SCHWARTZ, Milan, oftalmolog, javni djelatnik i žid. aktivist (Zaprešić, 20. I. 1877 – Rehovot, Izrael, 15. XII. 1956). Sin Maxa, poštara u Zaprešiću. Sa suprugom Lolom rođ. Weinberger (Županja, 6. X. 1889 – Zagreb, 2. VIII. 1930) otac je → A. Shomronyja. Osnovnu školu završio je u Zaprešiću, gimnaziju u Zagrebu, a studij medicine u Beču zahvaljujući stipendiji ŽOZ. Ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio 1902. u Zagrebu, gdje je radio u Bolnici milosrdne braće (poslije Zakladna bolnica, danas KB »Sveti Duh«). Tri godine potom postao je primarijus. U prijeratnom razdoblju bio je aktivan u ŽOZ, gdje je od 1912. obnašao dužnost člana Predsjedništva. Poč. I. svj. rata bio je mobiliziran te poslan na srp. bojišnicu, odakle se vratio 1916. u Zagreb te je postao gl. liječnik tzv. Oporavnoga odjela, zaduženoga za rehabilitaciju ranjenih vojnika. Neke je vojnike pod različitim izgovorima oslobađao daljnjeg služenja vojske i slanja natrag u rat, što mu je poslije pomoglo u različitim situacijama. U međuratnom razdoblju imao je privatnu specijalističku ordinaciju u Zagrebu u ul. Medveščak. Umirovljen je kao kraljevski županijski fizik. Uz to je obnašao različite društvene dužnosti: predsjednik Časnoga suda Liječničke komore Hrvatske, prvi predsj. Bnei brit lože u Zagrebu (1926–30), potpredsj. Velike lože Jugoslavije i ŽOZ, predsj. Društva čovječnosti u Zagrebu (1923–41) te dugi niz godina i veliki meštar Hrvatskih slobodnih zidara. Po uspostavi NDH zaštitio ga je od progona Slavko Kvaternik kao protuuslugu za liječenje 30 godina prije te mu omogućio da se kao liječnik za potrebe ŽOZ (1941–43) brine o zatočenicama i njihovoj djeci. Uz to je odlukom Ustaškoga redarstva od srpnja 1941. smio jedanput tjedno odlaziti radi liječničkog pregleda stanarima Doma »Lavoslav Schwarz« nakon njihova preseljenja u Stenjevec. Nakon polit. pada Kvaternika, od jeseni 1942. skriva se od deportacija te uz pomoć svojih bivših pacijenata potom bježi u Mađarsku, gdje je preživio nacističke deportacije i sovjetsku opsadu Budimpešte. Nakon rata vraća se u Zagreb, a 1947. uz pomoć Miroslava Krleže, kojega je liječio, iselio se u Palestinu, gdje se već otprije nalazila njegova obitelj.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 699. – Podaci o ulazniku A. Shomrony. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: Židovska smotra, 6(1912) 6. – J. Horvat: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Zagreb 1989. – Bilten ŽOZ, 1993, 30. – M. Kolar-Dimitrijević: Društvo čovječnosti 1846 –1946. Zagreb 1998. – Ha-kol, 2002, 74.