ROCHLITZ, Imre (Mirko), pravnik (Budimpešta, 23. I. 1925). Sin Josepha (? – Beč, XI. 1927) i Irene (Dubodiel, Slovačka, o. 1898 – Auschwitz, 1942), brat Maximiliana (promijenio ime u John Michael George Rock) (Beč, 26. I. 1922). S obitelji se 1925. preselio u Beč, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. U srpnju 1938. stigao je preko Mađarske u Zagreb, gdje je ilegalno živio s bakom Fanikom (Fanny) (? – Zagreb, 1939), ujakom Robertom i tetom Kamillom. Njegov je status legaliziran u lipnju 1940. Zaslugom → L. Šika dobio je dokumente za ostanak u Zagrebu, gdje je pohađao II. mušku realnu gimnaziju sve do Travanjskoga rata 1941, kad se pridružio majci i očuhu Friedrichu Löblu, koji su 1940. iz Beča prebjegli u Derventu. Očuh je stradao 1941. u logoru Jasenovac, a majka vjerojatno u Auschwitzu. I. se vratio u Zagreb te je uhićen u siječnju 1942. spremajući se pobjeći u tal. okupacijsku zonu. S tetkom Kamillom Denes-Pressburger i njezinim suprugom Oskarom Sternom (Prijedor, BiH, 1904 – logor Jasenovac, 1943) bio je zatočen u zatvoru na Trgu III (danas Trg žrtava fašizma). Nakon osam dana samice, prebačen je u zatvor na Savskoj cesti. Osuđen je bez saslušanja, »kao Židov opasan po javni red i sigurnost« na dvije godine prisilnog rada u logoru Jasenovac. Ondje je kopao grobove, ali je ubrzo, 20. II. 1942. pušten, na intervenciju generala Edmunda Glaise von Horstenaua, jer je Imreov stric Ferdinand bio odlikovani pripadnik austroug. vojske u I. svj. ratu (a Glaise von Horstenau je bio austroug. časnik). Prihvatila ga je obitelj → F. Ašnera u Zagrebu, a kad se oporavio, uspio je prebjeći u Split. Odande je nakon tri mjeseca deportiran u Novi Vinodolski, a potom je bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prebačen je na oslobođeni teritorij u Lici i na Kordunu, gdje se u veljači 1944. priključio partizanima djelujući kao zamjenik šefa veterinarske ambulante 8. udarne divizije, a kao potporučnik tijekom rata odlazi u Bari. Iselio se 1947. u SAD, gdje je pohađao Sveučilište u Seattleu i diplomirao pravo na Sveučilištu u New Yorku. Od 1958. živi u Europi, pretežno u Ženevi i Londonu, a 1981. posjetio je Jugoslaviju, što ga je potaknulo na pisanje autobiografije. Otac je četvero djece.
DJELA: Accident of Fate. A Personal Account 1938–1945. Waterloo 2011.