HÖNIGSBERG, Lavoslav (Lav, Leo), arhitekt i žid. aktivist (Zagreb, 1861 – Zagreb, 2. V. 1911). Sin Maura i Matilde rođ. Kohn (?, o. 1836 – Zagreb, 24. VII. 1912). U Zagrebu je 1879. završio realku, a u Beču 1883. diplomirao arhitekturu na Visokoj tehničkoj školi u Henricha von Ferstela, predstavnika bečkoga historicizma. Tu se usavršavao u atelijeru Ludwiga Tischlera do 1888. kad se vratio u Zagreb. Već od 1886. projektirao je i podigao u Zagrebu zgrade koje su u ono doba značile arhitektonske novine: 1886–87. stambenu palaču s kupolom na uglu Strossmayerova trga i Matičine ul.; 1887–88. stambene palače u Medulićevoj ul. i Ilici; 1888–89. Hrvatski učiteljski dom, monumentalnu samostojeću palaču s kupolom na Trgu maršala Tita. Njima se u Zagrebu proširio bečki tip neorenesanse, tada dominantni stil srednje Europe. U Tuškancu i Ul. Ivana Gorana Kovačića sagradio je u duhu romantizma ljetnikovce asimetrična tlocrta, sa zabatima i tornjem šiljasta završetka. God. 1889. oženio se s Idom Kohn iz Beča, a s kolegom sa studija → Julijem Deutschem osnovao je u Zagrebu projektno-građevnu tvrtku »Hönigsberg i Deutsch«. Oni su u posljednjem desetljeću XIX. st. bili najplodniji zagrebački graditelji, no danas je u njihovu zajedničkom opusu nemoguće odrediti koji je od njih autor kojega objekta. U stilu neorenesanse, neobaroka i neorokokoa podignuli su brojne stambene i javne zgrade, koje su dale ton zagrebačkomu Donjemu gradu, među ostalim palaču Schlesinger (1891–92, od 1907. hotel »Palace«) i kuću Priester (1892–93) na Trgu Josipa Jurja Strossmayera, kuću Vlahe Bukovca na Trgu kralja Tomislava (1896–97) te Starčevićev dom (1894–95) na istoimenom trgu. Razvili su tip stambene palače, a kao novinu unijeli kupolu (osobito za naglašavanje uglova) i započeli podizanje vila u zelenilu (ljetnikovci na Tuškancu). Projektirali su i izgradili fotografski atelijer »Mosinger« u Ilici (1894) te velike industrijske objekte (tvornica papira na Zavrtnici, 1894–95; novi zagrebački paromlin, 1907). Zasluga im je da je preko njihova projektnoga biroa bečka secesija prodrla vrlo rano u Zagreb. Od 1899. u njihovoj je tvrtki secesijske zgrade projektirao Vjekoslav Bastl, među ostalim Trgovačko-obrtni (danas Etnografski) muzej (1902–03) i zgradu »Elsa-fluid« na uglu Jelačićeva trga i Jurišićeve ul. (1905–06, pročelja modernizirana 1927). Izvan Zagreba su podigli sinagoge u Križevcima (1895, pregrađena 1956) i Slavonskom Brodu (1896, srušena krajem II. svj. rata) te izradili projekt rekonstrukcije zagrebačke sinagoge (1901–04), kao i zgrade bivše Županije i financijskog ravnateljstva u Požegi te tzv. kušaonicu na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. Projekte su izlagali u Zagrebu na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi (1891), na izložbi Celestina Mate Medovića, Otona Ivekovića i drugova (1901), na izložbi Hrvatskoga društva umjetnosti (1913), na Milenijskoj izložbi u Budimpešti (1896) i na IV. jugoslovenskoj umetničkoj izložbi u Beogradu (1912), a svoje su radove objavljivali u stručnim časopisima Wiener Bauindustrie Zeitung i Der Architekt (1900, 1904) te u albumima fotografija Album Agramer Neubauten, entworfen und ausgeführt von Hönigsberg & Deutsch, Architekten u. k.u.k. Hofbaumeister (1896–97) i Neue Folge (1907). Posljednje tri godine života bio je predsj. ŽOZ i član Vijeća Hrvatsko-slavonske centralne štedionice. – Otac Mauro (Mordehaj), bankar i žid. aktivist (?, 1830 – Zagreb, 24. III. 1892). Jedan je od prvih zagrebačkih Židova, koji se odmaknuo od trg. djelatnosti. Bio je jedan od supotpisnika prvih pravila zagrebačke Hevre Kadiše 1854. Podržavao je nakon izgradnje hrama 1867. posebnu bogomolju po starom obredu, ali nije bio pristaša autonomne ortodoksne općine koju su osnovali → J. Hochstädter i → Josip Engelsrath.
IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 102. – Gradska groblja Zagreb. – JIM. – Zapisnik sjednice Vijeća Hevre Kadiše u Zagrebu, 25. XI. 1928.
LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – V. Lunaček: Das neue Handels-Kammer- und Museal Palais. Agramer Zeitung, 78(1903) 3. – Isti: Moderne Bauten in Agram. Ibid., 79(1904) 116. – I. Kršnjavi: Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba. Hrvatsko kolo, 1(1905). – M. Filipović (Ph.): Arh. Lavoslav Hönigsberg. Vijesti Hrvatskoga društva inžinira i arhitekta, 32(1911) 6. – L. Dobronić: Zagrebački arhitekti Hönigsberg i Deutsch. Zagreb 1965. – N. Mikac i A. Laslo:Arhitektonski vodič. Čovjek i prostor, 29(1982) 9(354). – L. Dobronić: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova. Zagreb 1983. – A. Laslo i Z. Jurić: Hoenigsberg i Deutsch. Novi Omanut, 1(1993) 1. – L. Dobronić: Hönigsberg i Deutsch. Enciklopedija hrvatskih umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – S. Knežević: Zagrebačka zelena potkova. Zagreb 1996. – Z. Karač: Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma. Zagreb 2000. – Historicizam u Hrvatskoj (katalog izložbe). Zagreb 2000. – L. Dobronić: Hönigsberg, Lavoslav. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – Secesija u Hrvatskoj (katalog izložbe). Zagreb 2003.