ŠPICER, Fric (Spitzer, Fritz), liječnik (Požega, 20. III. 1914 – Zagreb, 3. X. 2003). Sin požeškoga trgovca Samuela i Irene rođ. Moskowitz, praunuk → V. Selingera. Sa Zdenkom rođ. Davidović otac je Vladimira. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Požegi 1932, a diplomirao je 1940. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. God. 1941. služio je voj. rok u Beogradu, a nakon Travanjskoga rata povukao se s jugoslav. vojskom do Sarajeva, gdje je zarobljen i poslan kao voj. zarobljenik u njem. logore Fürstenberg na Odri i Luckenwalde. Nakon rata radio je kao liječnik u Zagrebu, Petrinji i Sisku te kao ravnatelj bolnice u Vinkovcima, gdje je intenzivno sudjelovao u pripremama, a zatim i u etapnoj izgradnji novoga Medicinskoga centra. God. 1958–62. bio je ravnatelj bolnice »Ras Desta« u Addis Abebi. Po povratku u Zagreb 1966, stekao je naslov primarijusa, doktorirao 1976. tezom Ustanovljenje bolesti srca i krvnih žila koje su uzrokovale trajnu nesposobnost za rad (invalidnost) aktivnih osiguranika u SR Hrvatskoj radi poduzimanja preventivnih mjera te radio u Republičkom zavodu za socijalno osiguranje završivši karijeru 1979. na mjestu predsjednika II. stupanjske Invalidske komisije. Predavao je kolegij Ocjena radne sposobnosti i sudjelovao u poslijediplomskom studiju Medicinskoga fakulteta. Predmet njegovih interesa u medicini bili su interna, infektologija, organizacija bolničke službe i kriteriji za ocjenu radne sposobnosti o čemu je napisao mnogobrojne stručne radove. Dobio je plaketu Hrvatskoga liječničkog zbora i Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima. Nakon umirovljenja bio je među osnivačima današnjeg Društva umirovljenih liječnika Hrvatskoga liječničkoga zbora, predsj. Društva te doživotni počasni predsjednik. – Sin Vladimir, novinar (Zagreb, 14. IX. 1946). U osnovnu školu krenuo je u Vinkovcima, a 1959–62. s roditeljima je boravio u Addis Abebi, gdje je pohađao franc. školu. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je upisao Pravni fakultet, a potom je studirao francuski i tal. jezik i književnost na Filozofskom fakultetu na kojem je diplomirao 1972. Od 1970. honorarno je radio kao novinar na Televiziji Zagreb, a od 1973. redovito je vodio vanjskopolitičke blokove Dnevnika. Od 1989. urednik je Odjela za razmjenu Međunarodnoga programa u sklopu Službe za međunarodne odnose Televizije Zagreb. Od 1991. koordinator je za međunarodne projekte i međunarodne televizijske festivale u Odjelu za međunarodne poslove HRT. Suosnivač je i u više navrata član žirija na televizijskom festivalu etničkih manjina u Krakovu. Bavi se organizacijom stručnih skupova i kongresa i stručnim usavršavanjem novinara HRT na stranim ili domaćim seminarima. Surađuje u Biltenu ŽOZ i Ha-kolu.
DJELA: Ocjena radne sposobnosti. Zagreb 1981. – Izgradnja nove bolnice u Vinkovcima i razvoj bolničke službe od 1953. do 1958. Vinkovci 1984.
IZV.: R. Eldar: Descendants of Leopold and Ružica Selinger (rukopis). Tel Aviv 2009.
LIT.: Špicer, Fric. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – P. Požar: Špicer, Fric. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001.