KAUDERS, Pavao, sportski djelatnik i publicist (Zagreb, 1. VIII. 1893 – Los Angeles, SAD, 18. V. 1979). Sin Bernhardov. Otac mu je bio gorljivi frankovac, koji je imao trgovinu u kući → Josipa Franka te bi prilikom Frankovih govora u Saboru iskitio izloge hrv. trobojkama i njegovom slikom. P. je šk. god. 1907/08. zbog demonstracija protiv bana Pavla Raucha bio isključen iz zagrebačke IV. realne gimnazije te je školovanje morao nastaviti na Trgovačkoj akademiji, koju je završio 1912. Već kao učenik pokazivao je posebne sposobnosti kao sudac nogometnih utakmica pa je od 1912, još kao neispitani sudac, vodio i mnogobrojne prvenstvene utakmice u Zagrebu. U proljeće 1913. položio je u Budimpešti pred komisijom Ugarskoga nogometnoga saveza sudački ispit pa je uz → Milana Grafa bio prvi hrv. sudac s propisno položenim sudačkim ispitom. Tijekom I. svj. rata bio je 39 mjeseci na ratištu i teško ranjen na tal. bojišnici. Odlikovan je s pet odlikovanja za hrabrost. U Zagrebu je 1919. sudjelovao u osnivanju i radu Jugoslavenskoga olimpijskog odbora i Jugoslavenskoga nogometnog saveza te Zagrebačkoga nogometnoga podsaveza. S M. Grafom i Mirkom Pandakovićem utemeljio je te godine stručnu udrugu nogometnih sudaca, koja se razvila u Savez nogometnih sudaca Hrvatske. Priredio je priručnik Nogometna pravila (Zagreb 1919; prošireno izd. s A. Schnellerom 1922) s »pravilnicima hrvatskog nogometnog saveza, sudačkog kolegija i međunarodnog saveza«. S Marijanom Riegerom uredio je i objavio Športski kalendar (Zagreb 1921). Suradnik je te urednik u sportskoj rubrici Jutarnjega lista (1919, 1925–26, 1928–29, 1933, 1936–37, 1939–40). Posjedovao je i trgovinu sportskih rekvizita, a njegova supruga, Elza rođ. Ackerman, imala je vlastitu obrtnu radnju za šivanje rublja u Tomašićevoj ul. Po uspostavi NDH, sa suprugom i kćeri Leilom, preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Do rješenja molbe za arijska prava zbog ratnih zasluga i odlikovanja u lipnju 1941. bio je oslobođen od nošenja znaka, ali ne i ostali članovi njegove obitelji. Prebjegli su u Hrvatsko primorje te bili internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Po oslobođenju, obitelj je otišla u tal. Bari, a odande u SAD. Umro je u Los Angelesu, a urna s njegovim pepelom prenesena je u Zagreb i položena u obiteljsku grobnicu na Mirogoju.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28596. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Radović: Istaknuti Makabejci. Bilten ŽOZ, 1989, 11; 1990, 13. – J. Horvat: Povijest novinstva u Hrvatskoj. Zagreb 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Jajčević: Kauders, Pavao. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.

