HANKIN, Elza (Chankin, rođ. Kris, Kriess; Elsa), pijanistica i glazb. pedagoginja (Beč, 18. IV. ili 24. XII. 1884. ili 1899 – u transportu za Auschwitz, VIII. 1942). Glasovir je učila u Beču u pijanista Theodora Leschetitzkoga, potom u Emila Sauera na Konzervatoriju, gdje je diplomirala. U Osijeku je nastupila 1917. na koncertu, na kojem je pjevao njezin suprug Makso »prvi tenor« osječkoga kazališta. Po svoj prilici se već tada ili iduće godine nastanila u Osijeku. God. 1920. sudjelovala je, sa suprugom, u osnivanju osječkoga Društva za promicanje nauke i umjetnosti, kojemu je bio cilj borba protiv diletantizma. Društvo je 1921. utemeljilo Muzičku školu, koja prerasta 1926. u Gradski konzervatorij. U toj je ustanovi bila od 1921. prva profesorica glasovira, a od 1935. vodila je vlastitu klavirsku školu. Usporedno je priređivala solističke koncerte, nastupala uz orkestar i u komornim sastavima, u duetu s violončelistom Jurom Tkalčićem te pratila pjevače. Isticala se vrhunskom tehnikom, muzikalnošću, smislom za zvukovno i agogičko nijansiranje te izražajnim interpretacijama, poglavito djela Ludwiga van Beethovena, Frédérica Chopina, Felixa Mendelssohna, Franza Liszta, Edvarda Griega, Alexandera Skrjabina. Uspješno je tumačila i skladbe Dore Pejačević. Kao pedagoginja odgojila je mnoge pijaniste među kojima su Edvina Ferber, Vanda Kiš, Anica Mirski, Darko Lukić. Po uspostavi NDH u prijavi imovine navela je kako je zbog neimaštine 1940. sa suprugom bila primorana prodati trećinu njihove kuće u Starčevićevoj ul. Sa suprugom je bila uhićena u kolovozu 1942. te ukrcana u jedan od transporta koji je između 16. i 27. VIII. krenuo iz Osijeka za Auschwitz. Otrovala se u vagonu zajedno sa suprugom. – Suprug Makso (Morduh), glazb. pedagog i operni pjevač (Druja, Bjelorusija, 24. XII. 1886 – u transportu za Auschwitz, VIII. 1942). Sin Beinusa i Ester Hele rođ. Hermann. Nakon završenog Konzervatorija u Beču, oženio se 20. VII. 1913. Elzom te se s njom doselio u Osijek, gdje 6. XII. 1930. stekao zavičajnost. Bio operni pjevač u HNK Osijek i jedan od utemeljitelja Glazbene škole u Osijeku. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je kako je učitelj glasovira, kao i supruga, ali je zbog neimaštine morao prodati trećinu njihove kuće kako bi podmirio dugove. Uhićen je sa suprugom i odveden u sabirni logor u Tenji, a odande ukrcan u jedan od transporta koji je između 16. i 27. VIII. krenuo iz Osijeka za Auschwitz, gdje su se zajedno otrovali.
IZV.: AŽOO, Osmrtnice, posmrtni govori. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 629.
LIT.: Hankin, Elza. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – T. Žugić i M. Milić: Jugosloveni u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. – I. Ajanović-Malinar: Hankin, Elza. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.