FIGATNER, Milan (Emanuel), liječnik (Zagreb, 10. VII. 1866 – Zagreb, 29. VIII. 1918). Gimnaziju je završio 1883. u Zagrebu, a studij medicine 1893. u Beču. Najprije je radio kao pomoćni liječnik u zagrebačkoj Bolnici milosrdne braće (danas KB »Sveti Duh«) te neko vrijeme kao pošasni liječnik za koleru u Slavoniji, a od 1895. do kraja života kao gradski kotarski liječnik u Zagrebu. Bio je blagajnik (1905–08) i prvi tajnik (1909–10) Zbora liječnika Hrvatske i Slavonije te jedan od sastavljača njegova Liječničkoga koledara za 1906. i 1907. Zaslužan je, kao ravnatelj i nadzorni liječnik, za ustroj i rad zagrebačkoga Dobrovoljnoga društva za spasavanje (osnovanog 1909. po uzoru na Wiener Rettungsverein). Za Balkanskih ratova (1912–13) je kao dragovoljac u Srbiji i Bugarskoj organizirao medicinski rad u ratnim bolnicama, a bavio se također kirurgijom pa i neurokirurgijom. Za I. svj. rata bio je pukovnijski, potom stožerni liječnik u Beogradu pri austroug. vojnoj generalnoj upravi u okupiranoj Srbiji. O svojim ratnim iskustvima te o prijedlogu reformâ socijalnoga osiguranja u Hrvatskoj i reorganizaciji zdravstvene službe u Srbiji pisao je u Liečničkom viestniku (1902–03, 1908, 1911, 1913, 1917) i Beogradskim novinama (1917), a o prvoj pomoći držao je predavanja u zagrebačkom Pučkom sveučilištu. Bio je vrstan klizač i mačevalac.

DJELA: Prva pomoć kod nezgoda i naglih obolenja. Zagreb 1914.

LIT.: V. Bazala: Poviesni razvoj medicine u hrvatskim zemljama. Zagreb 1943. – A. Nick: Liječnici iz Hrvatske u Balkanskim ratovima 1912–1913. Beograd 1965. – Ustanova za hitnu medicinsku pomoć 1909–1994. Zagreb 1994. – V. Dugački: Figatner, Milan. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876–1918. Zagreb 1970.

FINCI-NICAN, Moše (Moric), agronom (Bijeljina, BiH, 1899 – ?, Izrael, 27. III. 1964). Studirao je pravo u Beču i u Zagrebu, ali je napustio studij i priključio se hahšari na salašu svoga oca Avrama. Diplomirao je i doktorirao agronomiju na Sveučilištu u Berlinu i stupio na mjesto ravnatelja poljoprivrednoga dobra skupine Izraelaca na Cipru, gdje se bavio uzgojem ovaca. God. 1937. na poziv poljoprivrednoga odjela mandatarske vlade došao je u Palestinu, gdje je radio kao stručnjak i instruktor na uzgoju stoke u službi Schnuta. Do osnivanja Izraela bio je nastavnik u Srednjoj poljoprivrednoj školi Kaduri, potom je prešao u novoosnovano Ministarstvo poljoprivrede. Obilazio je kibuce i podučavao iskorištavanju sitne stoke. Zaslužan je za postizanje vrhunskih rezultata u proizvodnji ovčjega mlijeka po grlu stoke u Izraelu, a njegove su metode preuzimane i u inozemstvu.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

FINCI, Albert, trgovac i žid. aktivist (Sarajevo, 1885 – logor Banjica, 14. X. 1943). God. 1909. bio je među inicijatorima osnivanja prve cionističke organizacije u Splitu i Dalmaciji. U međuratnom razdoblju u Splitu je imao trgovinu cipela. Nakon njem. okupacije Splita s ostalim splitskim Židovima uhićen je i deportiran u logor Banjicu kraj Beograda, gdje je stradao.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 18. – D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FINCI, Izidor, prorabin (? – Auschwitz, 1943). Prorabin u Splitu. Od 1936. kao član SKOJ surađivao je s → C. Danonom. Uhićen je 1942. i deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – Isti: Rabinske obitelji u židovskoj zajednici u Splitu. Ha-kol, 2005, 87.

FINCI, Jahiel (Jaša), farmaceut (Sarajevo, 1907 – Bat Jam, Izrael, 29. X. 1969). Diplomirao je farmaciju u Zagrebu. II. svj. rat proveo je u zarobljeništvu. U lipnju 1949. iselio se u Izrael i zaposlio u gl. skladištu za raspodjelu lijekova Bolesničke blagajne. Uskoro je postavljen za šefa odjeljenja za proizvodnju lijekova, gdje je uveo različite inovacije. Do kraja života aktivan je u organizaciji ILAN, u Udruženju bivših zarobljenika, a sudjelovao je i u mnogim humanitarnim akcijama.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

FINZI, Ernest, farmaceut (Sarajevo, 5. V. 1900 – ?). Sin Cadikov. U međuratnom razdoblju bio je ljekarnički suradnik u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i ostao bez posla. Zahvaljujući mješovitom braku preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – KŽZ.