KAUFER, Alfred, knjižar (Bačevac kraj Virovitice, 19. VIII. 1903 – logor Jasenovac, 1941). Sin Richarda (? – ?, 1935) i Julije rođ. Engelman. U međuratnom razdoblju djelovao je kao knjižar u Osijeku. Po osnutku NDH bio je uhićen i deportiran u Gospić, a odande u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KAUFER, Izolda, liječnica (?, 1899 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju vodila je liječničku ordinaciju na Tomislavovu trgu u Zagrebu. Po osnutku NDH bila je uhićena i 1942. deportirana u logor Jasenovac, gdje je stradala.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KAUFER, Leopold, kirurg (Virje, 7. III. 1903 – Split, 1994. ili 1995). Sin Salamona i Ružice rođ. Gross. Zavičajnost je stekao u Koprivnici, a živio je u Osijeku. God. 1929. diplomirao je medicinu u Berlinu, gdje je započeo specijalizaciju iz kirurgije, koju je završio u Zagrebu, a ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio je 1939. od zagrebačke Liječničke komore. God. 1934. oženio se njemačkom Židovkom Ilse rođ. Holdheim, s kojom je 1939. došao u Zagreb i otvorio privatnu liječničku ordinaciju u Đorđićevoj ul. Po uspostavi NDH sa suprugom i roditeljima preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Sa skupinom žid. liječnika poslan je u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa na području od Doboja do Pazarića, potom u Mrkonjić Grad i Travnik. Uspio je povesti i roditelje. U listopadu 1944. pridružio se partizanima te bio kirurg u 4. bolnici 5. korpusa. Nakon II. svj. rata bio je voditelj kirurgije u Vojnoj bolnici u Sarajevu, predstojnik Kirurške klinike Kliničke bolnice Koševo i profesor Medicinskoga fakulteta. Umirovljen je u činu pukovnika sanitetske službe JNA. Za vrijeme opsade Sarajeva 1992/93, izbjegao je u Split, nakon što je prethodno u svojemu domu preživio teško granatiranje i bio ozlijeđen. Sahranjen je na židovskom groblju na Marjanu. – Otac Salamon, trgovac (Koprivnica, 20. VI. 1877 – ?, BiH, nakon 8. IV. 1945). Sin Mavrov. Od 1939. do 11. VI. 1941. radio je za poduzeće »Meba« za minimalnu tjednu plaću od 120 din. Po uspostavi NDH, zajedno sa suprugom Ružicom rođ. Gross i kćeri Hildegard, preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Sa sinom je otišao u Pazarić u BiH, gdje je od 1942. surađivao s partizanima. Ustaše su ga otkrile na samom kraju rata i 8. IV. 1945. odvele u nepoznatom smjeru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – KŽZ. – Podaci o ulazniku Lj. Latal Danon.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://elmundose farad.wikidot.com/kaufer-leopold, pristupljeno 22. VII. 2011.

KAUFER, Paula, službenica (Saint Louis, SAD, 9. XII. 1910 – Auschwitz, 1942). Kći Ilijina. U Hrvatsku se doselila 1911. iz SAD s ocem, koji je ondje otišao kao iseljenik 1907. te se potom vratio. Obitelj je zavičajnu pripadnost imala u općini Gradina kraj Virovitice. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je stanovala u Jurišićevoj ul. i radila kao službenica u poduzeću »Kožara« u Ilici. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak. Bila je uhićena u kolovozu 1942. i deportirana u Auschwitz, gdje je stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Ž. Weiss: Židovi Virovitice i okolice 1790–2011. Virovitica 2011.

KAUFER, Robert, trgovac (Zagreb, 8. IV. 1884 – logor Jasenovac, 1941. ili 1942). Sin Mavrov. U međuratnom razdoblju imao je trgovinu rabljenom zlatninom i dragocjenostima »Nakit« u Ul. kraljice Marije u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Mirom, posinkom Božidarom i sinom Raulom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Uhićen je 19. IX. 1941. te deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao. Iz ŽOZ su mu poslana dva paketa 5. I. 1942. Supruga je s djecom prebjegla u Italiju i preživjela II. svj. rat. – Supruga Mira rođ. Rosenberg, pedagoginja (Zagreb, 22. VIII. 1904 – Zagreb, 13. XI. 1996). U međuratnom razdoblju bila je zaposlena kao nastavnica u privatnoj žid. mješovitoj pučkoj školi u Zagrebu. Plaću joj je isplaćivala ŽOZ u iznosu 2700 din. Iz prvoga braka imala je sina Božidara (Boška) Schreibsteina (Zagreb, 1929 – ?, Izrael, 2003). Po uspostavi NDH s obitelji je preuzela žid. znak i prešla na katoličanstvo. Sa sinom i posinkom izbjegla je iz Zagreba u Italiju, gdje je preživjela II. svj. rat. Nakon rata s djecom se vratila u Zagreb te ponovo radila kao nastavnica i stupila u treći brak s → D. Levijem. Svoja je sjećanja opisala u knjizi Obitelj. Raul i Božidar iselili su se 1948. u Izrael, gdje je Božidar promijenio ime u Arje Šamir. Raul je ondje preminuo u mlađoj dobi.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28563. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Obitelj. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Ha-kol, 2001, 72.

