GORJAN, Zlatko (Grünwald, Aurel), inženjer (Zagreb, 1883 – logor Jasenovac ili Jadovno). Sin Hinkov. U nepoznato doba prvotno prezime Grünwald promijenio je u Gorjan, a vjerojatno istodobno i ime Aurel u Zlatko. Prije II. svj. rata bio je ovlašteni civilni strojarski inženjer u Zagrebu i član Zagrebačke inženjerske komore. Kao član Fotokluba Zagreb autor je mnogobrojnih napisa u Foto reviji i njezin gl. urednik u posljednjem, devetom godištu 1940. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, a u molbi za oslobađanje od njegova nošenja tvrdi da bi se njegovim nošenjem »izvrgnuo ruglu drugih«. Morao je vratiti staro prezime Grünwald te je u srpnju 1941. bio zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, no ubrzo je bio uhićen i deportiran vjerojatno u gospićki sustav logora. Dana 22. VII. iz MUP se od Ravnateljstva ustaškog redarstva traži da mu se »odmah rekvirira stan« pod izlikom da se sa suprugom nalazi u bijegu. Iz Gospića je bio prebačen u jasenovački logor Bročice. U studenom 1941. iz ŽOZ bili su upućivani paketi u Jasenovac na njegovo ime. Vjerojatno je ubrzo stradao u logoru Jasenovac, iako se u nekim izvorima navodi da je stradao u Jadovnu.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 18402, god. 1941. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27571. – Kartoteka Jasenovac. – JIM, ŽOZ, reg. br. 4866, sign. K-66-1-1/1-56.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004.

GÖRÖG, Ivo, glazbenik (Osijek, 1936). Sin Julija i Josipe rođ. Pernar. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je potom studirao engleski i tal. jezik. Kao jazz-bubnjar 1950-ih svirao je u kvartetu Boška Petrovića, s orkestrom Nikice Kalogjere i Stjepana Mihaljinca i u Radio orkestru RTV Zagreb. God. 1962. iselio se u Australiju, kamo je uoči II. svj. rata izbjegao dio osječke hotelijerske obitelji Görög. Od 1963. živio u Sidneyju, djelovao u početku kao jazz-bubnjar i pjevač, a poslije se bavio prodajom nekretnina. Od 2004. u Zagrebu je tajnik udruge za povrat privatne žid. imovine CEDEK.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

GÖRÖG, Josip (Grünbaum), ugostitelj (Korolev, Ukrajina, 1856 – Osijek, 1931). U nepoznato doba promijenio je prezime Grünbaum u Görög. Sa suprugom Ženi rođ. Mermelstein otac je Berte ud. Goldschmidt, Ernesta, Julija, Franje, Viktora, Vilima i Zoltana. God. 1911. preselio se s obitelji iz Kratova u Osijek, gdje je vodio restauraciju »Schneller« u Kolodvorskoj ul. (danas Ulica Stjepana Radića). Utemeljitelj je ugostiteljskoga i hotelijerskoga poduzeća »Görög«, u čijem su vlasništvu bili osječki hotel »Grand« i »Royal«. – Sin Vilim poduzetnik (Korolev, Ukrajina, 25. IX. 1890 – Auschwitz, 25. VIII. 1942). God. 1911. doselio se s obitelji iz Kratova u Osijek. U Virovitici se 5. IX. 1922. oženio Margitom rođ. Schossberger. S ocem je do kraja I. svj. rata vodio restauraciju »Schneller«, a potom je kupio i s braćom vodio hotel »Grand« u Županijskoj ul., a od 1937. hotel »Royal« u Kapucinskoj ul. U nekoliko je mandata bio predsj. Ugostiteljskoga odsjeka osječke Trgovačko-obrtne komore. Bio je i istaknuti član osječkoga gornjogradskoga Građanskoga streljačkoga društva. Po osnutku NDH s ostalim osječkim Židovima odveden je u sabirni logor u Tenji, a u kolovozu 1942. deportiran je u Auschwitz. – Sin Franjo, poduzetnik (Szarvas, Mađarska, 25. VIII. 1899 – Auschwitz, 25. VIII. 1942). S ocem i bratom Julijem vodio je do kraja I. svj. rata restauraciju »Schneller«, a s braćom hotele »Grand« i »Royal«. Po osnutku NDH s ostalim osječkim Židovima odveden je u sabirni logor Tenja, a u kolovozu 1942. deportiran u Auschwitz. – Sin Viktor, pravnik (Korolev, Ukrajina, o. 1895 – Auschwitz, 25. VIII. 1942). Doktorirao je pravo u Beču te vodio pravne poslove osječkih hotela »Grand« i »Royal«. Po osnutku NDH kao i braća s ostalim je osječkim Židovima odveden u sabirni logor Tenja, a u kolovozu 1942. deportiran je u Auschwitz. Sinovi – Ernest, poduzetnik (Korolev, Ukrajina, 7. II. 1897 – Auschwitz, 25. VIII. 1942) i Zoltan, poduzetnik (Korolev, Ukrajina, 22. III. 1903 – Auschwitz, 25. VIII. 1942) s braćom su vodili hotele »Grand« i »Royal«. Po osnutku NDH odvedeni su u sabirni logor Tenja, a u kolovozu 1942. deportirani su u Auschwitz. – Sin Julije, hotelijer (Korolev, Ukrajina, 21. V. 1895 – Osijek, 1972). Sa suprugom Josipom rođ. Pernar otac je → Ive. Nakon školovanja u hotelijerskoj školi u Baselu, u Osijeku je s braćom vodio osječke hotele »Grand« i »Royal«. Zahvaljujući mješovitom braku s »arijevkom«, jedini je od braće preživio II. svj. rat. Premda mu je nakon završetka rata bilo vraćeno obiteljsko hotelijersko poduzeće, već je 1947. bio uhićen, a imovina nacionalizirana. Potom se preselio u Zagreb, gdje je bio šef sale u hotelima »Palace« i »Esplanade«, a poslije u Opatiji šef sale u hotelima »Kvarner«, »Slavija« i »Kristal«. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Osijeku.

