POLLAK, Vilim, liječnik (Paks, Mađarska, 29. XII. 1861 – Požega, 1933). Požeško gradsko zastupstvo 19. VII. 1897. imenovalo ga je gradskim fizikom i ravnateljem Gradske bolnice. Uz to je u požeškoj gimnaziji predavao higijenu, a za građanstvo je držao predavanja o zdravlju i higijenskim navikama. Također je bio požeški gradski zastupnik 1893–95, bankar i predstojnik ŽO, član časničkoga zbora Dobrovoljnoga vatrogasnog društva, u kojem je bio izabrani društveni liječnik. Iako je na vlastiti zahtjev umirovljen 1931, do smrti je vršio dužnost gradskoga fizika i ravnatelja bolnice. Prva supruga Helena (28. VII. 1867 – Graz, Austrija, 18. II. 1904), kći Clementine rođ. Deutsch i Wilhelma Schwarza, preminula je tijekom liječenja u Grazu 1904, te se iste god. u Lipiku oženio Olgom rođ. Müller. Sinovi Milan, Željko i Eugen bili su odvjetnici, Miroslav doktor filozofije, dok je Alfons nastavio očevim stopama. U čast obiteljskim titulama Požeške novine (1930, 29. III) objavile su članak pod naslovom Doktorska porodica. – Sin Alfons, internist (Požega, 1905 – logor Jasenovac, 1942). Medicinu je studirao na Sveučilištu u Beču, gdje je 1929. promoviran u doktora opće medicine. Specijalizirao je internu medicinu te je 1935. u Požegi otvorio privatnu ordinaciju. Potom je radio u Slavonskom Brodu do osnutka NDH, kad je bio deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Sin Eugen, pravnik (Požega, 5. XII. 1907 – logor Jasenovac, 1944). Diplomirao je pravo u Zagrebu 1929, gdje je iduće god. promoviran u doktora prava. Kao odvjetnički vježbenik radio je 1929. u kancelariji J. Radočaja i pri Kraljevskom sudbenom stolu u Požegi. Ovlast za obavljanje odvjetničkog zvanja dobio je 1937. od Advokatske komore u Zagrebu te je imao vlastiti odvjetnički ured u Gundulićevoj ul. Nakon uspostave NDH uhićen je u skupini zagrebačkih odvjetnika u travnju 1941. i zatočen u Kerestincu, no pušten 6. VI. 1941. nakon što je ŽO platila otkupninu. Već 19. VI. 1941. bio je primoran odreći se odvjetništva, a za pisarnu je bio određen preuzimatelj. Ponovo je uhićen 22. VI. 1941. i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga Vera rođ. Bernstein (?, o. 1902 – Zagreb, 17. XII. 1984) na nepoznat je način preživjela II. svj. rat. – Sin Miroslav, pedagog (?, 1892 – Osijek, 1977). Promoviran je u doktora filozofije 1922. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s tezom Problemi spoznaje teorije povijesne nauke. Bio je dugogodišnji profesor povijesti, filozofije i latinskog jezika u osječkoj gimnaziji. Preživio je II. svj. rat zahvaljujući mješovitomu braku, a nakon rata nastavio predavati u osječkoj ženskoj gimnaziji. U listopadu 1941. vodio je srednjoškolski tečaj ŽO u Osijeku. – Sin Milan, pravnik (?, o. 1883 – Zagreb, 12. VII. 1941). Doktorirao je 1915. temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Imenovan je prislušnikom Kraljevskoga sudbenog stola u Požegi te do 1941. djelovao kao odvjetnik u Slavonskom Brodu. Preminuo je pod nejasnim okolnostima u Zagrebu. – Sin Željko, pravnik (? – ?). Doktorirao je 1920. temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio pravnik Francusko-srpske banke. Daljnja sudbina nepoznata.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28546. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Podaci o ulazniku D. Fischer.
LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 6; 11(1937) 4/5. – J. Kempf: Požega, zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Požege i požeške županije. Požega 1910. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007. – M. Šperanda: Židovi u Požegi povodom obilježavanja Dana holokausta (katalog izložbe). Požega 2007.