, a doktoriravši u Vladimira Preloga, do 1939. bio je njegov privatni asistent, a 1939–41. radio je u topionici Majdanpek. Po uspostavi NDH, 1. VI. 1941, otpušten je bez zakonske otpremnine i odštete te se vratio u Osijek, gdje je od oca naslijedio dionice Srpske štedionice. Vlasti su ga u ekipi žid. liječnika poslale u Dom narodnoga zdravlja u Tuzli djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa, a u listopadu 1943. priključivši se partizanima i djelovao u kirurškoj ekipi 16. vojvođanske divizije te bio voditelj Kemijskoga odsjeka Sanitetskoga odjela 3. armije. God. 1945–46. bio je tehnički voditelj Tvornice porculana u Novom Sadu. Od 1946. u Zagrebu je voditelj pogona odjela sulfonamida te znanstveni suradnik Istraživačkoga instituta tvornice lijekova »Pliva« i 1948–54. honorarni predavač u srednjoj tehničkoj školi. Na Farmaceutskom je fakultetu od 1962. predstojnik Zavoda za organsku kemiju i izvanredni profesor, a od 1969. do umirovljenja 1983. redoviti profesor. S Prelogom je isprva radio na pripravi kinina, potom se bavio sulfonamidima, usavršavao se na Tehničkoj visokoj školi u Zürichu 1954–55, kad se s V. Prelogom i Lavoslavom Ružičkom bavio izolacijom alkaloida iz sirovina, a 1960–62. radio je na pripravi spojeva s mogućim antikancerogenim djelovanjem u laboratoriju Roberta Cooleya Elderfielda na University of Michigan u Ann Arboru. Bavio se prirodnim, biološki aktivnim tvarima, heterocikličkim spojevima i alkaloidima, a proučavao je i polen borova u sklopu genetičkih istraživanja križanja različitih biljnih svojta. Osobito ga je zanimala veza između strukture organskih spojeva i njihova biološkoga djelovanja. Znanstvene i stručne članke objavljivao je u izdanjima Justus Liebig’s Annalen der Chemie (1937), Berichte der Deutschen chemischen Gesellschaft (1939), Pronalazaštvo (1951), Acta pharmaceutica Jugoslavica (1956–57, 1959, 1961, 1966–69, 1971, 1973, 1975, 1978), Farmaceutski glasnik (1957, 1972, 1976), Kemija u industriji (1959), Patentni glasnik (1959), Croatica chemica acta (1963–64, 1967, 1971–72, 1974),Tetrahedron (1963), Bulletin scientifique (1964, 1967, 1969), Hemijska industrija (1966, 1970, 1974), Experientia (1967, 1971), Acta Facultatis medicae Fluminensis (1968), Journal of Medicinal Chemistry (1968), Journal of Heterocyclic Chemistry (1972–73, 1977), Pharmazie (1972), Tetrahedron Letters (1973, 1980), Synthesis (1975, 1979), Biologisches Zentralblatt (1976), Genetika (1977), Helvetica chimica acta (1977), Journal of Organic Chemistry (1978), Phytochemistry (1979). Autor je i suautor sedam postupaka za pripravke zaštićene patentima tvornice »Pliva« (1956–73). Sa suradnicima je priredio Priručnik za kemičare (Zagreb 1951, 1961², 1986³), kojim se desetljećima služilo u našim laboratorijima. Suautor je skripata i udžbenika Organska kemijska tehnologija (Zagreb 1959), Uvod u preparativnu organsku kemiju (Zagreb 1967), Organska kemija (1–3. Zagreb 1969–1970) te poglavlja u Methoden der organischen Chemie (Stuttgart 1967). S engleskoga je preveo knjigu Roberta Thorntona Morrisona i Roberta Neilsona Boyda Organska kemija (Zagreb 1979). Bio je suradnik Tehničke enciklopedije Leksikografskoga zavoda. – Brat Oton (Oto), pravnik (Osijek, 18. VI. 1910 – Osijek, 26. VII. 1945). Doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1935. Bio je odvjetnički pripravnik u Osijeku i zaposlenik poduzeća »S. H. Gutmann« u Belišću, a bavio se predmetima u vezi s agrarnom reformom. Po uspostavi NDH, 1. VI. 1941, morao se ispisati iz Odvjetničke komore. Zahvaljujući mješovitomu braku s Mirom rođ. Rohr bio je djelomično zaštićen, te s njom preživio II. svj. rat kod Guttmanna u Belišću. Nakon 1945. je uhićen, vjerojatno u vezi s konfiskacijom imovine poduzeća »S. H. Gutmann«, te je počinio samoubojstvo bacivši se kroz prozor iz zatvora u Sudbenom stolu u Osijeku. – Otac Oskar, liječnik i žid. aktivist (Ács, Mađarska, 1871 – Osijek, 1. XII. 1932). Sin Samuela i Henriete. Podrijetlom iz Češke. Oženio se 1900. Kamillom s kojom je imao sinove Otona i Dragutina. Radio je kao liječnik u Okružnom uredu za osiguranje radnika u Osijeku i kao liječnik društva trgovačkih i privatnih namještenika sa sjedištem u Zagrebu »Merkur«. Bio je istaknuti član donjogradske ŽO Osijek, a od ljeta 1902. pročelnik odbora za gradnju donjogradske sinagoge te je njegovom zaslugom novac za gradnju prikupljen u roku šest mjeseci. Zauzimao se i za prikupljanje materijalnih sredstava za kupovinu zgrade Židovskoga općinskoga doma u osječkom Donjemu gradu. Oko 1904. s drugim uglednim osječkim Židovima sudjelovao je u organiziranju prvoga građanskoga cionističkog društva u Osijeku. – Majka Kamila (Camilla) rođ. Freund, žid. aktivistica (Říčany, Češka, 1879 – Tuzla, BiH, 1941). Kći Adolfa Freunda i Matilde rođ. Kraus. Bila je predsjednica osječkoga Gospojinskoga društva u Donjemu gradu.

