VUKELIĆ, Vilma, književnica (Osijek, 8. II. 1880 – Zagreb, 24. III. 1956). Kći → J. Miskoltza i Charlotte rođ. Weiss. Podrijetlom je iz mađarsko-žid. obitelji doseljene u Osijek. Dvije se godine školovala u bečkom internatu, a potom je sa suprugom Milivojem Vukelićem deset godina živjela u različitim gradovima u ugarskom dijelu Monarhije, najdulje u Pečuhu. God. 1912. je maturirala u Trstu, a potom upisala studij biokemije u Münchenu, koji je morala prekinuti zbog I. svj. rata. S obitelji se 1918. seli u Zagreb. S obzirom da je sinove → Branka i Slavka kao ljevičare progonila jugoslav. policija, 1926. s njima odlazi u Pariz, a sred. 1930-ih vraća se u Zagreb. Po uspostavi NDH predala je molbu za priznanje arijskih prava te je odlukom MUP od 28. V. 1941. bila oslobođena od nošenja žid. znaka. Rat je preživjela u Zagrebu u kući svoje kćeri Elinor i zeta novinara Ive Mihovilovića. – Javila se u osječkom listu Die Drau 1896. feljtonima i prijevodima hrv. pjesnika na njem. jezik. Srodni su joj bili pogledi lijevih intelektualaca, a bliska prijateljica bila joj je → Vera Stein-Ehrlich. Bila je pripovjedačica u tradiciji manje zahtjevne realističke proze XIX. st. Na njem. jeziku je napisala sedam romana, koji su većinom ostali u rukopisu. Za života joj je objavljen samo roman o Židovima u Mađarskoj uoči I. svj. rata Die Heimatlosen (1923). U rukopisu je ostao roman o Zagrebu 1941 (Der Kreis, 1947), roman o polit. događajima u Hrvatskoj 1913–21 (Aussaat, 1950), odgojni roman o međuratnom Zagrebu (Der Mann auf der Brücke, 1955) i roman o polit. izbjeglicama u Parizu (Zwölf um den Tisch, 1955). Iz ostavštine je publiciran roman (u hrv. prijevodu Vlade Obada) U stiješnjenim granicama, napisan 1951, u kojemu mješavinom ironije i sentimentalnosti opisuje malograđanske polit. spletke u doba Khuena-Héderváryja. God. 1994. prevedeni su joj memoari Tragovi prošlosti, u kojima je, sjećajući se u godini prije smrti djetinjstva i mladosti u Osijeku, pružila neobično bogatu i zanimljivu sliku svakodnevnice, na način koji tekstu daje značaj kulturno-povijesnog izvora. Djelo se po knjiž. zrelosti i dokumentarnoj širini može usporediti s istaknutim memoarskim spisima u Srednjoj Europi. Smatra se da je tim djelom postala »osječki Stefan Zweig«, a V. Obad je svrstava među »zavičajne slavonske pisce njemačkog jezičnog izričaja«.
DJELA: Die Heimatlosen. Beč–Leipzig 1923. – Tragovi prošlosti. Zagreb 1994. – U stiješnjenim granicama. Osijek 1997.
IZV.: DAZ, 1013, Obitelj Vukelić. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27106.
LIT.: V. Obad: Slavonska književnost na njemačkom jeziku. Osijek 1989. – Isti: Spuren der Vergangenheit (predgovor). München 1992. – Novi Omanut, 1(1993) 2. – V. Obad: Izvan provincijalnih okvira. Vijenac, 7(1999) 144. – M. Mihovilović: Moja omama Vilma Vukelić. U: Tragovi prošlosti (pogovor). Zagreb 2003. – Vukelić, Vilma. Hrvatska enciklopedija, 11. Zagreb 2009. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.