NAJMAN, Iso, liječnik (Buk kraj Požege, 1. V. 1893 – Nova Gradiška, 28. XI. 1957). Sin trgovca Jakoba i Roze rođ. Bauer, u braku s Feodorom rođ. Haas otac Branka, Marije i Željka. Gimnaziju je završio u Požegi, a Medicinski fakultet u Beču 1919, privremeno ga prekinuvši zbog mobilizacije u I. svj. ratu. God. 1922–41. djelovao je kao liječnik Okružne blagajne u Novoj Gradiški, gdje je imao i privatnu ordinaciju. II. svj. rat preživio je kao ratni vojni zarobljenik u Njemačkoj. Nakon povratka u Jugoslaviju 1945. radio je na suzbijanju zaraznih bolesti u Tešnju, a od 1946. do umirovljenja 1952. bio je ravnatelj Doma zdravlja u Novoj Gradiški. – Kći Marija (Mirjam) ud. Mamula, stomatologinja (Nova Gradiška, 8. IV. 1930 – Rijeka, 31. V. 1995). Zahvaljujući očevu ugledu, II. svj. rat je preživjela u Novoj Gradiški, uz pomoć sugrađana, ali je dvaput s članovima obitelji bila uhićena. Gimnaziju je završila u Novoj Gradiški 1949, a Stomatološki fakultet u Zagrebu 1957/58. Nakon diplomiranja radila je u Novoj Gradiški i u Rijeci. Udala se za Vojislava Mamulu, predsjednika suda u Rijeci. – Sin Branko, pedijatar (Nova Gradiška, 20. IX. 1927). Uz pomoć sugrađana preživio je II. svj. rat u Novoj Gradiški, iako je dva puta bio uhićen s članovima obitelji. Gimnaziju završio u Novoj Gradiški 1947, a Medicinski fakultet u Zagrebu 1953, gdje je specijalizirao pedijatriju 1962. i preventivnu pedijatriju 1980. Primarijus je od 1980. Radio je u Medicinskom centru te bio voditelj Dječjega dispanzera u Novoj Gradiški (1954–65). Do umirovljenja 1993. bio je upravitelj Dječjega dispanzera u Opatiji. Objavio je više stručnih radova. Dobitnik je prve nagrade Fonda za publiciranje radova iz tematike zdravstvene zaštite djece na području Istre i Rijeke te Nagrade grada Opatije za životno djelo (2003). Član je Hrvatskoga liječničkog zbora. – Sin Željko, ortoped i kirurg (Nova Gradiška, 25. I. 1926 – Rijeka, 23. VIII. 2000). Preživio je II. svj. rat u Novoj Gradiški, gdje je završio gimnaziju 1949. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1956. Specijalizirao je ortopediju i kirurgiju u Rijeci, gdje je radio kao traumatolog u bolnici »Braće Sobol« i bio voditelj odjela do umirovljenja 1991. Objavio je više stručnih radova.
DJELA: Neka zapažanja kod primjene variola-vakcinacije u djece starije od 4 godine uz istovremenu primjenu hiperimunog gama globulina. Zadar 1974.
IZV.: Podaci o ulazniku B. Najman.
LIT.: Liječnički vjesnik, 77(1952) 11/12. – Najman, Branko. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – V. Žugaj: Židovi novogradiškoga kraja. Zagreb 2001.