KLEIN, Lavoslav

KLEIN, Lavoslav, tiskar i knjižar (?Požega, 1864 – Zagreb, 8. XI. 1922). U Požegi je 1884. kupio tiskaru, koju je 1862. osnovao podžupan požeške županije Miroslav Kraljević. Uz tiskaru je uredio knjigovežnicu i knjižaru, a tiskaru je s vremenom upotpunio i modernizirao pa je već 1894. posjedovao brzotisak. Napredak javnoga i privrednog života u Požegi kao i rad Gradskog zastupstva vidljiv je iz mnogobrojnih naslova knjiga i brošura tiskanih u njegovoj tiskari, poput Glasnika županije požeške (1891–1918). God. 1905. predao je tiskaru na upravljanje sinovima i preselio se u Zagreb, gdje je vodio knjižaru.

IZV.: ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978.

KLEIN, Lavoslav

KLEIN, Lavoslav, trgovac (Güssing, Austrija, 1. VIII. 1867 – ?logor, 1941–1945). U Hrvatsku se doselio 1891. iz Güssinga, a zavičajnost stekao u Zagrebu 1927. Djelovao je kao trg. putnik. Za uspostave NDH bio je štićenik Doma »Lavoslava Schwarza« u Maksimirskoj cesti u Zagrebu. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KLEIN, Mavro

KLEIN, Mavro, veterinar (Popovača, 17. I. 1916 – ?). Sin Filipa i Henriete. Diplomirao je 1941. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Još za studija kao član KPJ radio je u tehnici Mjesnoga komiteta KPH u Zagrebu, gdje je izrađivao lažne legitimacije i putovnice. Nakon što je 1939. bio otkriven, Sud za zaštitu države u Beogradu oslobodio ga je zbog nedostatka dokaza. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, s majkom, bratom Milanom i sestrama Ivkom, Anom i Fanikom predao je molbu za priznanje arijskih prava u kojoj je naveo da se »nikad nije bavio politikom niti bio član ikakvog društva«. Čini se da je već u lipnju 1941. prebjegao u Italiju, gdje je bio interniran u logor, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prebjegao u Švicarsku, gdje se uključio u antifašistički pokret. U svibnju 1945. vratio se u Jugoslaviju. – Otac Filip, trgovac (Lekenik, 1874 – Zagreb, 31. VIII. 1930). Zavičajnost je imao u Popovači. Bavio se trgovinom, osiromašio nakon I. svj. rata te dospio u jugoslav. zatvor zbog sudjelovanja u pobuni seljaka protiv vlasti u Kutini 1920.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27455, 28540.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

KLEIN, Mihajlo (Klajn)

KLEIN, Mihajlo (Klajn), inženjer agronomije (Slatina, 1911 – Osijek, 22. X. 1941). Još kao student postao je član KPJ. Radio je u Ministarstvu poljoprivrede u Beogradu i sudjelovao u radu SBOTIČ. Premješten je 1939. u Osijek u Poljoprivrednu oglednu stanicu, gdje je postao član Agitropa pri Općinskom komitetu KPH za okrug Osijek, a 1941. postao je član OK KPH Osijek. Nakon uspostave NDH bio je sudionik antifašističkoga pokreta. Otkriven je i uhićen 21. IX. 1941, a Prijeki sud osudio ga je na smrt. Strijeljan je u Osijeku 22. X. 1941, a u presudi je navedeno da je organizirao nekoliko sabotaža u Osijeku i okolici, osnovao udarne grupe i radio na organiziranju ustanka u Osijeku i okolici.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

KLEIN, Milan

KLEIN, Milan, trgovac (Grubišno Polje, 4. IV. 1904 – ?). Sin Ljudevitov. S bratom blizancem Vladom, bio je vlasnik trgovine muškom konfekcijskom robom u Praškoj ul. u Zagrebu. Dobavljači su bili većinom iz Italije, a među privatnim kupcima koji su 1941. Kleinovima dugovali novac bili su mnogi zagrebački uglednici. Po uspostavi NDH Državno ravnateljstvo za ponovu trgovinu je 21. X. 1941. prodalo J. I. Milan je preživio II. svj. rat, dok je sudbina Vlade, koji je bio u mješovitom braku s Adelom rođ. Jančak, nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28540.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KLEIN, Mosin (Klajn, Mosé)

