FRANK, Vladimir, političar (Zagreb, 11. VI. 1873 – Beč, 1. VIII. 1916). Najstariji sin političara → Josipa i Olge rođ. Rojčević. Bio je u braku s Dorom, kćeri konstruktora prvoga zračnog broda → Davida Schwarza. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu 1892, pravo s doktoratom završio je 1903. u Beču te bio odvjetnik u Zagrebu. Prigodom dolaska kralja Franje Josipa I. u Zagreb 1895. zbog skidanja mađ. zastave sa slavoluka na kolodvoru, pretučen je od mađ. željezničara, a potom osuđen na četiri mjeseca zatvora. Pripadao je očevoj Čistoj stranci prava. Na izborima za Hrvatski sabor 1906. pobijedio je u dugoselskom kotaru protukandidata Antuna Radića. U Saboru je održao niz govora i interpelacija, napose o potrebi reforme izbornoga sustava i preustroju zajedničkih financija s Ugarskom, a raspravljao je i o značaju hrvatske i srp. državne ideje. Na konferencijama svoje stranke referirao je o potrebi privlačenja seljaka. God. 1906. u Dôcu kraj Travnika sudjelovao je na proslavi posvete barjaka HPD »Vlašić« i propagirao zamisao sjedinjenja BiH s Hrvatskom. S Antom Pavelićem, zubarom, pokušao je 1907. izvući Hrvatsku stranku prava iz Hrvatsko-srpske koalicije i povezati je s frankovcima (tada Starčevićanska hrvatska stranka prava; SHSP). Provodeći stranačku politiku, odlazio je u Beč gdje je kontaktirao s kancelarijom prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i s maršalom Franzom Conradom von Hötzendorfom, a 1909. predao je prijestolonasljedniku memorandum u kojemu je SHSP izrazila odanost dinastiji i svoju želju da dođe na vlast u Banskoj Hrvatskoj. Na poč. 1910. ministru vanjskih poslova Aloisu Aehrenthalu i ugarskom ministru predsjedniku Károlyju Khuenu Héderváryju ponudio je suradnju svoje stranke u tim polit. kombinacijama. Ti su razgovori izazvali unutarstranačke trzavice. Dijelovi njegovih saborskih govora i njegovi komentari aktualnih polit. događaja tiskani su u stranačkom glasilu Hrvatsko pravo (1905–06, 1908–10). God. 1909. pokrenuo je dnevnik Hrvatske novosti i pretrpio materijalni neuspjeh. Za javnoga bilježnika u Đakovu imenovan je 1911, ali se i dalje bavio politikom kao savjetnik brata → Ive i ostalih frankovačkih prvaka. Nije se više kandidirao za Hrvatski sabor, jer su se tomu usprotivili kršćanski socijalisti s kojima se SHSP 1911. povezala. Na poč. I. svj. rata povukao se iz polit. života. Pod pseudonimom Milivoj Kivorov surađivao je 1894–95. u mjesečniku Tomislav.
DJELA: Govori dra Vladimira Franka, narodnog zastupnika za kotar Dugoselo, izrečeni u Hrvatskom saboru za zimskog zasjedanja 1906/7. Zagreb 1907.
LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – S. Matković: Frank, Vladimir. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.