KAUFER, Siegfried Vladoje, bankar (Koprivnica, 1894 – ?, Australija, nakon 1945). Sin Ljudevita i Katarine rođ. Rosenberger. U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj Trgovinske banke, poslije Hipotekarne banke, te Udružene banke u Zagrebu do 1938. God. 1936/1937. u Zamenhoffovoj ul. sagradio je luksuznu vilu, koju su projektirali → S. Gomboš i Mladen Kauzlarić, a izvođač radova bio je → E. Hönigsfeld, no već iduće godine iz Zagreba je otišao u Australiju. Bio u braku s Ellom Paulom rođ. Herzog, podrijetlom iz Vinkovaca, s kojom je imao sina Pavla i kćer Maju. – Sin Pavao (Zagreb, 12. V. 1919 – logor Jasenovac, 1941–1945). U vrijeme uspostave NDH bio je student medicine. Iako je 4. VII. 1941. prešao na katoličanstvo, ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Kći Maja (?, 1922 – Auschwitz, 1942–1945) iz tranzitnoga logora u Kruščici kraj Travnika deportirana je u logor Loborgrad, a potom u Auschwitz. Majka se 11. XI. 1941. obratila Anti Paveliću neuspješno moleći puštanje djece iz logora.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28101, 28257.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

KAUFMANN, Emil (Milan), gospodarstvenik (?, Mađarska, o. 1875 – Zagreb, 12. I. 1932). Bio je vlasnik poduzeća »Kaufmann i drugovi«, koje se u međuratnom razdoblju bavilo proizvodnjom i prodajom drva i ugljena. U drugoj pol. 1920-ih poduzeće se s namještenicima preselilo iz Slavonskoga Broda u Zagreb. Njegova udovica Berta (Dalj, 1883 – ?), kći Josipa, posjedovala je s kćeri Gretom (Slavonski Brod, 1920 – Auschwitz, 1943) vilu s vrtom na Tuškancu, kupljenu 1925, i stambenu zgradu vrijednu 2 500 000 din. u Palmotićevoj ul., kupljenu 1923. Po uspostavi NDH obje su preuzele žid. znak, a Berta je prešla na katoličanstvo. Vila na Tuškancu rekvirirana je odmah nakon uspostave NDH, zajedno s namještajem i ostalom kućnom imovinom vrijednom više od 100 000 dinara (među ostalim pet orijentalnih sagova, hladnjak i glasovir »Bösendorfer« vrijednim 30 000 din.). Preselile su se u Prilaz Gjure Deželića. Greta je 1943. odvedena u Auschwitz, a Berta je preživjela II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – KŽZ. – Podaci o ulazniku R. Golan. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KAUFMANN, Emilija, pravnica (Kikinda, Srbija, 30. IX. 1909 – Auschwitz, 1942). Kći Karlova. U Zagreb je došla na studij prava 1928, a po završenom studiju 1934. kao odvjetnička pripravnica radila je na sudu, a poslije toga kao financijski pristav. Po ocu Židovka, a po majci pravoslavne vjere, nakon uspostave NDH otpuštena je 13. V. 1941. iz državne službe. Uhićena je i u kolovozu 1942. deportirana u Auschwitz, gdje je stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KAUFMANN, Herman Ezekiel, rabin (?, 1864 ili 1871 – Zagreb, 10. V. 1932). Studirao je filozofiju u Beču, od 1891. u Münchenu, a od 1893. u Giessenu, gdje je bio promoviran u čast doktora filozofije. U Beču je pripremao rabinski ispit. Od 1894. bio je nadrabin u Virovitici, gdje je služio do smrti. Predavao je vjeronauk u tamošnjoj osnovnoj školi i realnoj gimnaziji te poučavao hebrejski jezik. Od 1890-ih bavio se publicističkim radom i objavio u različitim časopisima više od 500 rasprava, recenzija i prikaza. Već 1889. napisao je prvu raspravu Der hebräische und griechische Gottesgedanke, a među važnije rasprave ubrajaju se Religiozni i socijalni položaj žene u judaizmu, Korišćenje knjige Hide u Hagadi, Filozofsko u kabali, Metafizički sistem Mozesa Kordoverosa u kabali, Znanost o osamljenosti metafizike u kabali, Shvaćanje znanosti o besmrtnosti u židovstvu i Kristovu naučavanju, Predavanja i eseji. Bio je preteča cionizma, te 1907, kao jedan od prvih Židova s hrv. prostora, posjetio Palestinu, o čemu je objavio brošuru. Također je bio član Saveznoga vijeća Saveza cionista Jugoslavije i sudionik mnogih cionističkih konferencija. Neko je vrijeme obnašao i dužnost predsjednika nadrabinata Jugoslavije sa sjedištem u Vršcu. Isticao se i dobrotvornim radom.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 20. – Židov, 8(1924) 21; 16(1932) 20. – Jevrejski glas, 5(1932) 20. – Bilten ŽOZ, 1994, 37. – Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Ž. Weiss: Židovi Virovitice i okolice 1790–2011. Virovitica 2011.