IZV.: AŽOO, Knjiga zapisnika odborskih sjednica donjogradske Židovske bogoštovne općine (7. I. 1927. – 25. VII. 1937), 134, 135. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634. – Podaci o ulazniku D. i M. Cepelić.

LIT.: A. Lederer: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 56(1932) 11. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – V. Grdinić: Kolbah, Dragutin. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KOHN, Adolf, trgovac i žid. aktivist (? – ?). Krajem XIX. st. bio je istaknuti građanin Đakova i osobni prijatelj biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji mu je navodno »prilikom svakog vjenčanja u obitelji ustupio svoje posuđe«. Također je bio predsj. ŽO u Đakovu.

LIT.: D. Ginsberg: Strossmayer i Židovi. Omanut, 2(1938) 10. – B. Bijelić: Đakovo u projektima željezničkih pruga. S posebnim osvrtom na izgradnju pruge Osijek–Đakovo–Vrpolje. Scrinia Slavonica, 2(2002).

KOHN, Albert (Kon), poduzetnik (Putinci, Srbija, 6. IX. 1902 – ?). S Dragutinom Šidlofom bio je suvlasnik »Stakloprometa«, trgovine staklom i porculanom u Zagrebu, i »Kristalerije«, brusionice i rafinerije kristalnoga stakla u Samoboru. U braku s Gertrudom rođ. Erner, Njemicom iz Sudeta koja je udajom prešla na žid. vjeru, imao je sina Erika Vilima (?, 1932). Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOHN, Aleksandar, inženjer (Novi Sad, Srbija, 7. VIII. 1899 – ?). Podrijetlom je iz Vukovara, gdje je imao zavičajnu pripadnost. U Zagreb se doselio 1934, gdje je radio u Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. Posjedovao je obiteljsku kuću u Banjolu na otoku Rabu. Sa suprugom Gizelom imao je sina Zdenka (?, 1932). Na nepoznat način preživio je II. svj. rat, nakon kojeg se je vratio u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOHN, Alfred, trgovac (Koška, 9. VI. 1897 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942). U Koški su mu rođeni otac i djed. Bio je suvlasnik i poslovođa trgovine cipela »Union« u Županijskoj ul. u Osijeku. Po uspostavi NDH, zajedno s drugim Židovima iz Koške, morao je podnijeti prijavu o imovini Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede. Bio je uhićen, odveden u logor Tenja i sa suprugom Bertom rođ. Schwartz i sinom Zdenkom 22. VIII. 1942. deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOHN, Arnold, trgovac i žid. aktivist (Dobrovac kraj Lipika, 21. V. 1905 – Osijek, 19. XI. 1984). Sin Samuela, trgovca mješovitom robom, i Rose rođ. Fleischhaker. Odrastao je u ortodoksnoj obitelji s dvanaestero braće i sestara. Nakon prerane očeve smrti preuzeo je ulogu glave obitelji, s kojom se preselio u Osijek 1940. Po uspostavi NDH odveden je u sabirni logor Tenja kraj Osijeka i 22. VIII. 1942. s majkom Rosom, sestrom Mirom i bratom Leom deportiran u Auschwitz. Oslobođenje od nacista dočekao je 5. V. 1945. u logoru Mauthausen kao logoraš s br. 62178. Vratio se u Osijek 1945. kao jedini preživjeli u obitelji. Nakon rata bio je trgovac u Osijeku i predsj. Sindikata trgovačkih i obrtničkih radnika. Od 1965. do smrti bio je predsjednik ŽO Osijek te se zdušno angažirao u obnovi njezina rada. Njegovim zauzimanjem u Osijeku je podignut spomenik žrtvama fašizma nazvan Majka i dijete, rad → O. Nemona. Bio je član Izvršnoga odbora Saveza jevrejskih opština Jugoslavije te 1974. izaslanik SJOJ u Stockholmu na sjednici Europskoga savjeta za židovske općine. Dobio je saveznu Megilu Zahvalnicu. Pred kraj života, 27. X. 1984, upisan je u Zlatnu knjigu Keren Kajemeta. – Sin Velimir, agronom (Osijek, o. 1950). Bio je docent Poljoprivrednoga fakulteta u Osijeku i član tamošnje ŽO. Poslije se iselio u Kanadu.

