UNGAR, Simon (Šimon, Moše-Simha), nadrabin (Sighetu Marmaţie, Rumunjska, 11. III. 1863 – u transportu za logor Jasenovac, VIII. 1942). Sin Bernarda i Lee rođ. Weiss. Sa suprugom Fani (Fany) rođ. Steinberger otac je Sare (Szekszárd, Mađarska, 1899 – ?), Julije (Juliške) ud. Kraus (Szeksárd, Mađarska, 1899 – ?) i → Pavla. Rođen je u ortodoksnoj obitelji u kojoj se govorilo samo jidiš. Prvo žid. obrazovanje dobio je u hederu (žid. osnovnoj školi) od svojega oca. Istodobno je učio i mađ. jezik pripremajući se za školovanje u svjetovnim školama. Promijenio je ime u Simon te nastavio školovanje u Budimpešti, gdje je maturirao, pohađao rabinski seminar i studirao na Filozofskom fakultetu te doktorirao orijentalistiku. Govorio je hebrejski, latinski, mađarski, njemački i hrv. jezik. Bio je nadrabin u Szeksárdu kraj Pečuha (o. 1899–1901) i Osijeku (o. 1901) te voditelj žid. osnovne škole u Osijeku (od 1909), koja se nalazila u prizemlju zgrade ŽOO u Radićevoj ul. (današnji Pravni fakultet), a obitelj Ungar živjela je na prvom katu. Tijekom 1930-ih bio je istaknuti član osječke »Lože Menora 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit te jedan od sedam izaslanika lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brit 1935. sa sjedištem u Beogradu. Kad je otišao u mirovinu uoči II. svj. rata, preselio se sa suprugom u manji stan na Gornjemu gradu iz kojeg su ih ustaše 1941, među prvima, iselile u jednu sobu u predgrađu, a poč. 1942. preseljeni su u umirovljenički dom u Donjemu gradu. Zajedno sa suprugom i drugim osječkim Židovima uhićen je u ljeto 1942. te odveden u sabirni logor u Tenji. Preminuo je u stočnom vagonu u transportu za logor Jasenovac, dok je njegova supruga Fani stradala odmah po dolasku u logor. Njihova djeca na nepoznati su način izbjegla deportaciju te preživjela Holokaust. Uoči odvođenja osječkih Židova u logor jedan njegov rukopis odnesen je prema dogovoru u župni ured u osječkoj Tvrđi i predan kat. župniku Bezeckomu, koji ga je sačuvao. Bio je široka obrazovanja te uživao velik ugled, cijenjen kao judaist i poznavatelj Talmuda, a bavio se i komparativnom filologijom, uspoređujući tekstove iz jeruzalemskoga i babilonskoga Talmuda, midraša, šulhan aruha i ostalih hebrejskih i aramejskih tekstova. Kao potpredsjednik Saveza rabina dobio je kraljevsko odlikovanje. – Supruga Fani (Fany) rođ. Steinberger, žid. aktivistica (Kalocsa, Mađarska, 1875 – logor Jasenovac, VIII. 1942). Podrijetlom je iz ugledne mađ. trgovačke obitelji u Kalocsi. Do 1901. s obitelji živjela u Szekszárdu, a zatim u Osijeku, gdje je razvila bogatu društvenu aktivnost kao potpredsjednica lokalne organizacije Udruženja cionističkih žena (WIZO). God. 1942. s obitelji je preseljena u umirovljenički dom u Donjem gradu, odakle su u srpnju 1942. s preostalim osječkim Židovima deportirani u logor Jasenovac, gdje je stradala. – Njegova unuka Eva Kraus Srebrić (?, 1929), kći Julije i → L. Krausa, živi u Izraelu.
IZV.: Arhiv ŽOO. – Podaci o ulazniku J. i E. Kraus Srebrić. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 6. – Židov, 9(1925) 13/14; 17(1933) 10. – Jevrejski pregled, 39(1988) 9/10. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.