VIDAN, Ivo, anglist (Zagreb, 24. I. 1927 – Zagreb, 26. III. 2003). Sin Luje i Jule (Weiss), suprug Gabrijele. Osnovnu školu završio je u Zagrebu, gdje je započeo srednjoškolsko obrazovanje na II. muškoj gimnaziji, koje je nastavio u Splitu, gdje se sklonio zajedno s obitelji 4. VII. 1941. Nakon što su ih 6. XI. 1941. tal. okupacijske vlasti internirale u Korčuli, u kojoj je boravio do kapitulacije Italije u rujnu 1943, redovito je polagao ispite u tal. gimnaziji u Splitu. U rujnu 1943. s obitelji je napustio Korčulu te se privremeno sklonio na Vis, a odande poč. 1944. u Bari, u kojem je boravio do rujna 1945, kad se vratio u Zagreb te nastavio školovanje u partizanskoj gimnaziji. Temeljem položenog ispita zrelosti upisao se u travnju 1946. na zagrebački Filozofski fakultet, gdje je 1950. završio studij anglistike i filozofije. Doktorirao je na Sveučilištu u Nottinghamu 1956. tezom o strukturi u djelima Josepha Conrada. Do 1961. bio je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a potom na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Umirovljen je kao redoviti profesor 1997. Nekoliko je puta boravio kao nastavnik na sveučilištima u SAD (Yale, Columbia i dr.) te na mnogim akademskim ustanovama u Europi. Surađivao je u mnogobrojnim domaćima i stranim publikacijama, bio urednik povijesnih i leksikonskih djela, član međunarodnoga savjeta časopisa Journal of Modern Literature te član uredništva Književne smotre. U velikoj Povijesti svjetske književnosti uredio je, zajedno s Bredom Kogoj-Kapetanić, VI. svezak, koji obuhvaća književnost engleskoga govornoga izraza (Zagreb 1976). Osnovao je 1992. Hrvatsko društvo za anglističke studije. U znanstvenim radovima, koje odreda obilježava misaona inventivnost i egzaktnost, metodološki zastupa suvremene analitičke pristupe pripovjednomu i dramskomu tekstu, povezujući koherentno tzv. imanentnu analizu s komparatističkim pogledom na književne pojave. Raspon interesa seže od Williama Shakespearea do velikih romanopisaca i dramatičara XX. st. Naratološko usmjerenje očituje se osobito u prvim knjigama: Nepouzdani pripovjedač. Postupak i vizija u djelima triju modernih generacija (1970) i Roman struje svijesti (1971), u kojima su osobito važne studije o Jamesu Joyceu. Drugo je istaknuto područje engl. književnost oko 1900, s težištem na stvaralaštvu Josepha Conrada. Neobično vrijedni su i njegovi komparatistički prilozi, mahom u knjigama Tekstovi u kontekstu (1975) i Engleski intertekst hrvatske književnosti (1995), u kojima se očituje moderna metodološka svijest u osvjetljivanju veza među različitim književnostima i povijesnim razdobljima. Osobitu pozornost zaslužuju usporedna istraživanja djela Miroslava Krleže (npr. Gospoda Glembajevi), koja su među vrhunskim doprinosima krležologiji. Usporedba između radova Rudolfa Filipovića o hrvatsko-engleskim kult. vezama i Vidanovih rasprava jasno pokazuje smjenu znanstvenih paradigmi na području kulturoloških studija. Bio je član Kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger« i član Savjeta Novog Omanuta. Posmrtno mu je izdana knjiga Tumačiti auru. Anglističke, kroatističke i treće teme. – Majka Jula (Weiss, Reich, Rajić; Julijana, Jelica), službenica (Donji Miholjac, 25. XII. 1903 – Zagreb, 16. XII. 1976). Kći → Emila Reicha i Eugenije (Jenny, Ženi, Ženka) rođ. Kohn, sestrična u drugom koljenu → R. Bubnja. Završila je osam razreda srednje škole u Beču u privatnoj realnoj gimnaziji Lhuitlen, s pravom javnosti. U međuratnom razdoblju njezin je otac potpomagao je život Vidanovih, koji su živjeli u Bauerovoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH prešla je 3. VII. 1941. na katoličanstvo, a 4. VII. 1941. zajedno sa suprugom i sinom izbjegla u Split, gdje su ih 6. XI. 1941. uhitile tal. okupacijske vlasti i internirale u Korčuli. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. odlaze sa zbjegom na otok Vis, a odande poč. siječnja 1944. u Bari, gdje su ostali do rujna 1945, kad su se vratili u Zagreb. Poslije rata radila je u Nakladnom zavodu Hrvatske (1946–50), Narodnoj knjizi (1950) i do umirovljenja u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu (danas Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 1950–72). – Otac Lujo (Weiss), posebnik (Zagreb, 16. XI. 1888 – Zagreb, 13. VII. 1963). Sin Cecilije rođ. Lakenbacher. U rujnu 1939. odobrena mu je promjena prezimena Weiss u Vidan. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu i dao žid. podavanje u iznosu od 18 050 din., a 3. VII. 1941. prešao je na katoličanstvo te idući dan izbjegao s obitelji u Split.
IZV.: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Osobni dosje djelatnika. – Podaci o ulazniku G. Vidan.
DJELA: Nepouzdani pripovjedač. Postupak i vizija u djelima triju modernih generacija. Zagreb 1970. – Roman struje svijesti: James Joyce »Uliks«, William Faulkner »Buka i bijes«. Zagreb 1971. – Tekstovi u kontekstu. Odjeci i odnosi u novijoj književnosti. Zagreb 1975. – Engleski intertekst hrvatske književnosti. Zagreb 1995. – Tumačiti auru. Anglističke, kroatističke i treće teme. Zagreb 2003.
LIT.: T. Jukić: Albionski tweed i hrvatske Penelope. Republika, 22(1966) 11/12. – N. Batušić: Engleski intertekst. Forum, 5(1966) 5/6. – V. Tenžera: Tekstovi u kontekstu. Preživljuje dobro pisanje. Zagreb 1995. – Lj. I. Gjurgjan: Engleski poticaj hrvatskoj književnosti. Vijenac, 4(1996) 59. – J. Ciglar-Žanić: Engleski intertekst. Studia romanica et anglica Zagrabiensia, 1996, 41. – Vidan, Ivo. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – V. Biti: Vidan, Ivo. Krležijana, 2. Zagreb 1999. – Lj. I. Gjurgjan: (Nekrolog). Novi Omanut, 11(2003) 58. – Vidan, Ivo. Hrvatska enciklopedija, 11. Zagreb 2009.