IZV.: AŽOO, osmrtnice, posmrtni govori. – Rukopis V. Kohna.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 35(1984) 11/12; 36(1985) 5/6. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006.

KOHN, Aron, trgovac (?, o. 1870? – Osijek, ?). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik trgovine kožom i pripatcima »Aron Kohn« u Desatičinoj ul. u Osijeku, koju je kao vlasnik naslijedio → L. Popper.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

KOHN, Artur, urolog (Zagreb, 5. III. 1900 – Zagreb, 25. X. 1947). Sin Dragutinov. Nakon završenoga Medicinskoga fakulteta 1923/24. u Zagrebu, 1929. specijalizirao je urologiju. Radio je u današnjem KBC »Sestre milosrdnice« u Zagrebu i, najkasnije od 1931, vodio privatnu ordinaciju za kožne, spolne i venerične bolesti isprva u Praškoj ul., a potom u svojemu stanu u Mihanovićevoj ul. Bio je u braku s Nadom rođ. Jelenić (Hirschl). Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu. Kao liječnik je 1941. i poč. 1942. služio u hrv. domobranstvu, potom na nepoznat način preživio do poč. svibnja 1945, kad je pristupio partizanima te djelovao kao liječnik u bolnici 2. armije.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28810.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOHN, Bela, kirurg (Bednja, 1900 – Zagreb, 7. XII. 1982). Sin Jette. Posljednja dva razreda gimnazije u Zagrebu morao je položiti u jednoj godini, da bi 1917. bio unovačen kao austroug. vojnik u I. svj. ratu. Medicinu je studirao u Beču, a diplomirao 1925. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te specijalizirao kirurgiju. Isprva je radio kao liječnik u Kloštru Podravskome, a potom kao kirurg u današnjoj KB »Merkur« u Zagrebu. U međuratnom razdoblju družio se s lijevo orijentiranim zagrebačkim intelektualcima (Otokarom Keršovanijem, Božidarom Adžijom, → H. Juhnom, a često se sretao i s Miroslavom Krležom). Za Travanjskog rata 1941, bio je mobiliziran u Skoplje radi organiziranja poljske bolnice. Ubrzo je pao u njem. zarobljeništvo iz kojega je pobjegao i vratio se u Zagreb. Potom je sa skupinom žid. liječnika bio poslan djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa u selo Brnjic kraj Zenice i Mostar, odakle je prebjegao u Dubrovnik. Poč. lipnja 1943. bio je interniran u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pristupio je partizanima kao borac Židovskoga rapskoga bataljona, potom 7. banijske brigade te kao voditelj kirurške ekipe i partizanske bolnice na Petrovoj gori. Za vrijeme njem. ofenzive na to područje ostao je uz teške ranjenike u zemunici, zarobljen i otpremljen u logor Buchenwald, gdje je djelovao kao liječnik u logorskoj ambulanti. Nakon II. svj. rata u Zagrebu ponovo je radio u KB »Merkur« te kao liječnik sudjelovao pri izgradnji pruge Brčko–Banovići. U Holokaustu su mu stradali prva žena Anny, sin Ivo, sestra i brat. Ime mu je urezano u memorijalni spomenik u logoru Buchenwald. – Kći Dunja Kohn Mirković, keramičarka (Zagreb, 20. V. 1948). Diplomirala je biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu 1973. i na Odsjeku za likovne umjetnosti na Pedagoškoj akademiji 1984, sve u Zagrebu. Voditeljica je Centra za likovni odgoj grada Zagreba. Od 1992. izlaže na samostalnim i skupnim izložbama (Zagreb, Rijeka, Supetar, Koprivnica, Murter, Hvar).

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27952. – Podaci o ulazniku D. Kohn Mirković.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Mirković: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 34(1983) 1/2.

KOHN, Benko, liječnik (Dobrovac, 15. I. 1902 – logor Jasenovac, III. 1945). Diplomirao je 1928/29. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je specijalizirao balneologiju te radio kao liječnik u Lipiku. Po uspostavi NDH, 24. XII. 1941, uhićem je sa suprugom Irmom rođ. Rosenberg i djecom Vericom (?, 1932) i Brankom (?, 1934). Supruga je s djecom deportirana u logor u Đakovu, a on je 16. VII. 1942. kao liječnik pozvan na služenje u hrv. domobranstvu. No nešto poslije bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, iz kojeg se posljednji put javio 10. III. 1945. Vodio je ambulantu u logoru Stara Gradiška, a stradao je prije oslobođenja logora. Njegova majka Ruža i braća i sestre (Berta, Irma, Ilona, Olga, Mirjam, Leo) stradali su u Holokaustu, iz logora se spasio brat Arnold, dok su se braća Zlatko i Robert priključili partizanima.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28810. – Matični ured ŽO Pakrac. – Podaci o ulazniku Z. Kohn.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1.