NAJFELD, Alfred (Neufeld, Fred), neuropsihijatar (Rzeszów, Poljska, 5. VII. 1911 – Beograd, 24. IX. 1989). Sin Mauricija i Hermine. U rodnom je gradu završio osnovnu školu i gimnaziju. Budući da zbog numerus claususa nije stekao pravo upisa na Medicinski fakultet u Krakovu, 1929. upisao je Medicinski fakultet u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1938. Kao strani državljanin isprva nije mogao dobiti posao te je radio u zdravstvenoj službi pri ŽOZ. God. 1940. prijavio se u vojsku Kraljevine Jugoslavije. Po uspostavi NDH u skupini žid. liječnika poslan je sa suprugom Etom na područje rudnika Banovići, u Tuzlu i Bosansku Krupu djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U lipnju 1944. priključio se partizanima na području Grmeča. Bio je upravitelj bolnice 39. krajiške divizije 5. korpusa, a u vrijeme oslobađanja Zagreba i drugih gradova osnovao je pokretne bolnice. Nakon završetka rata bio je vojni liječnik u Bugojnu, Sarajevu i Mostaru te od 1946. u Beogradu. God. 1947. specijalizirao je neuropsihijatriju u Klinici za duševne i živčane bolesti Glavne vojne bolnice (od 1949. Vojnomedicinska akademija), a u Texasu je subspecijalizirao zrakoplovnu psihijatriju (1953–54). Radio je u Vazduhoplovno-medicinskom institutu u Beogradu do umirovljenja 1970. kao načelnik saniteta Jugoslavenskoga ratnog zrakoplovstva. Potom je radio u Modriči u Zavodu za liječenje, rehabilitaciju i socijalnu zaštitu kroničnih duševnih bolesnika. – Supruga Eta, liječnica i žid. aktivistica (Slavonski Brod, 15. VIII. 1916 – New York, 2012). Kći Rudolfa Spitzera i Helene rođ. Adler. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u rodnom gradu. Medicinski fakultet upisala je 1934. u Zagrebu, a diplomirala 1945/46. Već kao studentica bila je aktivna u žid. društvenom životu, posebno u Židovskoj menzi i Židovskom akademskom potpornom društvu. Sa suprugom u jesen 1941. prijavila se za sudjelovanje u suzbijanju endemskoga sifilisa na području rudnika Banovići (sela Đurotevik, Živinice, Banovići, Treštenica i Tulovići), za što su dobili potvrdu da ih se neće deportirati u logore i na osnovi koje je majku uspjela izvući iz logora Đakovo. U Bosanskoj Krupi surađivala je s podgrmečkim partizanskim odredom kao obavještajka i dobavljačica lijekova. Zbog prijave 28. VI. 1944. priključila se partizanima u podgrmečkom kraju, gdje je rodila sina Igora i radila kao liječnica na zaraznom odjelu. Također je držala tečajeve prve pomoći i opismenjivanja. God. 1945. s partizanima je stigla u Zagreb, potom je sa suprugom djelovala u bolnicama u Bugojnu, Sarajevu i Mostaru. God. 1946. dolazi u Beograd, gdje je specijalizirala preventivnu medicinu, a 1950. i mikrobiologiju te se do umirovljenja 1973. bavila serodijagnostikom sifilisa u Saveznom epidemiološkom zavodu. Objavila je više stručnih i znanstvenih radova te sudjelovala na mnogim domaćim i međunarodnim kongresima. Bila potpredsjednica Jevrejske opštine Beograd, angažirala se u socijalnom radu i u aktivnostima žid. žena te do 1990. često nastupala kao predstavnica žid. zajednice u Jugoslaviji. Kći Vera, genetičarka (Beograd, 6. III. 1947) živi u SAD. – Sin Igor, matematičar (Podgrmeč, BiH, 28. VI. 1944). Diplomirao je 1969. na Univerzitetu u Beogradu, magistrirao 1974. na Weizmann institutu u Rehovotu, a doktorirao 1978. na Sveučilištu Brown u SAD, gdje je 1997. imenovan za profesora matematike i statistike.
DJELA: Louis Pasteur. Zagreb 1936.
IZV.: Podaci o ulazniku E. Najfeld.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 29(1987) 1/2. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 2006. – D. Šarenac: Najfeld Alfred. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011. Isti: Najfeld, Etelka. Ibid. – http://www.csi-platforma.org/sites/csi-platforma.org/files/publikacije/partizanke.pdf, pristupljeno 30. VI. 2011.