DEČI, Josip (Décsy), skladatelj i glazb. pisac (Stari Sivac kraj Sombora, Srbija, 1. VII. 1904 – Zagreb, 18. VII. 1985). Sin Ignjatov. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu diplomirao je 1931. Usporedno je privatno studirao kompoziciju u Jakova Gotovca (1924–25), potom u pariškoj Scholi cantorum u Vinceta d’Indyja (1926–28); usavršavao se na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u Blagoja Berse. Od 1932. do 1957. radio je kao pravnik (viši pristav) u Poštansko-telefonskom poduzeću u Zagrebu. Po uspostavi NDH bio je upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali se čini da znak nije preuzeo. Bio je zaštićen jer mu je supruga bila »arijevka«. – Usporedno s karijerom pravnika bavio se skladanjem. Vodio je pjevački zbor Kulturnoga umjetničkog društva »Vilim Galjer« osnovanog unutar Poštansko-telefonskoga poduzeća te povremeno nastupao kao dirigent i pijanistički pratilac pri izvedbama vlastitih skladba. Skladao je kazališna zabavno-glazbena djela poput opereta, glazbenih komedija i dječjih glazbenih igrokaza, ukupno 22 djela te vrste, većinu na vlastita libreta te se može svrstati među najplodnije glazbenike na tom području. Najveće je uspjehe postigao 1930-ih operetama Uskrsna pisanica (1932) i Moj dragi je poštar (1933, libreto Blanka Chudoba) i Čudo od djeteta (1935, libreto Tito Strozzi), koju je napisao specijalno za → Leu Deutsch te Ženidba Mickey Mousea (1937). Trajne stvaralačke poticaje nalazio je u lirici Dragutina Domjanića, na čije je stihove skladao stotinjak solo-popijevaka te 6 zbornih pjesama. Među tim popijevkama posebno se ističu Figurice i Lan (1925), Bogečko groblje (1936), Daj ruku (1953), Fala (1957), Mrak (1973), Balada i Za zbogom (1975). Također je skladao 14 dječjih popijevaka na stihove Jovana Jovanovića Zmaja za sopran i klavir, zatim 3 popijevke na stihove Srećka Marača za bariton i klavir te oko 50 šlagera, tj. plesnih melodija, od kojih su svojedobno popularne bile Poljubi me, curo mala i Žute orhideje. Pisao je i filmsku glazbu. Tako je 1931. snimio prvi hrv. kratki eksperimentalni zvučni film Don Juanova zaručnica (s napjevom iz vlastite operete u interpretaciji pjevača Milana Jajčinovića), a 1932. skladao glazbu za prvi hrv. cjelovečernji zvučni film Melodija 1000 otoka. Svoje tekstove o glazbi objavio je u Matičinom iseljeničkom kalendaru (1958. i 1959). Surađivao je i u nizozemskoj Algemene Muziekencyclopedie (1957–72), objavivši oko 300 članaka o jugoslav. glazbenicima. Kao skladatelj, u vokalnoj lirici slijedi romantičarsku tradiciju, očitujući sklonost dopadljivoj melodici. U operetnim djelima glazb. građu zasniva na pomodnim pjevačkim i plesnim točkama.
IZV.: KŽZ.
LIT.: L. Šafranek-Kavić: Moj dragi je poštar. Obzor, 74(1933) 33. – Isti: Čudo od djeteta. Jutarnji list, 24(1935) 8589. – M. Graf: Domjanić-Abend. Morgenblatt, 55(1940) 287. – N. Njirić: Josip Deči proslavio 50-godišnjicu umjetničkog rada. Bilten Društva skladatelja Hrvatske, 5(1983) 39/41. – Deči, Josip. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – N. Turkalj: (Nekrolog). Oko, 13(1985) 349. – I. Ajanović-Malinar: Deči, Josip (Décsy). Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993.