PINTO, Klara, pedagoginja (Sarajevo, 15. III. 1935). Kći Abrahama (Abramdavida) i Mazalte rođ. Samakovlija. Po uspostavi NDH s majkom i sestrama Floricom, Sidom, Lučikom i Zlatom deportirana je 1941. iz Sarajeva u sabirni logor u Đakovu, dok su otac i braća Mošo, Jakica i Kokolo deportirani u logor Jasenovac. Zahvaljujući tzv. letećoj ekipi, skupini osječkih žid. omladinaca, koji su od listopada 1941. do travnja 1942. izvlačili djecu iz đakovačkog logora te ih davali na čuvanje osječkim žid. obiteljima, prihvaćena je u obitelj Vladimira Ebenspangera. Iz Osijeka je s lažnim dokumentima pobjegla u Split, kamo su za njom stigli i Ebenspangeri, s kojima je nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. preko Visa prebačena u Bari u logor Carbonari. Nakon rata vratila se u Osijek, gdje je 1954. završila gimnaziju, a 1958–59. Tehnički fakultet u Zagrebu. Radila je kao profesorica fizikalne kemije u Tehničkoj školi i na Prehrambenom fakultetu u Osijeku. Bila je članica Republičke komisije za kemiju te mentorica mladim profesorima kemije. Od 1950-ih aktivna je članica ŽO Osijek. Dobila je nagradu za životno djelo.
IZV.: Osobni podaci ulaznice.
LIT.: Mi smo preživeli, 3. Beograd 2005.