SCHWARZ, David, trgovac, izumitelj i konstruktor (Keszthely, Mađarska, 20. XII. 1850 – Beč, 13. I. 1897). Potomak je stare žid. obitelji iz Mađarske. Suprug Melanije rođ. Kaufman te otac operne pjevačice Vere. Sporan je datum njegova rođenja, tako da se u literaturi još navode 2. X. 1850. i 7. XII. 1850. Tvorac je prvoga upravljivog aluminijskog zračnoga broda s benzinskim motorom. Nastanio se 1865. s majkom u Županji, gdje mu je stariji brat imao već uhodanu trgovinu. Završivši trgovački zanat, postao je uspješan trgovac drvom te je izgradio pilanu kraj Našica, a eksploatirao je šumu između Koprivnice i Ludbrega. Radeći na tehničkim izumima u pilani, počeo se zanimati za tehniku, osobito za letenje. Zamislio je gradnju upravljive zračne letjelice te je u Zagrebu 1880-ih radio na modelu zračnoga broda s benzinskim motorom. Kad je zaradio dovoljno novca, potkraj 1880-ih posvetio se samo projektiranju. Kako bi mogao dalje razvijati svoj naum, otišao je u Njemačku te se zaposlio u tvornici aluminija tvorničara Carla Berga, s kojim je radio na novoj aluminijskoj slitini (tzv. Schwarzov aluminij), pogodnijoj za izradbu letjelica. Pridobivši zanimanje ruskoga voj. atašea, 1892. stigao je u Sankt Peterburg, gdje je u ožujku 1893. izgradio zračni brod (tzv. Švarcoplan) te ga predstavio komisiji rus. vojnog ministarstva. Nakon neuspjeha s pokusnim letom u listopadu 1894. rus. vlasti obustavile su financiranje projekta te ga optužile za špijunažu u korist Austro-Ugarske. Pod prijetnjom zatvora uništio je zračni brod i pobjegao u Zagreb, odakle je nastavio tražiti potporu za ostvarivanje svoje zamisli. S partnerom C. Bergom ponudio je projekt pruskim vojnim vlastima te zatražio potporu u nastavku istraživanja. Njem. car Vilim II. dodijelio mu je 1895. na raspolaganje voj. uzletište Tempelhof pokraj Berlina, gdje je od aluminija izgradio zračni brod oblika topovske granate, ispunjen vodikom, dugačak 48 m, promjera 12 m, mase 3560 kg, obujma 3697 m3; pokretao ga je benzinski motor snage 11,76 kW. Brod je prvi put uspješno iskušao 8. X. 1896, kad se zbog slabe kvalitete plina podignuo samo jedan metar. Prvi službeni let zakazan za 15. I. 1897. nije doživio, iznenada preminuvši u Zagrebu na putu prema Berlinu. Ipak, let je obavljen 3. XI. 1897. Zrakoplov je uspio uzletjeti s Tempelhofa, ali je na visini od 460 m prestao raditi jedan propeler zbog pada pogonskoga prijenosnog remena pa ga je pilot morao preuranjeno prizemljiti, pri čemu je stradala gotovo cijela konstrukcija. Potaknut idejom, grof Ferdinand von Zeppelin je 1898. od njegove udovice za 15 000 njem. maraka otkupio projekt s nacrtima, na osnovi kojih je 1900. izradio svoj brod LZ1 i njime nezasluženo stekao slavu tvorca prvoga zračnoga broda. Tek nakon I. svj. rata i službeno mu je priznato prvenstvo za taj izum. Austr. društvo inženjera i arhitekata podijelilo mu je počasni naslov »inženjera«, a u dvorištu Tehničkoga muzeja u Zagrebu postavljena mu je bista. Ostatke njegova prvoga zrakoplova čuva Technische Reichsmuseum u Münchenu. – Kći Vera, sopranistica (Zagreb, 10. VII. 1889 – Beč, 4. XII. 1964). Pjevanje je učila u školi HGZ u Zagrebu i u Beču. Debitirala je 1912. u bečkom Theater an der Wien. U Zagrebu je prvi put nastupila 1913. kao Eva u istoimenoj operi Franza Lehára. Od 1914. bila je članica Opere u Hamburgu, od 1917. Dvorske opere u Berlinu i od 1921. Opere u Beču. Na praizvedbi operete Carević F. Lehára u Berlinu 1925. pjevala je gl. žensku ulogu i postigla izniman uspjeh te je otada, osobito kao partnerica Richarda Taubera, uživala ugled nenadmašne interpretatorice na području vedroga glazb. kazališta u Njemačkoj. Usporedo je gradila i opernu karijeru pa je 1929. pjevala Oktavijana (Richard Strauss, Kavalir s ružom) na Svečanim igrama u Salzburgu, a 1939. Lady Macbeth (Giuseppe Verdi, Macbeth) na festivalu u Glyndebourneu. Gostovala je u mnogim eur. glazbenim središtima te u Sjevernoj i Južnoj Americi. Često je nastupala i u Zagrebu. Od 1939. poučavala je pjevanje u Hollywoodu i New Yorku, a od 1948. držala je tečajeve solo-pjevanja na »Mozarteumu« u Salzburgu. Umjetnica je izvanredne muzikalnosti, velikoga glasovnog opsega i intenziteta, a u svojoj je bogatoj karijeri ostvarila velik broj opernih i operetnih kreacija. Snimila je i velik broj gramofonskih ploča. Glavne uloge: Aida, Amelija, Leonora i Lady Macbeth (Giuseppe Verdi, Aida, Krabuljni ples, Trubadur i Macbeth); Rosalinda (Johann Strauss, Šišmiš); Oktavijan (Richard Strauss, Kavalir s ružom) i niz kreacija u operetnom repertoaru.
LIT.: Hrvatsko pravo, 3(1897) 359. – Schwarz, David. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, 5. Zagreb 1969. – Schwarz, David. Opća enciklopedija, 7. Zagreb 1981. – Jevrejski pregled, 39(1989) 5/8. – Schwarz, David. Brockhaus, 19. Leipzig–Mannheim 1996. – Schwarz, David. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – Ch. Mentschl: Schwarz, David. Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950, 54. Wien 1999. – Schwarz, David. Hrvatska enciklopedija, 9. Zagreb 2007. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.