KLEIN, Mosin (Klajn, Mosé), pravnik i pravni pisac (Zagreb, 25. V. 1867 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942). Sin Ignje Eduarda (Oravica, Slovačka, 1827 – ?) i Ernestine rođ. Epstein. Nećak → D. V. Kleina. Zavičajnost stekao u Osijeku 1901. Od polaganja odvjetničke zakletve 1897. do uspostave NDH u Osijeku imao je jedan od vodećih odvjetničkih ureda, a 1930-ih vodio ga je s → Alfredom Fischerom. Od 1899. bio je član masonske lože »Ljubav bližnjeg«, a od 1912. tajnik osječke lože »Budnost«, koju je zastupao 1919. prilikom osnivanja Velike lože u Zagrebu. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom. Bio je na listi anticionista za izbor novog vodstva osječke ŽO. Za I. svj. rata bio na čelu Odbora za podvorbu ranjenika i vojnika na putovanju u Osijeku, kojega su osnovali i vodili osječki slobodni zidari. Bio je predstavnik osječkih odvjetnika u izaslanstvu odvjetničkih društava 1927. ministru pravosuđa Kraljevine SHS Dušanu Subotiću, a od 1930. bio je predsj. novoosnovanog osječkoga Kluba odvjetnika. Pisao je napose o provedbenim uvjetima i o postupku prisilne nagodbe, zakonu o taksama, smrtnoj kazni, preustroju sudova, reformi bračnoga prava, trošarinama, zatim o gospodarskim i socijalnim temama te o komunalnim problemima Osijeka u periodici Der Morgen (1923–26), Die Drau (1924, 1926–29), Niški glasnik (1924), Zagreber Tagblatt (1926), Morgenblatt (1928–29), Slavonische Presse (1928–29), Jugoslovenski Lloyd (1932–33, 1935), Općinski upravnik (1933), Hrvatska privreda (1938), Naše novine (1938). Po uspostavi NDH, odlukom Odvjetničke komore od 30. VI. 1942. u akciji »čišćenja« Židova iz pravosuđa, brisan je iz Odvjetničkoga imenika, u svibnju 1942. interniran u sabirni logor u Tenji kraj Osijeka, a 22. VIII. s ostalim osječkim Židovima u transportu odveden iz Tenje u Auschwitz. – U braku s Terezijom rođ. Hesser (Baja, Mađarska, 13. VII. 1879 – Auschwitz, 1942) imao je kćer Ernestu ud. Schwarz-Seljan (Osijek, 1903 – Derby, Velika Britanija, 1989) i sina Edu (Osijek, 15. III. 1901 – Auschwitz, 1943). Sin je nakon završena studija tehnike u Pragu, diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu te od 1935. radio u odvjetničkom uredu svojeg oca kao vježbenik, potom kao samostalni odvjetnik. Poč. II. svj. rata preselio se u Zagreb i živio gotovo do pred kraj 1943. sakriven u stanu iznad Gradske kavane. Odveden je iz Zagreba u posljednjoj velikoj deportaciji Židova. – Po imenu Mosinove majke, ime je dobilo naselje Ernestinovo (Ernestinenhof) kraj Laslova u ist. Slavoniji osn. 1865, kad su veleposjednici I. Klein i njegov partner Herman Armin Ignjat Eisner kupili gospodarsko dobro na kojem počiva današnje mjesto i ondje naselili pedesetak obitelji iz Bačke.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633. – HDA, M-3430, Matični ured u Osijeku, Židovska općina u Osijeku, rođeni 1780–1899, rođeni 1882–1896, rođeni 1897–1905, rođeni 1913–1942. – Podaci o ulazniku D. Cepelić, C. Kolar, A. Armstrong i Lj. Dobrovšak.

