FISCHER, Ignjat (Nathan), arhitekt (Zagreb, 18. VI. 1870 – Zagreb, 19. I. 1948). Sin → Samuela i Anne (Hanne) rođ. Guttmann. U matičnim knjigama i pri registraciji prvoga poduzeća (1897) upisan je kao Nathan, poslije uvijek kao Ignjat. Pohađao je zagrebačku realnu gimnaziju, a 1888/89. na Tehnološko-obrtnom muzeju u Beču tečaj za izradu papira. Arhitekturu je studirao u Beču i Pragu, gdje je 1890. upisao Deutsche Technische Hochschule. Najvjerojatnije nikad nije diplomirao, pa zbog nedostatka formalne licencije nakon I. svj. rata uglavnom nije potpisivao nacrte, nego su to činili ovlašteni graditelji i građevinska poduzeća (primjerice ovlašteni arhitekt Bogdan Milić, voditelj Fischerova ateljea). On sam se, između dvaju svjetskih ratova, neko vrijeme potpisivao s »Ign. Fischer« (aludirajući vjerojatno na »ing. Fischer«). U Zagrebu je 1897–98. vodio građevno-tehnički ured s Antunom Hrubýjem, a od 1899. intenzivno surađuje s Građevnim odsjekom Zemaljske vlade. Potom je osnovao vlastiti projektni atelijer, koji se razvio u jedan od najvećih i najproduktivnijih u gradu; zapošljavao je mnoge mlađe suradnike zaslužne za afirmaciju modernističkih ideja (primjerice Vladimir Šterk i Bela Auer). Jedan je od najintrigantnijih i vjerojatno najznačajnijih hrv. arhitekata prve pol. XX. st. Među njegovim realizacijama do I. svj. rata ističu se mnoge zdravstvene i obrazovne građevine poput zgrada dekanata i instituta za patologiju i sudsku medicinu Medicinskoga fakulteta (1911–12) te zgrade Zemaljskoga rodilišta i primaljskoga učilišta u Petrovoj ul. (1913–14). Među njima posebno je značajan sanatorij u Klaićevoj ul. (1908–09, danas dio Klinike za dječje bolesti). Među važnim zgradama su stambena palača »Rado« na Strossmayerovu trgu (1897), Hram lože »Ljubav bližnjega« u Nazorovoj ul. (1910–11), kino »Apollo« u Ilici (1912–13, danas kazalište »Kerempuh«) i pregradnju robne kuće »Kastner&Öhler« u Ilici (danas »Nama«). Nakon I. svj. rata gradio je isprva u oblicima monumentalnoga neohistoricizma, poput zgrade Narodne šumske industrije na Mažuranićevu trgu (1920) i palače Gradske štedionice na Trgu bana Josipa Jelačića (1922–25, dogradnja i uređenje kavane 1931. s Milovanom Kovačevićem), kojoj je unutrašnjost uredio u duhu ekspresionizma. Potkraj 1920-ih napustio je tradicijske sheme i pod utjecajem modernistički usmjerenih mlađih arhitekata iz svoga atelijera projektirao zgrade pojednostavnjenih pročelja. Bio je član Skupštine grada Zagreba (od 1910) i mnogih zagrebačkih društava te vatrogasni starosta. Premda je 1897. prešao na katoličanstvo, nakon uspostave NDH preuzeo je žid. znak, a od daljnjih progona bio je spašen zahvaljujući tomu što mu je supruga bila »arijevka«. Rat je preživio u Zagrebu. – Od prosinca 1897. bio je u braku s Helenom (Jelkom) rođ. Egersdorfer, kćeri sudca sedmorice Kolomana i Pauline rođ. pl. Vakanović, s kojom je živio u Demetrovoj ul. Dva dana prije stupanja u brak prešao je na katoličanstvo i na krštenju uzeo ime Ignjat, kojim će se otada isključivo služiti. U braku su imali kćeri → Ivanu i Mariju Magdalenu, zvanu Becika (Zagreb, 7. I. 1899 – Hanau, Njemačka, 27. XI. 1981), koja se 1923. udala za Ivana pl. De Dominisa, glumca i člana drame HNK, koji je djelovao pod umjetničkim prezimenom Mirjev, s kojim je imala tri sina i dvije kćeri. Od 1943. s obitelji je živjela u Italiji i Njemačkoj.
IZV.: KŽZ. – Podaci o ulazniku M. Bagarić.
LIT.: A. Laslo: Croquis za urotu sjećanja. Bilten ŽOZ, 1989, 12. – T. Premerl: Fischer, Ignjat. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – F. Vukić: Fischer, Ignjat.Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Fischer, Ignjat. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2001. – A. Laslo: Lica moderniteta 1898.–1918., zagrebačka arhitektura secesijske epohe. U: Secesija u Hrvatskoj (katalog izložbe). Zagreb 2003. – M. Bagarić: Arhitekt Ignjat Fischer, zdravstveni i školski objekti (magistarski rad). Zagreb 2006. – Ista: Sanatorij u Klaićevoj ulici u Zagrebu, djelo arhitekta Ignjata Fishera. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 30(2006). – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007. – M. Bagarić: Arhitekt Ignjat Fischer i njegov atelier (doktorska disertacija). Zagreb 2010. – Ista: Arhitekt Ignjat Fischer. Zagreb 2011.