FINZI, Leon, obrtnik (Sarajevo, 18. VIII. 1897 – Zagreb, 29. VII. 1956). Sin Davidov. Od 1928. do uspostave NDH na Zrinjevcu u Zagrebu imao je krojačku radionicu i prodavaonicu muškoga donjega rublja. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo te morao prijaviti imovinu. Zahvaljujući mješovitomu braku preživio je II. svj. rat. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FIRST, Zdenko (Fürst), farmaceut (Dubrava kraj Čazme, 12. IV. 1898 – logor Lepoglava, 1945). Sin Ignaca i Zlate rođ. Neumann. Farmaciju je diplomirao u Zagrebu, a za uspostave NDH bio je zaposlen kao ljekarnički suradnik u ljekarni Dragutina Hoffera u zagrebačkoj Ilici. S roditeljima i sestrom Stankom preuzeo je žid. znak te je u ljeto 1941. uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, potom prebačen u Ciglanu. Iako mu je iz ŽOZ bio poslan samo jedan paket 4. XI. 1941, čini se da je djelomično bio zaštićen radom u logorskoj ljekarni. Vjerojatno je potkraj rata u nekoj od skupina logoraša iz Jasenovca prebačen u logor u Lepoglavi, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FISCHBACH, Lav (Leon), gospodarstvenik (Iaghelnia, Rumunjska, 21. I. 1868 – Zagreb, ?1945). Rođen je u ortodoksnoj obitelji kao sin rabina. Bježeći pred čerkeskim pogromima za I. svj. rata s obitelji je kao izbjeglica 1916. stigao u BiH. Zavičajnost je stekao 1924. u Novom Šeheru. Kao drvni stručnjak zaposlio se u Turbetu kraj Travnika, gdje je vodio pilanu. God. 1927. sa suprugom Sofijom rođ. Finkelman (?, o. 1868 – Zagreb, 11. III. 1940) i djecom Tilom, Jonasom, Klarom, Lotom i → Bertom Postružnik preselio se u Zagreb. Uspostavu NDH dočekao je kao udovac. Preuzeo je žid. znak i cijeli se rat skrivao kod svoje kćeri udane za Halida Muftića (brata zagrebačkoga imama Ismeta). Umro je neposredno prije završetka II. svj. rata i kriomice pokopan. – Sin Jonas, liječnik (Falken, Rumunjska, 1901 – Zagreb, 13. VI. 1996). U Travniku je završio Klasičnu gimnaziju, a 1927. Medicinski fakultet u Zagrebu te specijalizirao u Beču i Parizu. Radio je u Sarajevu, gdje su ga 1941. uhitili Nijemci i deportirali u logor Jasenovac, a potom u Staru Gradišku. Pušten je iz logora 1942. te u skupini žid. liječnika poslan u Maglaj u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Ondje je uhićen od njem. snaga i kao talac zbog partizanskih akcija osuđen na smrt vješanjem, ali na intervenciju sestrina supruga H. Muftića pušten i ponovno upućen u BiH, gdje se u studenom 1944. priključio partizanima. Nakon II. svj. rata radio u Beogradu, potom u Zagrebu kao voditelj vojnog saniteta. Umirovljen u činu pukovnika JNA.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – Podaci o ulazniku B. Postružnik-Fischbach. – KŽZ. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28932. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Hasanbegović: Muslimani u Zagrebu 1918–1945 (magistarski rad). Zagreb 2005.

FISCHEL, Filip, tiskar i knjižar (Lochovice, Češka, 19. VII. 1834 – Čakovec, 17. VII. 1896). Za tipografskog majstora školovao se u Budimpešti. Zaposlio se 1860. u Nagykanizsi u tiskari Jakoba Markbreitera, čijom se kćeri oženio te 1865, po njegovoj smrti, preuzeo poduzeće. God. 1884. otvorio je u Čakovcu knjižaru i tiskaru, u koju je prebacio kompletno poslovanje poduzeća. Od 1884. izdavao je list Medjimurje – Muraköz, a u njegovoj je tiskari u Čakovcu tiskano i nekoliko brojeva Velikoga međimurskog kalendara te drugih manjih edicija.

LIT.: V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Šenkovec 2000. – Isti: Židovi u Međimurju. Čakovec 2006.