IZV.: AŽOO. – Podaci o ulazniku I. Görög. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: B. Plevnik: Stari Osijek. Osijek 1987. – M. Kolar-Dimitrijević: Razvoj Trgovačko obrtničke komore u Osijeku. Presjek djelovanja od osnutka 1851. do 1942. godine. Osječki zbornik, 1991, 21. – V. Kovač: Osječke reminiscencije. Ha-kol, 1999, 61/61. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

GORSKI, Oton (Glücks, Otto), klasični filolog (Hrvatska Dubica, 8. XI. 1886 – Zagreb, 10. IV. 1969). Sin Jakovljev, otac Ljerke ud. Verski. Maturirao je 1905. u Velikoj gimnaziji u Varaždinu, diplomirao klasičnu filologiju 1909. pri Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu (danas Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Predavao je latinski, grčki i njem. jezik u varaždinskoj Velikoj gimnaziji, a od 1914. u bjelovarskoj realnoj gimnaziji. God. 1919. položio je ispit za zvanje srednjoškolskog nastavnika latinskoga i grčkoga u svim razredima te hrvatskoga u nižima. Bio je profesor u I. ženskoj realnoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1925. profesor je III. gimnazije, u kojoj je predavao klasičnu filologiju i hrv. jezik. U 1930-ima je djelovao u asimilantskom pokretu pa je na sjednici Predsjedništva ŽOZ polemizirao s cionistima i apelirao da se ublaže nacionalistička stajališta. Po uspostavi NDH zajedno sa kćeri Ljerkom (Zagreb, 15. III. 1923. – Santos, Brazil, 9. XI. 1993) prešao je na katoličanstvo i preuzeo žid. znak. U lipnju 1941. bilo mu je odobreno nenošenje žid. znaka »jer je u državnoj službi«, ali je 18. VII. 1941. to odobrenje poništeno nakon što je u međuvremenu umirovljen. Oduzet mu je i prihod od najma pola četverokatnice u Bauerovoj ul. pa je 9. XII. 1941. Državnomu ravnateljstvu za ponovu predao molbu za vraćanje tog prihoda s obrazloženjem da je zatražio priznanje arijskih prava. Kratko je zatvoren u jasenovačkom logoru, odakle je pušten u listopadu 1941. Potom je prebjegao u Hrvatsko primorje, gdje su ga tal. okupacijske snage internirale u logore u Kraljevici i u Kamporu na Rabu, gdje je bio ravnatelj logorske gimnazije i predavao latinski jezik. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. sklonio se u Italiju. Poslije rata vratio se u Zagreb, gdje je s Veljkom Gortanom i Pavlom Paušem objavio 1949. latinsku vježbenicu za srednje škole Elementa Latina (prev. na makedonski i albanski). S istim autorima sastavio je 1954. Latinsku gramatiku na temelju djelâ rimske književnosti klasičnoga doba. S Nikolom Majnarićem napisao je 1960. Grčko-hrvatskosrpski rječnik na osnovi Žepić–Krkljuševa rječnika iz 1903.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28211. – KŽZ. – ŽOZ, Zapisnik sjednice Predstojništva JVO u Zagrebu, 4. II. 1934.