LIT.: Prva izložba dalmatinsko-hrvatsko-slavonska 1864. u Zagrebu. Zagreb 1864. – N. Schwarz: Nešto iz povijesti Židovske bogoštovne općine u Osijeku. Slavonia, 4(1969), 23–27. V. – Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. Židovska smotra, 3(1909) 3/4. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 6; 6(1932) 1; 9(1935) 7; 11(1937) 1. – M. Despot: Slavonija na gospodarskoj izložbi u Zagrebu 1864. U: Prvo radničko društvo u Jugoslavenskim zemljama – Osijek 1867. Slavonski Brod 1969. – A. Szabo: Središnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860.–1873, 1. Zagreb 1987. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože »Budnost« (katalog izložbe). Osijek 2003. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Tkalčević: Klein, Mosin. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KLEIN, Rudolf (Rudi)

KLEIN, Rudolf (Rudi), službenik (Marija Bistrica, 11. III. 1902 – Zagreb, 17. VI. 1947). Sin Vilima i Josipe rođ. Stiegler. Nakon završetka Trgovačke akademije, radio je kao službenik u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Zdenkom rođ. Rendeli, kojom se oženio 9. IV. 1941, preuzeo je žid. znak. Ubrzo je bio oslobođen njegova nošenja, prešao na katoličanstvo i prebjegao u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskoga bataljona, a poslije je djelovao u Kotarskom narodnom sudu u Glini. Nakon rata bio je pomoćnik direktora poduzeća »Nama« u Zagrebu. U poslijeratnom tzv. procesu Židovima u Zagrebu u kojemu je pred sud bilo izvedeno trinaest Židova, tadašnjih zaposlenika zagrebačkoga poduzeća »Nama« zbog gospodarskoga kriminala, kao prvooptuženi bio je osuđen na smrt strijeljanjem. – Supruga Zdenka rođ. Rendeli, službenica (Zabok, 22. IV. 1911 – ?). Djelovala je kao korespondentica u poduzeću »Hinko Mayer i dr.« u Zagrebu, no po uspostavi NDH ostala je bez namještenja te je u svibnju 1941. bila »stavljena na raspolaganje do daljnjega bez beriva«. Sa suprugom je prebjegla u Hrvatsko primorje te od studenog 1942. bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima te djelovala u Kotarskom narodnom sudu u Glini. Nakon II. svj. rata vratila se u Zagreb. – Rudolfov otac Vilim, trgovac (Ludbreg, 1. XI. 1870 – ?logor, 1941–1945). Sin Ignacov. Bio u braku s Josipom rođ. Stiegler (? – ?, 1940) s kojom je imao sina Rudolfa i kćer Zlatu ud. Petrić. Poč. XX. st. imao je trgovinu mješovitom robom u Mariji Bistrici. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je da je s djecom suvlasnik trokatnice u Ilici i dvokatnice u Šulekovoj ul. Odboru za podavanja Židova 18. V. 1941. predao je zlatninu vrijednu 15 400 din. te 10 000 din. gotovine. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27078. – KŽZ. – Podaci o ulazniku R. Kohn.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KLEIN, Samuel

KLEIN, Samuel, službenik (Popovača, 17. XI. 1878 – ?logor, 1941–1945). Bio je u braku s Olgom rođ. Deutsch. Djelovao je kao viši katastarski inspektor. Za uspostave NDH bio je u mirovini. Stradao je u nepoznatom logoru, a supruga u logoru u Đakovu 1942. – Kći Vera (Nagykanizsa, Mađarska, 29. III. 1916 – Zagreb, ?XII. 1941). Zavičajnost imala u Varaždinu. Kao studentica tehnike u Zagrebu primljena je u KPJ, a nakon uspostave NDH djelovala je kao pozadinska ilegalna polit. aktivistica. Otkrivena je u drugoj pol. 1941. i strijeljana, vjerojatno na Dotršćini krajem godine.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 68.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KLEIN, Sigmund (Žiga)

KLEIN, Sigmund (Žiga), trgovac (o. 1842 – Zagreb, 10. X. 1911). Spominje se kao zagrebački trgovac u drugoj pol. XIX. st. Financijski je stradao i pao pod stečaj u vrijeme bečkoga burzovnog sloma 1873, kad je bečko veletrgovačko poduzeće »Ornstein&Fanto« s kojim je poslovao iznenada obustavilo plaćanja.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti Hrvatske u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979.