DJELA: Elementa Latina (suautori V. Gortan i P. Pauš). Zagreb 1949. – Latinska gramatika (suautori V. Gortan i P. Pauš). Zagreb 1954. – Grčko-hrvatskosrpski rječnik (suautor N. Majnarić). Zagreb 1960.

LIT.: T. Smerdel: Grčko-hrvatskosrpski rječnik. Živa antika, 11(1961) 1. – N. Bašić: Gorski, Oton. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

GOSTL, Branko, psihijatar i žid. aktivist (Ogulin, 27. V. 1903 – Zagreb, 19. V. 1976). Sin kotarskoga liječnika. God. 1904. obitelj se preselila u Karlovac, gdje je završio osnovnu školu i 1921. gimnaziju. Medicinu je studirao u Zagrebu, Würzburgu i Beču, gdje je diplomirao, a 1930. doktorirao u Würzburgu disertacijom O slučaju konhlomeriranog tuberkula žilnice i mrežnice. Specijalizirao je psihijatriju te subspecijalizirao neuropsihijatriju. Od 1930. do umirovljenja 1970. radio je u Psihijatrijskoj bolnici (danas Klinika za psihijatriju) Vrapče u Zagrebu kao primarijus te bio predstojnik odjela i vršitelj dužnosti ravnatelja bolnice (1963–64). U rujnu 1941. evidentiran je u popisu Židova na području Stenjevca, uz napomenu da kao liječnik duševne bolnice nije odveden u sabirni logor na Zavrtnici. – Bio je začetnik moderne psihijatrije, uveo je radnu i rekreacijsku terapiju duševnih bolesnika, a znatno je pridonio modernizaciji bolnice i njezinu napretku. Kao srednjoškolac bio je predsj. Karlovačke židovske omladine, a kao student predsj. akademskoga društva »Judeja« u Zagrebu te član akademskoga društva žid. studenata iz Jugoslavije »Bar-Giora« u Beču. Dugogodišnji je član Predsjedništva ŽO u Zagrebu, u kojoj je osnovao muzičku sekciju, član Odbora jugoslavenskih Židova za podupiranje Hebrejskoga sveučilišta u Jeruzalemu i član Kuratorija Doma »Lavoslav Schwarz«. U žid. časopisu Gideon objavio je 1924. pjesme žid. tematike (pretiskano u Novom Omanutu, 1995). Držao je predavanja o glazbi i slikarstvu te organizirao koncerte. Za rad i zasluge odlikovan je Ordenom rada s crvenom zastavom, Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom i Plaketom grada Zagreba.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28173.

LIT.: Jevrejski pregled, 27(1976) 5/6. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – Novi Omanut, 3(1995) 7/8.

GOSTL, Hinko, liječnik (Krapina, 1907 – Sutjeska, VI. 1943). Sin Alberta i Gizele, brat Melanije i Alme. Medicinski fakultet završio je 1934. u Grazu. Po uspostavi NDH, u rujnu 1941, upućen je u BiH u skupini žid. liječnika djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Djelovao je u Cazinu, potom u Bosanskoj Krupi. Oboljevši od pjegavoga tifusa, upućen je na liječenje u Jajce, odakle se u srpnju 1943. priključio partizanima djelujući kao voditelj 1. bolnice Vrhovnoga štaba i kao liječnik Centralne bolnice Vrhovnoga štaba za 4. i 5. neprijateljske ofenzive, tijekom koje su ga Nijemci zarobili i strijeljali.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28017, 29429. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

GOSTL, Igor, filolog i leksikograf (Split, 23. V. 1938 – Zagreb, 20. IX. 1999). Maturirao je 1956. u Klasičnoj gimnaziji u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1962. engleski i tal. jezik te 1982. doktorirao tezom O nekim sociolingvističkim aspektima višejezičnih izdanja Enciklopedije Jugoslavije. Godinu dana radio je kao nastavnik u Splitu, potom od 1967. u Institutu za strane jezike Narodnoga sveučilišta grada Zagreba, gdje je predavao engl. jezik te u suautorstvu objavio udžbenike English for You (1–2. Zagreb 1972–1973) za učenje audiovizualnom metodom. God. 1972/73. bio je na specijalizaciji pri Sveučilištu u Leicesteru. Od 1977. u Leksikografskom zavodu je obavljao upravne i stručne dužnosti, napose u odjelu Enciklopedije Jugoslavije i od 1991. u odjelu Hrvatske enciklopedije. Filološke radove iz engl. književnosti (John Dryden), onomastike, leksikografije i povijesti hrv. leksikografije objavljivao je u časopisima Mogućnosti (1967, 1997), Informatologia Yugoslavica (1984; Informatologija, 1992), Jezik (1984–85, 1990–91), Republika (1988), Radovi Leksikografskoga zavoda (1991–92, 1995, 1997), Filologija (1992–93, 1995), Studia Slavica Savariensia (1994–95), Studia Slavica Hungarica (1995), Kolo (1997–98), Hrvatska obzorja (1998), Hrvatska revija (1999) te u zbornicima Portreti hrvatskih jezikoslovaca (Zagreb 1993) i Zbornik radova o Juliju Bajamontiju (Split 1995). O stotoj obljetnici smrti Bogoslava Šuleka 1995. objavio je studiju o njegovu životu i leksikografskom radu, a 1999. monografiju o Dragutinu Antunu Parčiću. Zanima se i za povijesne teme; pisao o Jelačićevim Novim dvorima te priredio za tisak memoare Josipa Neustädtera Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848 (1–2. Zagreb 1994–1998). Autor je monografija Zagrebački perivoji i promenade i Najsjajnija zagrebačka predstava. Bio je jedan od inicijatora i prvih voditelja projekta Židovski biografski leksikon.

DJELA: Jelačićevi Novi dvori. Zagreb 1990. – Zagrebački perivoji i promenade. Zagreb 1994. – Bogoslav Šulek, otac hrvatskoga znanstvenoga nazivlja. Zagreb 1995. – Najsjajnija zagrebačka predstava. Zagreb 1996. – Dragutin Antun Parčić. Zagreb 1999.

LIT.: S. Laljak: U najboljem slučaju samo – uvod. Vjesnik, 51(1990) 15505. – M. Jurišić: Svjedoci naroda i epoha. Večernji list, 38(1994) 11105. – M. Obad Šćitaroci: Zagrebački perivoji i promenade – nostalgičan pogled u prošlost. Prostor, 3(1995) 1(9). – V. Štimac: Osvježeni tragovi. Dubrovnik, 6(1995) 6. – Gostl, Igor. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – M. Radišić: O Bogoslavu Šuleku na jednom mjestu. Glede, 1997, 1/2. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – I. Bešker: Igor Gostl, dobri duh hrvatske enciklopedike. Vjesnik, 60(1999), 21. IX. – M. Jurišić: Leksikograf koji je pobijedio Vuka. Večernji list, 43(1999), 19. IX. – (Nekrolog). Novi Omanut, 7(1999) 36/37. – Gostl, Igor. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002. – Gostl, Igor. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.

GOSTL, Josip, veterinar i bakteriolog (Lobor, 11. X. 1899 – Zagreb, 17. VIII. 1976). Osnovno i srednje školovanje završio je u Krapini, a studij veterine 1924. u Beču, gdje je doktorirao iz područja veterinarske bakteriologije. Bio je asistent na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu do 1926. kad je zbog polit. angažmana u Hrvatskoj seljačkoj stranci, a potom na ljevici, bio primoran otići. Radio je kao veterinar u nekoliko mjesta (Pisarovina 1927–29, Bosanska Dubica 1930, Vrbovsko 1931–39) te kao kotarski veterinar u Ogulinu. Zbog suradnje s partizanima tal. sud u Kopru u studenom 1942. osudio ga je na 13 godina zatvora te je bio interniran u Volterru. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, prešao je 1944. na oslobođeno područje i radio kao veterinar pri Okružnom NOO Gorskoga kotara, potom u Odsjeku za veterinarstvo ZAVNOH, odnosno vlade Federalne Države Hrvatske. U Zagrebu 1947–50. radio je u Saveznom institutu za veterinarsku službu, potom u Vetserum-zavodu te bio direktor Gradske klaonice do odlaska u mirovinu. Objavio je dvije brošure (Zarazne bolesti svinja, Zagreb 1949; Sprečavanje stočnih bolesti na većim uzgojima, Zagreb 1950) te nekoliko stručnih rasprava. Dobitnik je Ordena rada II. reda. – Supruga Ruža rođ. Weinberger, žid. aktivistica (Karlovac, 6. I. 1905 – Zagreb, 30. IX. 1978). Kći Samuela, trgovca tekstilom u Karlovcu, i Kamile rođ. Schönbrun. Obrazovanje u Klasičnoj gimnaziji i glazbenoj školi stekla je u Karlovcu. Tijekom II. svj. rata s kćerima Nadom i Leom, suprugom → V. Ukrainčika, bila je internirana u tal. logore u Kraljevici i u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, vratila se u Vrbovsko. Poslije rata aktivistica je ŽOZ i višegodišnja predsjednica Ženske sekcije. Dobitnica je Medalje zasluga za narod. – Kći Nada, pedagoginja i žid. aktivistica (Bosanska Dubica, BiH, 6. VI. 1928 – Zagreb, 1. I. 1983). Osnovno školovanje završila je u Vrbovskom, partizansku gimnaziju u Zagrebu, a studij biologije i kemije na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Radila je kao nastavnica u osnovnim školama u Ludbregu i Zagrebu. Bila je aktivistica ŽOZ i sa sestrom Leom suosnivačica i dugogodišnja članica zbora »Moša Pijade« (danas »Lira«). Dobitnica je Medalje zasluga za narod, Ordena rada sa srebrnim vijencem i Ordena rada sa zlatnim vijencem.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24. – HDA, Predsjednički ured, 1941, 10312. – Podaci o ulazniku T. i V. Ukrainčik.

GOSTL, Vjekoslav, trgovac (Bedekovčina, 14. IV. 1891 – logor Jasenovac, 3. III. 1942). Sin Leopoldov. Prije II. svj. rata djelovao je kao trgovac u Zagrebu. Na temelju »Naredbe o obvezatnom prijavljivanju zaliha robe« pod optužbom da je preprodavao brašno bio je uhićen u rujnu 1940. (s Vilkom Kardošem i → J. Hochsingerom). Upućeni su na »prisilni boravak« u Donji Lapac, no kako je u njihovoj odsutnosti u Zagrebu započeo sudski proces, G. je s Hochsingerom osuđen na tromjesečni prisilni boravak u Lici, dok je Kardoš bio oslobođen. Po uspostavi NDH ističući kako se uvijek osjećao Hrvatom te se pozivajući na svoje članstvo u različitim hrv. društvima i glasovanje za hrv. stranke uz što je »potpomagao ustaški pokret u domovini«, za sebe i suprugu Vilmu zatražio je arijska prava. Bio je uhićen u ljeto 1941. i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Na zahtjev direkcije Assicurazioni Generali iz Zagreba da mu se uruči priznanica, iz UNS je stigla obavijest o datumu smrti.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29847, 29898.

LIT.: Narodne novine, 106(1940), 11. IX. – Hrvatski dnevnik, 5(1940) 12, 15. i 16. IX; 15. X. – I. Šute: Položaj i obilježje trgovine u Banovini Hrvatskoj (1939.–1941.) (magistarski rad). Zagreb 2002. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GOSTL, Vladimir, trgovac (Sopot kraj Pregrade, 1900 – logor Stara Gradiška, 1941). Sin Maksa i Albine rođ. Goldberger (?, 1879 – ?logor Jasenovac, ?), koji su imali posjed u Sopotu. Trg. školu završio je u Zagrebu te oko 1920. otvorio trgovinu u Hrašćini, a od 1935. u Zagrebu je radio u »Julio Deutsch«, veletrgovini građevinskim i stolarskim materijalom u Miramarskoj ul. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, bio je uhićen i deportiran u logor Stara Gradiška, gdje je stradao. Supruga Berta rođ. König i kćeri Branka (?, 1936) i Ljerka (?, 1938) spasile su se bijegom u Skrad, gdje su dočekale kraj II. svj. rata. – Njegov brat Vilko, apsolvent veterine (Pregrada, 16. I. 1911 – logor Jasenovac, 1942), po nalogu UNS od 24. VII. 1942. iz Varaždina je otpremljen u logor Jasenovac s majkom Albinom te šurjakinjom Vjekoslavom Gostl, trgovkinjom (?, 1870 – ?logor Jasenovac, ?).

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29898. – Podaci o ulazniku B. Gostl.